{"id":1404,"date":"2025-10-30T16:03:02","date_gmt":"2025-10-30T16:03:02","guid":{"rendered":"https:\/\/bosnistika.ba\/?p=1404"},"modified":"2025-10-30T16:03:05","modified_gmt":"2025-10-30T16:03:05","slug":"malo-o-putopisima-prvi-dio-taljenje-tudjih-naocala-u-vlastiti-kaleidoskop","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/2025\/10\/30\/malo-o-putopisima-prvi-dio-taljenje-tudjih-naocala-u-vlastiti-kaleidoskop\/","title":{"rendered":"Malo o putopisima (prvi dio): Taljenje tu\u0111ih nao\u010dala u vlastiti kaleidoskop"},"content":{"rendered":"\n<p><strong>Pi\u0161e: Luka BO\u0160KOVI\u0106<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>Nekad prije se preko putopisa upoznavalo sa svijetom izvan sopstvenog dru\u0161tva, a danas takvu ulogu igraju dru\u0161tvene mre\u017ee, travel influenceri i vloggovi. Za\u0161to \u010ditati knjigu o ne\u010dijem putovanju kad se mo\u017ee pogledati kratki video na Youtubeu ili pak hodati po Google Street Viewu? Ako nas neki grad ili dr\u017eava zanima, odemo na Wikipediju, klik\u0107emo linkove i \u010ditamo povezane \u010dlanke. Moglo bi se re\u0107i da je takva ekskurzija \u010dak vjerodostojnija od nekog putopisa, pogotovo ako se radi o starim putopisima koji sa dana\u0161njim svijetom imaju veze samo po tome da dr\u017eave i narodi nose isto ime.<\/p>\n\n\n\n<p>Upravo to i jeste razlog za \u010ditanje putopisa. Oni vi\u0161e nisu skok u jedan drugi prostor, nego \u010dine i skok u vrijeme. Naravno, jo\u0161 uvijek neko drugo dru\u0161tvo ili kulturu upoznajemo kroz o\u010di druge osobe koja mo\u017ee biti izrazito subjektivna. Ne gledamo kroz prozor, nego kroz obojeno staklo. Treba imati na umu da subjektivnost ne zna\u010di proizvoljnost, nego da i ona podrazumijeva odre\u0111enu dozu objektivnosti. Izbor onoga \u010demu se putopisac posvetio i interpretacija toga jesu ono \u0161to smje\u0161ta ovaj \u017eanr izme\u0111u umjetni\u010dke i nau\u010dne knji\u017eevnosti. Posmatranje pojava i njihovo opisivanje nau\u010dni je postupak, a pripovijedanje je ono umjetni\u010dko. I jedno i drugo je zahtjevno te nije nu\u017eno da odre\u0111eni putopisac maestralno sprovodi u djelo i jedno i drugo. Ovakve stvari treba imati na umu kad se \u010ditaju putopisi i kad se o njima govori. Ina\u010de, poneki putopisi pisani su s ideolo\u0161kim ciljem, a mnogi su zloupotrijebljeni za dokazivanje razli\u010ditih imperijalisti\u010dkih ili \u0161ovinisti\u010dkih aspiracija, rasisti\u010dkih teza i sli\u010dno. U tim slu\u010dajevima, dobro je \u010ditati putopise i da se prona\u0111e porijeklo nekih predrasuda, ali i da se poznaje gradivo kako bi se borilo protiv zloupotrebe. Stakla tu\u0111ih nao\u010dala talimo u svoj kaleidoskop.<\/p>\n\n\n\n<p>Koliko putopisci mogu imati razli\u010dit do\u017eivljaj jednog dru\u0161tva, pa makar tri \u010detvrtine stolje\u0107a dijelilo vrijeme tih dvaju putopisaca, govori nam \u201cBosna ponosna\u201d. To je u tradiciji narodne poezije izraz kori\u0161ten za Bosnu, a na njega se osvr\u0107u dva putopisca: Sakari P\u00e4lsi i Aleksandar Fjodorovi\u010d Giljferding. Fincu Sakariju taj se izraz toliko svidio i smatrao ga je dovoljno adekvatnim da je svoj putopis nazvao \u201cBosna ponosna\u201d, ali Rus Giljferding je odmah pri po\u010detku izrazio \u010du\u0111enje po \u010demu se iko u Bosni mo\u017ee ponositi bilo \u010dime. Umjesto da nam bude drago ili da se osje\u0107amo uvrije\u0111eno, mnogo je korisnije pro\u010ditati njihove putopise i vidjeti kako su na\u0161i preci \u017eivjeli, svi\u0111alo nam se to danas ili ne, svi\u0111ao nam se na\u010din opisivanja ili ne. P\u00e4lsi je Bosnu posjetio tokom perioda Kraljevine Jugoslavije, a Giljferding je bio prvi ruski konzul, izabran 1856. godine. Oni su prolazili istim geografskim prostorom, ali nisu opisivali istu Bosnu.