<\/p>\n\n\n\n
Od trenutka stupanja u ordinaciju onkolo\u0161ke ambulante, dok rukom iza le\u0111a zatvara vrata, pretresao ga je pa\u017eljiv pogled mladog doktora. On njegovo ime izgovori kao pitanje i, kad za potvrdu dobi dug treptaj i klimanje glavom, pokaza na praznu stolicu i svu svoju pa\u017enju posveti neredu pred sobom. Dvije \u017eenski nje\u017ene, blijede i nejake ruke, energi\u010dno su prevrtale nalaze, anamneze i stare dijagnoze. Sa rasutih papira prvo se odvoji\u0161e ruke. Podigo\u0161e se kao za molitvu, zatim se glava uvu\u010de u ramena i tijelo se, zarotirav\u0161i stolicu naglo okrenu prema njemu. Onda se, sa visine na koju su uzletjele kao dvije ptice, blago spusti\u0161e na koljena. Pogled jo\u0161 jedan trenutak ostade me\u0111u papirima, ali ga sila okretanja tijela otrgnu da po\u0111e za njim. Krupne i bistre pronicljive o\u010di preseli\u0161e se na njega. Nisu treptale, jo\u0161 uvijek su u svojoj dubini pretresale svu silu medicinskih skra\u0107enica i izraza, tra\u017ee\u0107i najpogodniju misao kojom bi sve pro\u010ditano u nju sazdale.<\/p>\n\n\n\n
\u2013 Va\u0161 vam je doktor, vjerovatno, sve objasnio? \u2013 Dalija odmahnu glavom. Otkako je sve ovo po\u010delo, kod \u201csvog doktora\u201d je i\u0161ao samo po uputnice. \u2013 Malo smo zakasnili \u2013 re\u010de, preuzimaju\u0107i dio neke krivice na imaginarnu zajednicu koju je ovog trena zastupao \u2013 ali imamo dobre lijekove koji to mogu usporiti. Na\u017ealost, nisu \u010dudotvorni. I \u017eivite ovo vrijeme, \u017eivite onako kako ste oduvijek \u017eeljeli, a sve Vam ne\u0161to drugo, mo\u017eda, bilo pre\u010de, barem dok se jo\u0161 uvijek relativno dobro osje\u0107ate. Kome dugujete nje\u017enost, uzvratite je, kome grubost… ja bih njemu vratio \u2013 re\u010de i za\u0161utje. <\/p>\n\n\n\n
\u201c\u017divite ovo vrijeme? Kao da sam do sada bio mrtav i upravo mi saop\u0161tavaju da sam o\u017eivio \u2013 ili je iz onih doktorskih hijeroglifa i\u0161\u010ditao da sam se cijelog \u017eivota samo patio. Patnje se na\u017eivio, \u017eivota se napatio. \u0160ta on to meni ho\u0107e re\u0107i?\u201d<\/p>\n\n\n\n
\u2013 Jeste li \u010ditali Va\u0161e nalaze?<\/p>\n\n\n\n
On ponovo potvrdno klimnu glavom.<\/p>\n\n\n\n
\u2013 I sami ste onda razumjeli Va\u0161u bolest?<\/p>\n\n\n\n
Sad su se gledali kao dva \u010dovjeka koji ne govore istim jezikom i kroz pogled jedan drugome pronicali u misli. On, pri\u017eeljkuju\u0107i da je sve ovo gruba \u0161ala i oprostio bi \u0161aljivd\u017eiji, a doktor, tra\u017ee\u0107i jo\u0161 bla\u017eu rije\u010d za grubu istinu. Sumnjao je od onog dana kada su mu bezazleno rekli da se na snimcima ne\u0161to vidi i da \u0107e uzeti komad tkiva za biopsiju. To njihovo \u201cne\u0161to\u201d tada je u svojoj malenkosti izgledalo preuveli\u010dano. Sada sluti, bilo je umanjeno.<\/p>\n\n\n\n
\u2013 Vidio sam da je ne\u0161to negativno i ne\u0161to pozitivno i da je pozitivnog vi\u0161e, i samo to.<\/p>\n\n\n\n
