Piše: Alena ĆATOVIĆ
Moralno-didaktički spjev Riznica tajni iz 1571. prvo je djelo Hasana Zijaije nastalo u Mostaru. Iako autor nigdje u tekstu ne navodi da ga je napisao po uzoru na istoimeno djelo (Mahzan al-asrār) čuvenog perzijskog pjesnika Nizamija niti se igdje referira na njega, turski priređivači latiničnog izdanja navode da je riječ o naziri (imitaciji) Riznice tajni Nizamija Gendževija. Tome u prilog ide i struktura djela, koje, uz uvodne dijelove posvećene Bogu, Poslaniku, sultanu i pokrovitelju, baš kao i Nizamijevo, sadrži dvadeset poglavlja, koja i sadržajem znatno podsjećaju na ona iz mesnevije perzijskog pjesnika.
Kao što je već navedeno, Zijaijina Riznica tajni napisana je u formi mesnevije i sastoji se od 1565 distiha. Ova mesnevija, koja po sadržaju spada u red moralno-didaktičkih djela, u dvadeset poglavlja obrađuje osnovna načela islamskih dužnosti i morala kao što su pravednost, učenost, bogobojaznost, pokajanje, namaz, ali i poziva na suzdržavanje od grijeha i pokuđenih pobuda, kao što su oholost, nasilje, škrtost, povođenje za šejtanom i slično. Gotovo sva poglavlja počinju citiranjem izreka iz islamske tradicije, najčešće hadisa, te nakon pjesnikovog svojevrsnog traktata o određenoj temi završavaju poučnom pričom koja potkrepljuje ispravnost islamskog ponašanja i pogleda na svijet. Spomenute priče estetski su posebno vrijedan dio Riznice jer u njima pjesnik često donosi veoma slikovite opise ljudskog života i referira se na likove i tekstove iz orijentalno-islamske duhovne tradicije.
S aspekta strukture Riznica tajni napisana je prema uzusima klasičnih osmanskih mesnevija te počinje uvodnim poglavljima (Bismilla, Tevhid, Nat’, Munadžat, pohvala sultanu Selimu II, povod pisanja knjige i pohvala Husami-efendiji). Nakon uvodnog dijela slijedi dvadeset poglavlja, koja se odnose na sljedeće teme: 1. traganje za znanjem i naukom, 2. namaz, 3. ljubav, 4. umjerenost i zadovoljavanje onim što je dato od Boga, 5. prolaznost svijeta, 6. slijepo služenje vlastima, 7. oholost, 8. lijepo ponašanje i stid, 9. bogobojaznost, 10. pobuna i povođenje za šejtanom, 11. suzdržavanje od ovozemaljskih dobara, 12. suzdržavanje od pretjeranog govora, 13. metaforička i apsolutna ljubav, 14. junaštvo, 15. pravednost i nasilje, 16. škrtost, 17. štetnost druženja s grešnicima, 18. suzdržavanje od harama i grijeha, 19. pokajanje i 20. izbjegavanje lošeg društva. Djelo završava poglavljem “Završetak knjige”, u kojem pjesnik navodi datum nastanka djela i obraća se Bogu moleći Ga da mu oprosti grijehe i nedostatke koje sadrži njegov spjev. Zijaija se obraća i čitateljima, od kojih traži da se blagonaklono odnose prema njegovom djelu, upotpune njegove nedostatke i prihvate dobronamjerne savjete i upute.
Uz obilje referenci na islamsku tradiciju i književnosti orijentalno-islamskog kruga, Riznica tajni predstavlja i vrlo važan izvor podataka o biografiji autora. Na osnovu uvodnih poglavlja mogu se rasvijetliti dosad nepoznati podaci o Zijaijinom životu, prije svega to da je njegov otac bio štićenik Husami-efendije, za koga pjesnik navodi da je i njemu bio učitelj. Činjenica da je Husami bio autor stihovane gramatike perzijskog jezika i sin čuvenog Ibrahima Šahidija mogla bi objasniti Zijaijino poznavanje i interes za perzijski jezik, što je iskazao svojim stihovima, kao i komentarima klasičnih perzijskih djela. Također, govoreći o svom učitelju, mostarski pjesnik spominje pojedina djela iz orijentalno-islamske tradicije, među kojima i arapske gramatike koje su kao udžbenici korištene u osmanskim medresama, što bi moglo ići u prilog pretpostavci da je Zijaija obrazovanje stekao u nekoj od osmanskih medresa. S druge strane, u poglavlju “Povod pisanja knjige” autor navodi da je u trenutku kada počinje pisati Riznicu tajni već prešao dvadesetu i da se dotad okušao u pjesništvu pišući gazele. Saznanje da je pjesnik bio u svojim dvadesetima 1571. može pomoći u približnom određivanju datuma njegovog rođenja, koji je dosad bio nepoznat, te se može zaključiti da je rođen prije 1550.
Riznica tajni nije samo važan izvor za rekonstrukciju biografije pjesnika nego i za sagledavanje njegovog književnog razvoja i opusa u cjelini. Pojedini stihovi iz Riznice susreću se i u Pripovijesti o šejhu Abdurrezzāku te su neki od njih zadržani u istovjetnom obliku, a neki neznatno izmijenjeni. Te izmjene ponajviše se odnose na zamjenu pojedinih leksema uglavnom istoznačnicama ili bliskoznačnicama. Takav postupak autocitatnosti otvara put istraživanju pjesnikovog razvojnog puta i poimanja originalnosti u književnosti.
Na kraju, važno je naglasiti izuzetnu vrijednost Zijaijine Riznice tajni kao jednog od prvih cjelovitih djela moralno-didaktičkog karaktera na osmanskom turskom jeziku nastalog u osmanskoj Bosni. Uz kulturno-historijsku važnost, svakako treba naglasiti i njegov književno-estetski kvalitet, odnosno pjesnikovo bogatstvo imaginacije i vrlo uspješno slijeđenje uzusa orijentalno-islamske književne tradicije već u 16. stoljeću, odnosno ranim godinama osmanske vladavine na našem prostoru. Također, duhovna dimenzija i pouke kojima obiluje Zijaijin spjev i danas su aktuelne zbog svojih univerzalnih moralnih vrijednosti, a posebno onih koje počivaju na islamskim principima. ■
Alena Ćatović je redovna profesorica na Odsjeku za orijentalnu filologiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, autorica više knjiga i prevoditeljica s turskog jezika. Prevela je i uredila knjigu Riznica tajni Hasana Zijaije Mostarca (muftijstvo mostarsko, Mostar, 2026, 200 str.).