<\/p>\n\n\n\n<p>Obojica su bili na misiji. Giljferding je prou\u010davao ovaj dio Osmanskog Carstva i iz li\u010dnih nau\u010dnih inspiracija u lingvistici i folkloristici, ali i za mogu\u0107nosti politi\u010dkog djelovanja Ruskog Carstva. P\u00e4lsi je do\u0161ao da nabavi narodnu no\u0161nju ju\u017enih Slavena, vjerovatno za Nacionalni muzej Finske, gdje je bio zaposlen kao arheolog. Rus je iz Bosne i Hercegovine odnio mnogo pravoslavnih rukopisa, a Finac odje\u0107u koja se prestala nositi. Ina\u010de je pisao putopise sa svojih putovanja, uklju\u010duju\u0107i i knjigu o Srbiji, Ma\u0111arskoj i Sardiniji. Ovdje se mo\u017ee kratko prokomentirati da dru\u0161tvene nauke imaju blizak odnos s politikom pa je pitanje prou\u010davanja i njihovog \u010ditanja pitanje koliko je nauka utjecala na politiku, a koliko politika na nauku.<\/p>\n\n\n\n<p>\u010citanjem putopisa, a pogotovo putopisa svoga geografskog prostora, mo\u017ee se razviti osje\u0107aj za to. Druga\u010dije se grad vidi kad se jednog dana odlu\u010di njime prohodati kao turist, a ne kao neko ko ide na posao i ku\u0107i. Primijeti se ono pored \u010dega se ina\u010de samo pro\u0111e. Stranim o\u010dima mo\u017ee biti neobi\u010dno i zna\u010dajno ne\u0161to \u0161to je nama samo uobi\u010dajeno. Giljferding se u svoje vrijeme \u010dudio koliko ljudi u Bosni snijeg do\u017eivljavaju kao egzistencijalnu prijetnju, a ne kao vrijeme igre i sankanja. P\u00e4lsiju je bilo neobi\u010dno kako u Sarajevu gazda kafane ostavi kasu nekom gostu na \u010duvanje kad mora negdje na brzinu oti\u0107i. Rus je bio iznena\u0111en kako na upit o narodnosti, pojedinci odgovaraju imenom vjere. Finac je \u017eene u narodnoj no\u0161nji na zagreba\u010dkoj pijaci do\u017eivio kao znak zaostalosti.<\/p>\n\n\n\n<p>Mo\u017eemo ih osu\u0111ivati ili hvaliti jednog, drugog ili obojicu. Mo\u017eemo biti fascinirani time da smo jednom finskom arheologu zapali za oko onoliko koliko je on tada bio fasciniran da je rijetko ko \u010duo za Finsku, a mo\u017eemo biti i razo\u010darani politikom imperijalnih sila onoliko koliko je ruski lingvist bio razo\u010daran nedostatkom volje da se narodi opismene i obrazuju. No, mentalne je kapacitete bolje koristiti da pokupimo fragmente iz na\u0161e pro\u0161losti i da ih prou\u010dimo. Mo\u017eemo ih sastaviti ako se radi o ne\u010demu \u0161to bi nam uljep\u0161alo svakodnevicu, a mo\u017eemo ih uokviriti i postaviti kao upozorenje ako su gre\u0161ke koje jo\u0161 uvijek ponavljamo. Mogu\u0107nosti su velike, ali ne postoje dokle god ti fragmenti skupljaju pra\u0161inu na nekoj polici, zaboravljeni. \u25a0<\/p>\n\n\n\n<div style=\"height:20px\" aria-hidden=\"true\" class=\"wp-block-spacer\"><\/div>\n\n\n\n<p><strong>Luka Bo\u0161kovi\u0107 (Sarajevo, 1997) bakaleurat je komparativne knji\u017eevnosti i informacijskih nauka. Trenutno je student drugog ciklusa na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu i studentski volonter u Muzeju knji\u017eevnosti i pozori\u0161ne umjetnosti BiH. Pi\u0161e i objavljuje poeziju, prozu i eseje.<\/strong><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Pi\u0161e: Luka BO\u0160KOVI\u0106 Nekad prije se preko putopisa upoznavalo sa svijetom izvan sopstvenog dru\u0161tva, a danas takvu ulogu igraju dru\u0161tvene mre\u017ee, travel influenceri i vloggovi. Za\u0161to \u010ditati knjigu o ne\u010dijem putovanju kad se mo\u017ee pogledati kratki video na Youtubeu ili pak hodati po Google Street Viewu? Ako nas neki grad ili dr\u017eava zanima, odemo na [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":1405,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"jnews-multi-image_gallery":[],"jnews_single_post":{"format":"standard"},"jnews_primary_category":[],"jnews_social_meta":[],"jnews_override_counter":[],"footnotes":""},"categories":[56],"tags":[],"class_list":["post-1404","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-kolumne"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1404","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1404"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1404\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1407,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1404\/revisions\/1407"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/1405"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1404"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1404"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1404"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}