\u2013 Medicina je rijetka nauka u kojoj je dobro biti posve negativan… Vrijeme, sve dolazi s njim, \u010desto porani, ponekom, urijetko, i odocni, ali nikoga ne zaboravi. Da vam ne dajem la\u017enu nadu, rezultati pretraga govore da Vam ga nije ostalo mnogo \u2013 re\u010de onkolog, priznav\u0161i nemo\u0107 nauke i sve svaliv\u0161i na vrijeme kao jedinog krivca.<\/p>\n\n\n\n
Daliji, koji je vrijeme i \u017eivot poistovje\u0107ivao sa stazom \u010diji je poznati dio pretabanao, a onaj drugi, mo\u017eda, i du\u017ei jo\u0161 \u010deka njegove korake, pri\u010dini se stoglavom a\u017edahom, koja na kraju tog puta proguta svakoga, s jedinom razlikom kojom d\u017eadom ide i na koju \u0107e glavu ovarisati.<\/p>\n\n\n\n
\u2013 Koliko? \u2013 upita oporo kao da se na pijaci cjenka za ne\u0161to \u0161to svakako ne\u0107e kupiti.<\/p>\n\n\n\n
\u2013 Bog zna.<\/p>\n\n\n\n
\u2013 Otprilike? \u2013 upita i istog trena se pokaja.<\/p>\n\n\n\n
\u2013 Nekoliko mjeseci, mo\u017eda, pola godine, ve\u0107 je zahvatio vitalne organe.<\/p>\n\n\n\n
Suo\u010den sa smrtnom presudom koja se nad njim uskoro ima izvr\u0161iti, sjedio je oduzetog govora i paralisan preko doktorove glave gledao u bjelinu duvara, kao u granicu do koje ima ne\u010dega i poslije koje sve postaje ni\u0161ta. Doktor je, \u010dinilo mu se, samo da bi izbjegao mu\u010dni razgovor, ponovo ispreturao njegove nalaze i na tastaturi, slovo po slovo kao klin za klinom, zakivao poklopac njegovog sarkofaga.<\/p>\n\n\n\n
\u2013 Dalija, sa\u010dekajte u \u010dekaonici da vam sestra vrati knji\u017eicu i moj nalaz sa preporukom za terapiju. Sestro, prozovite sljede\u0107eg! \u2013 re\u010de, cijene\u0107i svoje vrijeme kojeg o\u010dito nije imao za rasipanje.<\/p>\n\n\n\n
Zaokupljen mislima i pomu\u0107enog vida, on se osovi na noge, koje su se nesigurno i primjetno kasne\u0107i mehani\u010dki poturale izme\u0111u njega i tla. Ne re\u010de ni\u0161ta \u2013 sve je ve\u0107 re\u010deno, i dovi\u0111enja bi izgledalo glupo.<\/p>\n\n\n\n
\u201cNisam valjda o\u010dekivao da se raspla\u010de \u010ditaju\u0107i moju smrtnu presudu? Da se sa\u017eali? Nije je on ni napisao, napisana je ko zna kad i sad mi je samo po slu\u017ebenoj du\u017enosti pro\u010ditana. Neko je morao biti telal moga taksirata, Azrailov glasnogovornik. Ovakvih \u017eivotnih pri\u010da on je do sad pro\u010ditao, vjerovatno, za jedan roman. Vrijeme? Koje vrijeme? Sve je pro\u0161lo, oteklo je kao mutna voda. Sad, kad mi se vidi kraj i smrt mi za vratom odihuje teretli kao steona junica, trebao bih da se njime bavim i brojim ga unazad? \u010cemu? Kud im do\u0111oh, jo\u0161 bih u neznanju bio sretan, veselio se jo\u0161 pone\u010demu. \u0160to ima \u017eivota, to je ono \u0161to od\u017eivi\u0161 ne misle\u0107i o smrti. \u010cim na nju po\u010dne\u0161 misliti, to vi\u0161e nije \u017eivot, nego i\u0161\u010dekivanje njegovog kraja. \u0160ta je bolje?! Znati da je tu i u gr\u010du, prelomiv\u0161i kao ledenicu praiskonski strah od nje, \u010dekati je ili ne znati, \u017eivjeti i umrijeti iznena\u0111en?\u201d<\/p>\n\n\n\n
