<\/p>\n\n\n\n
Osmijeh<\/strong><\/p>\n\n\n\n Bosim stopalima gazim Kao da duboko u sebi Zasijavam spa\u0161enim osmijehom Tko li \u0107e to Tajna broja sedam<\/strong><\/p>\n\n\n\n O\u010di su ti kao napu\u0161teni bunari Ja znam kojim putima Ne kazuj ni\u0161ta!<\/p>\n\n\n\n Poznaje\u0161 me dovoljno, i \u0161uti, Smrt je neminovan slap nepoznatog. Zna\u0161 li da… \u0160iri se miris lipe, Predve\u010derje na kamenu<\/strong><\/p>\n\n\n\n Nje\u017enost \u0107e se ustoli\u010diti ovdje.<\/p>\n\n\n\n U mirisnim poljima hercegovskog kr\u0161a Jugo, tvoj dah, struji bi\u0107em Svatko od nas samuje.<\/p>\n\n\n\n Neka je na \u010dast Kralju kruna njegova, Na stolu: d\u017eem od smokava, Mi nemamo ni\u0161ta vi\u0161e za kazati. Leptir rujan hrli, pomahnitao, Nje\u017enost \u0107e se ustoli\u010diti ovdje.<\/p>\n\n\n\n Pogled<\/strong><\/p>\n\n\n\n Kada sam se zagledao Mijenjaju\u0107i konstelaciju A na dnu tog pogleda Azemina Krehi\u0107 (Metkovi\u0107, 1992) diplomirana je pravnica, pjesnikinja i studentica\u00a0 Odsjeka za bosanski, hrvatski, srpski jezik i knji\u017eevnost Filozofskog fakulteta u Zenici. Poetski prvijenac zbirku \u201cZrcalo od mjedi\u201d objavila je 2021. godine.<\/strong><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Osmijeh Bosim stopalima gazimpo zemlji rahloj i mokroj. Kao da duboko u sebijecam pod pljuskomljubu\u0161kih mirisa i trava… Zasijavam spa\u0161enim osmijehomlijehe u ovom kasnom prolje\u0107u.Ruke postaju vjetarza svako cvatje i pra\u0161nike. Tko li \u0107e tou zrelu daleku jesenplodove tvog osmijehai bosih mojih nogusretan ubirati? Tajna broja sedam O\u010di su ti kao napu\u0161teni bunariu kojima se […]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":1270,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"jnews-multi-image_gallery":[],"jnews_single_post":{"format":"standard"},"jnews_primary_category":[],"jnews_social_meta":[],"jnews_override_counter":[],"footnotes":""},"categories":[2,5],"tags":[],"class_list":["post-1267","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-knjizevnost","category-poezija"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1267","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1267"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1267\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1269,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1267\/revisions\/1269"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/1270"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1267"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1267"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1267"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}
po zemlji rahloj i mokroj.<\/p>\n\n\n\n
jecam pod pljuskom
ljubu\u0161kih mirisa i trava…<\/p>\n\n\n\n
lijehe u ovom kasnom prolje\u0107u.
Ruke postaju vjetar
za svako cvatje i pra\u0161nike.<\/p>\n\n\n\n
u zrelu daleku jesen
plodove tvog osmijeha
i bosih mojih nogu
sretan ubirati?<\/p>\n\n\n\n
u kojima se i danju kao i no\u0107u
ljulju\u0161kaju zvijezde.<\/p>\n\n\n\n
do\u0107i do njih, samo ne znam
kidaju li se poslije smrti
sve veze s bunarima
ostavljenim u la\u017enoj ti\u0161ini…<\/p>\n\n\n\n
samo mi kazuj da \u0107e\u0161 me
i tamo opet odabrati!<\/em><\/p>\n\n\n\n
\u010covjek pada sa ruba…<\/p>\n\n\n\n
O\u010di su ti bunari u kojima se danju,
kao i no\u0107u, vide zvijezde…<\/p>\n\n\n\n
u njenom hladu starac naglas \u010dita
stihove Ibn Arebija:
Zaklinjem se stvarno\u0161\u0107u ljubavi<\/em>
da je Ljubav uzrok svih ljubavi.<\/em><\/p>\n\n\n\n
melek\u0161e \u0107e cvasti, dok ti crne trepavice
pogledima dodirujem.<\/p>\n\n\n\n
i ja letim, sna\u017enim tijelom leptira.
Sa krila mu prah se, bojen,
osipa, da napada na moje
od podatnosti zategnute obraze.<\/p>\n\n\n\n
I ponos vje\u010diti!<\/em><\/p>\n\n\n\n
od \u0161ipka sirup prosut
i p\u010dela \u0161to u krvi slatkoj vri.<\/p>\n\n\n\n
Otud trusi prah sutonji.<\/p>\n\n\n\n
na vje\u0161ta\u010dje svjetlo.
Ve\u010de gu\u0161\u0107a i zalije\u017ee u miris lavande…<\/p>\n\n\n\n
u dubine tvojih o\u010diju,
vidio sam ruku Vrhovnog Slikara
kako prostranice
rastresa nebesko platno…<\/p>\n\n\n\n
vlastitih zvije\u017e\u0111a,
odrje\u0161uje potom sve,
i niz svod
spu\u0161ta mekani kist,
dok siplje sav zvjezdan sjaj
u tvoj zbunjeni
pogled…<\/p>\n\n\n\n
kao od si\u0107u\u0161ne bubice sjena
pomi\u010dem se
ja…<\/p>\n\n\n\n