{"id":1246,"date":"2025-10-05T15:34:16","date_gmt":"2025-10-05T15:34:16","guid":{"rendered":"https:\/\/bosnistika.ba\/?p=1246"},"modified":"2025-10-05T15:38:47","modified_gmt":"2025-10-05T15:38:47","slug":"staro-sarajevo-u-anegdotama-kako-je-hadzi-ibrahim-salic-isao-na-austriju","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/2025\/10\/05\/staro-sarajevo-u-anegdotama-kako-je-hadzi-ibrahim-salic-isao-na-austriju\/","title":{"rendered":"Staro Sarajevo u anegdotama: Kako je Had\u017ei Ibrahim Sali\u0107 i\u0161ao na Austriju"},"content":{"rendered":"\n

Izvor: Jugoslovenska po\u0161ta, god. 5, br. 441, str. 5, 1931.[1]<\/strong><\/a><\/strong><\/p>\n\n\n\n

I danas, a i prije okupacije porodica Sali\u0107a, bija\u0161e jedna od najuglednijih u Sarajevu.<\/p>\n\n\n\n

Had\u017ei Ibrahim Sali\u0107, otac dana\u0161njih uglednih trgovaca Had\u017ei Uzejrage i Had\u017ei Mujage, starac od 60 godina, bija\u0161e uvijek rado priman svugdje, a slovio je, kao jedan od najpametnijih ljudi u ono vrijeme. I ako je nu\u0111en vi\u0161e puta, da zauzme razne polo\u017eaje, nije se nikada htio da primi, nego jedino za volju svojim kom\u0161ijama, primi se starateljstva nad sirotinjom u svom kvartu (mahali) gdje je \u017eivio, a to bija\u0161e dana\u0161nja Potoklinica, te se je za sirotinju brinuo kao ca svoju \u010deljad. Ina\u010de, u njegovom obi\u010dnom \u017eivotu provla\u010dila se je uvijek nit humora tako, da mu je svaka rije\u010d i ako umjesna primjedba i pametna, imala u sebi uzgred i ne\u0161to \u0161aljivo.<\/p>\n\n\n\n

U borbama proti Austrije u\u010destvova\u0161e i on u \u010detama usta\u0161a, a ponajvi\u0161e iz razloga, \u0161to ne hljede da mu reknu: evo, vala svugdje se izvla\u010di\u201d, ali kad je ocijenio, da su svi napori uzaludni, povukao bi se lijepo, savjetuju\u0107i i drugima, da se povuku, jer da \u201csila Boga ne moli\u201d.<\/p>\n\n\n\n

U borbama kod Jajca protiv Austrije bija\u0161e u \u010deti juzba\u0161e (komandira) rahmetli Mujage Ma\u0161i\u0107a, oca Sulejman ef. i Be\u0161ir ef. Ma\u0161i\u0107a, dana\u0161njih posjednika. Prije polaska \u010dete rahm. Mujaga naredi svima, koji su pod njegovim zapovjedni\u0161tvom, da se opskrbe hranom i \u0111ebhanom (municijom) najmanje za 3\u20134 mjeseci.[2]<\/a><\/p>\n\n\n\n

\u2013 Lijepo govori\u0161, juzba\u0161o Mujaga, do\u010deka rahm. Had\u017ei Ibrahim, ali nek ti je biva znano da ti se ja ne\u0107u opremili ni za jednu heftu, jer vjera je, svi do i jednog \u0107emo bili br\u017ei natrag, nego \u0161to idemo tamo, i zato ja ne\u0107u velika tereta da mogu lak\u0161e, brate, bje\u017eati, kad do\u0111e do \u0111ona.<\/p>\n\n\n\n

Tako upravo i bija\u0161e. Austrijanci razbi\u0161e usta\u0161e i hametom ih iz topova i pu\u0161aka potuko\u0161e, a ono \u0161to ih i osta nekoliko, me\u0111u njima i Had\u017ei Ibrahim, jedva \u017eive glave izneso\u0161e.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

U toj borbi rahm. Hrustemaga Bar\u010do u onom strahu pri povla\u010denju, do\u0161av\u0161i do svoga konja, koliko se je bio izgubio, nije ga umio ni odvezati od plota, nego ga jo\u0161 naopako i zajahao, okrenuv\u0161i se licem prema repu, a le\u0111ima prema konjskoj glavi, pa tegle\u0107i za kuskune, poku\u0161ava\u0161e da na konju utekne.<\/p>\n\n\n\n

Rahmetli Had\u017ei Ibrahimaga do\u0161av\u0161i u povla\u010denju do njeg i vide\u0107i ga \u0161ta radi, prisko\u010di samo i no\u017eem mu konju uzde prere\u017ee, nemaju\u0107i mu vremena ni re\u0107i, da pravo uzja\u0161e kako se tvrdi, Hrustemaga je tako naopa\u010dke ja\u0161u\u0107i ispod Jajca do\u0161o u Od\u017eak (kraj dana\u0161njeg Donjeg Vakufa) i ne znaju\u0107i, da naopako ja\u0161i. Za svoj \u017eivot imao je jedino da zahvali Had\u017ei Ibrahimagi.<\/p>\n\n\n\n

Drugom jednom prilikom, kad je Had\u017ei Ibrahimaga i\u0161ao s vojskom u Hercegovinu, pod zapovjedni\u0161tvom Hajdarbega \u010cengi\u0107a, za pu\u0161ku kremenja\u010du, koju su mu dali, da s njom barata, a iz koje je uzalud poku\u0161avao \u0161estnaest puta da opali, re\u010de svom komandiru:<\/p>\n\n\n\n

Mjesto ove pu\u0161ke da si ti meni Bog do utovario tend\u017eeru varenih krumpira, prije bi se ja s njima odbranio, nego ovom pu\u0161kom, jer ako ni\u0161ta, du\u0161mana bi zabavio dok bi utekao. \u25a0<\/p>\n\n\n\n

(I. V.)<\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

[1]<\/a> Tekst je u izvornom obliku.<\/p>\n\n\n\n

[2]<\/a> Usta\u0161e su se morale sami opskrbljivati. Ponajvi\u0161e su nosili za jelo: pirin\u010da, jeri\u0161\u010de (rezance) i tarhanu, a od hljeba t. zv. \u201cpeksimete\u201d. Skoro svaki je imao svoga konja i momka, koji mu je hranu pripravljao i sve potreb\u0161tine nabavljao, ku\u0107i se vra\u0107ao i glase donosio.<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Izvor: Jugoslovenska po\u0161ta, god. 5, br. 441, str. 5, 1931.[1] I danas, a i prije okupacije porodica Sali\u0107a, bija\u0161e jedna od najuglednijih u Sarajevu. Had\u017ei Ibrahim Sali\u0107, otac dana\u0161njih uglednih trgovaca Had\u017ei Uzejrage i Had\u017ei Mujage, starac od 60 godina, bija\u0161e uvijek rado priman svugdje, a slovio je, kao jedan od najpametnijih ljudi u ono […]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":1249,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"jnews-multi-image_gallery":[],"jnews_single_post":{"format":"standard"},"jnews_primary_category":[],"jnews_social_meta":[],"jnews_override_counter":[],"footnotes":""},"categories":[58,60],"tags":[],"class_list":["post-1246","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-magazin","category-svijet-oko-nas"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1246","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1246"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1246\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1253,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1246\/revisions\/1253"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/1249"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1246"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1246"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1246"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}