U poku\u0161aju da zatvori vrata za koja je znao da kroz njih vi\u0161e ne\u0107e pro\u0107i, iz odrvenjele ruke mu ih osvoji \u017eena ispa\u0107enih, krupnih upalih o\u010diju, sa licem na kojem su gospodarili o\u010daj i podo\u010dnjaci. Za sasu\u0161enu ruku vodila je starca iz kojeg je izvirala prozirna cjev\u010dica i zavr\u0161avala u polupraznoj graduiranoj vre\u0107ici. Sitan kao poljski mi\u0161, virio je iz pregoleme crne bunde sa izvezenim crvenim zmajem na le\u0111ima. Zmaj je rigao vatru. Vre\u0107ica mu se zaplitala u noge i izgledalo je kao da se starac obje\u0161enja\u010dki igra njome i strpljenjem one ispa\u0107ene \u017eene. Iza\u0111e u zagu\u0161ljiv hodnik. Po klupama, poredanim uz oba zida tijesne \u010dekaonice, sa neskrivenom zavi\u0161\u0107u gledali su ga oni koji \u010dekaju da budu prozvani, vjerovatno, misle\u0107i: blago njemu, zavr\u0161io. Pred o\u010dima mu ostade odsjaj o\u010daja sa lica one \u017eene i na jedan trenutak potisnu misli koje su ga salijetale, ga\u010du\u0107i nad njim kao vrane. \u201cIma i gore, uvijek ima gore \u2013 svojom nesre\u0107om unesre\u0107iti svoga.\u201d Poku\u0161a prona\u0107i adekvatan prostor na kojem bi mogao stajati a da nikome ne smeta. Uhvati na le\u0111a masivni potporni stub, nasloni se i iz njega osjeti prijatnu svje\u017einu. Iz toaleta sa ugla hodnika dopirao je otu\u017ean vonj dezinficijensa i urina. Pogledom je prelazio po licima ljudi koji su sjedili na klupama ili stajali blizu vrata i \u0161altera sa kojeg bi, \u010dim klizne u stranu, bilo izgovoreno ne\u010dije ime i ponovo bi se treskom zatvarao. Ljudi su o\u010dajnim pogledima brusili njihove ve\u0107 ugla\u010dane plohe. Neki od njih se i nisu uklapali u sliku ljudi koji \u010dekaju da budu prozvani i zaklju\u010di: samo sam ja do\u0161ao sam, sam na svijet, sam sa njega.<\/p>\n\n\n\n
Sestra klepi \u0161alterom i svi pogledi, kao da su nekom nevidljivom vezom vezani za njegov klizni mehanizam, skliznu\u0161e u njegovo svijetlo grotlo.<\/p>\n\n\n\n
\u2013 Dalija Kon\u010dar! \u2013 dreknu sestra, na platformu tresnu knji\u017eicu i ponovo ga zatvori.<\/p>\n\n\n\n
Provukav\u0161i se izme\u0111u ljudi, uze je i po obi\u010daju otvori, \u017eele\u0107i da pogleda \u0161ta je to doktor napisao. Sjetiv\u0161i se \u0161ta mu je prije nekoliko trenutaka a\u0161i\u0107are, rekao, presavi sve na\u010detvoro, zatrpa u d\u017eep i krenu lavirintom hodnika u kojima su se tiskali nevoljnici. Na uglu, ispred neke ambulante, naleti na scenu u kojoj je jedan \u0161ezdesetogodi\u0161njak galamio na one sa druge strane \u0161altera: \u2013 Evo, ovaj kojeg ste sad prozvali, do\u0161ao je sat poslije mene! I da je samo on! I ona \u017eena \u0161to je upravo zavr\u0161ila, do\u0161la je nakon mene! \u2013 Nije mogao da \u010duje osobu iza \u0161altera i namjerno pri\u0111e bli\u017ee.<\/p>\n\n\n\n
