<\/p>\n\n\n\n
Miholjsko ljeto<\/strong><\/p>\n\n\n\n U brdima, u li\u0161\u0107u, na putevima Gore u brdima njima mjesta nema Porodica<\/strong><\/p>\n\n\n\n O njemu nismo nikada govorili. Vrijeme u beharu. U rubrici odsutnih i prisutnih u u\u010dionici O \u010demu govorimo kada \u0161utimo<\/strong><\/p>\n\n\n\n Kada \u0161utimo o \u010demu govorimo? \u0160utimo?<\/p>\n\n\n\n \u010cekamo \u0161ta \u0107e otac re\u0107i. Iftar<\/strong><\/p>\n\n\n\n Mati \u0107e prelomiti poga\u010du na Ljeto je. \u010cekamo…<\/p>\n\n\n\n O iftaru mati \u0107e prelomiti Sead Husi\u0107 (Tuzla, 1986) profesor je bosanskog jezika i knji\u017eevnosti, knji\u017eevnik, knji\u017eevni histori\u010dar i kriti\u010dar te radnik u kulturi. Objavio je sljede\u0107e knjige: Na tragu modernizma,<\/em> poezija (2015); \u010covjek koji pi\u0161e pri\u010de, <\/em>kratke pri\u010de (2017); Stvari<\/em>, poezija (2017); Iz savremenih knji\u017eevnosti \/ Apriorna \u010ditanja, studija iz savremenih knji\u017eevnosti<\/em> (2020); \u010casopisne pjesme<\/em>, poezija (2020); Donijev\u0161i sebe sa historijom<\/em>, izabrane i prevedene pjesme (2021); \u010covjek koji pi\u0161e pri\u010de<\/em>, 2. izdanje (2021); Tradicionalno i subverzivno u usmenoj poeziji Bo\u0161njaka: Studija o petoj rukopisnoj knjizi \u201cMuslimanske narodne pjesme\u201d Muharema Kurtagi\u0107a<\/em>, studija o usmenoj knji\u017eevnosti (2022) i Gradski park<\/em>, poezija (2023).<\/strong><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Miholjsko ljeto U brdima, u li\u0161\u0107u, na putevimamravi, eno, ku\u0107u grade.No\u0107i hladne \u2013 odli\u010dne za liriku.U svijetu, poput izloga, pokazujemo se.Ti bi reci \u2013 njima.\u010cekaju\u0107i da jednom do\u0111epred zoru konjica, koja \u0107e na\u0161 gradu\u010diniti ru\u0161evnim, spremamo seizgraditi dom. Gore u brdima njima mjesta nemau na\u0161em domu. Ti \u0107e\u0161, hvataju\u0107i pau\u010dinuna vjetru, govoriti o sebi ono […]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":1240,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"jnews-multi-image_gallery":[],"jnews_single_post":{"format":"standard"},"jnews_primary_category":[],"jnews_social_meta":[],"jnews_override_counter":[],"footnotes":""},"categories":[2,5],"tags":[],"class_list":["post-1239","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-knjizevnost","category-poezija"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1239","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1239"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1239\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1244,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1239\/revisions\/1244"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/1240"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1239"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1239"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1239"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}
mravi, eno, ku\u0107u grade.
No\u0107i hladne \u2013 odli\u010dne za liriku.
U svijetu, poput izloga, pokazujemo se.
Ti bi reci \u2013 njima.
\u010cekaju\u0107i da jednom do\u0111e
pred zoru konjica, koja \u0107e na\u0161 grad
u\u010diniti ru\u0161evnim, spremamo se
izgraditi dom.<\/p>\n\n\n\n
u na\u0161em domu. Ti \u0107e\u0161, hvataju\u0107i pau\u010dinu
na vjetru, govoriti o sebi ono \u0161to jezikom \u0161utimo.
I na\u0161a \u0107e \u0161utnja bivati u nama dok \u010dekamo
da konjica do\u0111e u na\u0161 grad.<\/p>\n\n\n\n
Za ru\u010dkom sat je izbijao.
Uvijek sam se pitao je li ubijen ili odveden?<\/p>\n\n\n\n
Dan aprilski.
Savr\u0161en za rat!<\/p>\n\n\n\n
spoznaja o njemu stvarala je mu\u010dninu.
Majka je rekla da je tako bolje.
Na\u0161a porodica bila je kao i mnoge
druge u kojima se o o\u010devima \u0161utjelo.<\/p>\n\n\n\n
Ka\u017ee\u0161: pjevati je lahko,
sli\u010dno pahulji snijega koja bi,
\u010dim bi je gurnuli nizbrdo,
bivala ve\u0107a i radosnija kao trenutak
kada majka, gledav\u0161i kroz prozor,
vidi oca koji dolazi nama.
Tada soba postaje ve\u0107a!<\/p>\n\n\n\n
Znamo \u2013 u gradu je zebnja: cijene i lokalni
psi, kao novogodi\u0161nja varka, pred na\u0161im
o\u010dima radoznalim rastu kao da bje\u017ee.<\/p>\n\n\n\n
\u010detiri dijela. Jedan ostaviti ocu,
koji ne\u0107e do\u0107i. Ramazana u djetinjstvu
i d\u017eamije pod snijegom sjetim se.<\/p>\n\n\n\n
poga\u010du, mole\u0107i D\u017eennet ocu i
nama uputu.
Ramazan je! \u010cekamo da voda pote\u010de…<\/p>\n\n\n\n