\u2013 Smirite se, molim vas, gospodinu na uputnici pi\u0161e hitno \u2013 govorio je smiren glas iza \u0161altera u koji je galamd\u017eija nagurao glavu kao u giljotinu.<\/p>\n\n\n\n
\u201cDobro je, mene makar ne boli, pogledaj \u0161ta sve ima. Mo\u017eda su u mom slu\u010daju doktori pogrije\u0161ili i \u010ditali tu\u0111e nalaze? Mo\u017ee li se desiti takva gre\u0161ka? Ja zdrav nosim nalaze bolesnog \u010dovjeka, a tamo nekoga ko se previja od bolova, vra\u0107aju s vrata kao zdrava \u010dovjeka?\u201d<\/p>\n\n\n\n
\u2013 Prvo vi pro\u010ditajte \u0161ta pi\u0161e u mojoj knji\u017eici! I u njoj ne\u0161to pi\u0161e, ali vi to ne \u010ditate, nego primate preko veze! \u2013 Slu\u017ebenik ne\u0161to re\u010de, ali se to ne \u010du.<\/p>\n\n\n\n
\u201cLjudi se do zadnjeg daha bore za \u017eivot, za dan du\u017ee izme\u0111u neba i zemlje, a ja, \u0161ta je to sa mnom? I ovo malo \u0161to mi je ostalo \u017eivje\u0107u umiranjem. Kako se zove \u017eivot kad ga \u017eivi\u0161 \u010dekaju\u0107i kraj?\u201d Pri\u0111e jo\u0161 bli\u017ee da mu \u0161ta ne promakne i svoju muku na tu\u0111oj odvagne.<\/p>\n\n\n\n
\u2013 Eto moje knji\u017eice! \u0160ta pi\u0161e na njoj!? Jel\u2019 lijepo pi\u0161e!? \u2013 Kakofonija ponovo prigu\u0161i slu\u017ebenika. \u2013 Sad lijepo pro\u010ditaj, nek ljudi \u010duju, da ne pomisle kako izmi\u0161ljam i dramim bez veze! \u2013 re\u010de i izvu\u010de glavu iz \u0161alterske rupe. Slu\u017ebenik kroz \u0161alter pro\u010dita:<\/p>\n\n\n\n
\u2013 Kave penicilin!<\/p>\n\n\n\n
\u2013 Prevedi ti to, mani se tih va\u0161ih izraza, svijet \u0107e misliti…<\/p>\n\n\n\n
\u2013 Pi\u0161e: oprezno sa penicilinom! \u2013 re\u010de slu\u017ebenik i zatvori \u0161alter.<\/p>\n\n\n\n
Napolju ga do\u010deka svje\u017eina i kao paperje lahak snijeg, koji je no\u0161en sjevercem vi\u0161e letio nego padao, bezobrazno mu se zalije\u0107u\u0107i u o\u010di. Zakora\u010di na zameteno dvori\u0161te kao na strati\u0161te, shvativ\u0161i da su putevi ka nazad iluzija i da nikada nije prestao voljeti snijeg.<\/p>\n\n\n\n
\u201cKad ti se u jednom \u017eivotnom trenutku pojave i druga vrata \u2013 ona \u0161to te otvorena \u010dekaju otkako si na ova prva u\u0161ao i zahlupio ih op\u010dinjen \u0161arenom ponudom boja, mirisa, u\u017eitka i snova o sopstvenoj bitnosti, zaboravi\u0161 da si na njih u\u0161ao samo da bi na ova druga mogao iza\u0107i. Okrene\u0161 se i poku\u0161a\u0161 ih dohvatiti ne bi li u sjenkama pro\u0161losti na trenutak zaboravio dokle si niz put \u017eivotne nevidjelice zabasao. Zna\u0161 da su blizu, tek su malo dalje od ovih koja \u010dekaju da kroz njih iza\u0111e\u0161, a ne vide se. Mlati\u0161 uprazno kao davljenik po vodi, dok ne shvati\u0161, da te se od ro\u0111enja do smrti ni\u0161ta ne pita, a sve te se ti\u010de, \u010dak i vlastito za\u010de\u0107e i kona\u010dno smrt. Ni\u0161ta nisi birao, a sve se u tvoj odabir upisalo… Od ne\u010dega valja i umrijeti, nije nam dato da biramo, nego prihvatamo \u010dinjenice pa \u2013 bori se ili predaj. I jedno i drugo na kraju padne na isto. Kako sad ovo saop\u0161titi porodici? Ako ka\u017eem, \u017eivjet \u0107e u i\u0161\u010dekivanju zajedno sa mnom? Ho\u0107e li mi zbog toga biti lak\u0161e? Neznanje je blagoslov. \u0160utjet \u0107u. Ne\u0107u da teret vlastitog usuda \u010ditam iz njihovih o\u010diju.\u201d<\/p>\n\n\n\n
Na trotoaru, gdje se i pored znaka zabrane parkiraju svi koji dolaze u bolnicu, jer nemaju gdje, u me\u0107avi, snijegom okovana vozila izgledala su kao zameteni ste\u0107ci pored puta. Oko njegovog hoda policajac i, obi\u0161av\u0161i pun krug, o\u010disti snijeg na lijevom \u0107o\u0161ku vjetrobrana, pod brisa\u010d zaturi kaznu kao epitaf i odgega do sljede\u0107eg vozila. On ispod brisa\u010da izvu\u010de vla\u017ean papir i, ne pogledav\u0161i ga, zgu\u017eva i baci iza le\u0111a. Podlakticom u jednom zamahu zgrnu snijeg sa vjetrobrana, sjede i zalupi vratima. Blijedorumenom grudvom papira, kao tuberkuloznim ispljuvkom na snijegu, poigra se vjetar, nose\u0107i ga oko znaka zabrane parkiranja. \u25a0<\/p>\n\n\n\n
Fajko Kadri\u0107 (1965) ro\u0111en je u Skugri\u0107ima kod Vlasenice. Autor je proznih zbirki Ko jo\u0161 pjeva dok umire<\/em> (2014) i Ordijski mujezin<\/em> (2016) te romana Protokol posrnulih<\/em> (2017), \u0160ta su meni ptice (kazivanja Ekrema Red\u017ei\u0107a)<\/em> (2022) i Udovi\u010dke zemlje<\/em> (2019).<\/strong><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Od trenutka stupanja u ordinaciju onkolo\u0161ke ambulante, dok rukom iza le\u0111a zatvara vrata, pretresao ga je pa\u017eljiv pogled mladog doktora. On njegovo ime izgovori kao pitanje i, kad za potvrdu dobi dug treptaj i klimanje glavom, pokaza na praznu stolicu i svu svoju pa\u017enju posveti neredu pred sobom. Dvije \u017eenski nje\u017ene, blijede i nejake ruke, […]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":1341,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"jnews-multi-image_gallery":[],"jnews_single_post":{"format":"standard"},"jnews_primary_category":[],"jnews_social_meta":[],"jnews_override_counter":[],"footnotes":""},"categories":[2,3],"tags":[],"class_list":["post-1340","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-knjizevnost","category-proza"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1340","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1340"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1340\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1342,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1340\/revisions\/1342"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/1341"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1340"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1340"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1340"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}