{"id":1588,"date":"2025-12-20T17:47:34","date_gmt":"2025-12-20T17:47:34","guid":{"rendered":"https:\/\/bosnistika.ba\/?p=1588"},"modified":"2025-12-20T17:47:35","modified_gmt":"2025-12-20T17:47:35","slug":"vizuelni-diskurs-konformizma-od-totalitarnih-rituala-do-algoritamske-homogenizacije-u-digitalnim-medijima","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/bosnistika.ba\/vizuelni-diskurs-konformizma-od-totalitarnih-rituala-do-algoritamske-homogenizacije-u-digitalnim-medijima\/","title":{"rendered":"Vizuelni diskurs konformizma: Od totalitarnih rituala do algoritamske homogenizacije u digitalnim medijima"},"content":{"rendered":"\n

Izvor: najilkurtic.ba<\/a><\/strong><\/p>\n\n\n\n

UMJETNA INTELIGENCIJA JE, NA MOJ ZAHTJEV, NAPRAVILA KRITI\u010cKU ANALIZU DISKURSA (KAD) JEDNE OD NAJPOZNATIJIH FOTOGRAFIJA IZ NACISTI\u010cKE EPOHE NJEMA\u010cKE. NA\u010cINILA JU JE, U DUHU VAN DIJKOVE SOCIOKOGNITIVNE I FAIRCLOUGHOVE KRITI\u010cKE PARADIGME, UZ JASNO RAZDVAJANJE VIZUELNOG, IDEOLO\u0160KOG I DISKURZIVNOG NIVOA.<\/h4>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Kriti\u010dka analiza diskursa<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Uznemiruju\u0107i je rezultat komparacije ovog diskursa (iz kasnih tridesetih godina pro\u0161log vijeka) sa savremenim diskursom dogitalnih medija. Pokazuje se da postoji vizuelni diskurs konformizma: od totalitarnih rituala do algoritamske homogenizacije u digitalnim medijima<\/strong>.<\/p>\n\n\n\n

1. Opis i denotativni nivo (\u0161ta vidimo)<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Fotografija prikazuje masovnu grupu mu\u0161karaca<\/strong> okupljenih na javnom prostoru, koji gotovo unisono izvode nacisti\u010dki pozdrav<\/strong> (ispru\u017eena desna ruka). Ve\u0107ina prisutnih nosi radni\u010dku ili gra\u0111ansku odje\u0107u<\/strong>, a dio njih i uniforme<\/strong>. U sredi\u0161tu pa\u017enje nalazi se jedna osoba (ozna\u010dena crvenim krugom)<\/strong> koja ne u\u010destvuje u kolektivnom gestu<\/strong> \u2013 ruke su mu spu\u0161tene ili prekri\u017eene, a pogled i dr\u017eanje tijela odstupaju od mase. Na denotativnom nivou, fotografija dokumentira:<\/p>\n\n\n\n

    \n
  • masovnost,<\/li>\n\n\n\n
  • sinkronizirani gest,<\/li>\n\n\n\n
  • jasno hijerarhizirani dru\u0161tveni ritual,<\/li>\n\n\n\n
  • jednu vizuelnu anomaliju.<\/li>\n<\/ul>\n\n\n\n

    2. Konotativni i simboli\u010dki nivo (\u0161ta fotografija zna\u010di)<\/strong><\/p>\n\n\n\n

    2.1. Kolektivizam nasuprot individualnosti<\/strong><\/p>\n\n\n\n

    Dominantni diskurs fotografije je diskurs kolektivne lojalnosti i ideolo\u0161ke homogenizacije<\/strong>. Tijela su:<\/p>\n\n\n\n

      \n
    • ujedna\u010dena,<\/li>\n\n\n\n
    • ritmizirana,<\/li>\n\n\n\n
    • disciplinirana.<\/li>\n<\/ul>\n\n\n\n

      U tom kontekstu, pojedinac koji ne izvodi pozdrav<\/strong> postaje vizuelni znak otpora<\/strong>, ali i potencijalne devijacije. Njegovo tijelo proizvodi zna\u010denje upravo kroz odsustvo geste<\/strong>, \u0161to potvr\u0111uje Foucaultovu tezu da je mo\u0107 najvidljivija u discipliniranom tijelu<\/strong>, a otpor u njegovom izostanku.<\/p>\n\n\n\n

      3. Diskurzivni nivo (kako zna\u010denje nastaje)<\/strong><\/p>\n\n\n\n

      3.1. Vizuelni diskurs mo\u0107i<\/strong><\/p>\n\n\n\n

      Fotografija djeluje kao vizuelni diskurs legitimiranja totalitarne ideologije<\/strong>, jer:<\/p>\n\n\n\n

        \n
      • naturalizira masovno pokoravanje,<\/li>\n\n\n\n
      • prikazuje ideolo\u0161ki ritual kao normaliziranu dru\u0161tvenu praksu,<\/li>\n\n\n\n
      • bri\u0161e razliku izme\u0111u prisile i privida dobrovoljnosti.<\/li>\n<\/ul>\n\n\n\n

        U Van Dijkovom smislu, ovdje je prisutan diskurs dominacije<\/strong>, gdje elita (politi\u010dka ideologija) oblikuje kognitivne modele mase kroz rituale, simbole i ponavljanje.<\/p>\n\n\n\n

        3.2. Polarizacija \u201cmi\u201d i \u201coni\u201d<\/strong><\/p>\n\n\n\n

        Fotografija implicitno konstruira binarnu opoziciju:<\/p>\n\n\n\n

          \n
        • \u201cmi\u201d<\/strong> \u2013 masa koja se pokorava, pripada, potvr\u0111uje lojalnost;<\/li>\n\n\n\n
        • \u201coni\u201d<\/strong> \u2013 pojedinci koji odstupaju, koji \u0161ute tijelom.<\/li>\n<\/ul>\n\n\n\n

          Pojedinac ozna\u010den crvenim krugom postaje:<\/p>\n\n\n\n

            \n
          • potencijalni \u201cunutra\u0161nji neprijatelj\u201d,<\/li>\n\n\n\n
          • figura sumnje,<\/li>\n\n\n\n
          • tijelo koje naru\u0161ava narativ jedinstva.<\/li>\n<\/ul>\n\n\n\n

            Ovo je klasi\u010dan primjer diskurzivne isklju\u010denosti<\/strong>, gdje se razli\u010ditost ne mora verbalno ozna\u010diti \u2013 ona je ve\u0107 vizuelno kriminalizirana.<\/p>\n\n\n\n

            4. Ideolo\u0161ki nivo (\u0161ta se normalizira)<\/strong><\/p>\n\n\n\n

            4.1. Normalizacija poslu\u0161nosti<\/strong><\/p>\n\n\n\n

            Fotografija normalizira:<\/p>\n\n\n\n

              \n
            • poslu\u0161nost kao dru\u0161tvenu normu,<\/li>\n\n\n\n
            • konformizam kao vrlinu,<\/li>\n\n\n\n
            • odsustvo kriti\u010dkog mi\u0161ljenja kao \u201cprirodno stanje\u201d.<\/li>\n<\/ul>\n\n\n\n

              Fairclough bi ovo ozna\u010dio kao hegemonijski diskurs<\/strong>, u kojem se ideologija ne name\u0107e argumentima, nego praksom<\/strong> \u2013 tijelom, gestom, ritualom.<\/p>\n\n\n\n

              4.2. Ti\u0161ina kao diskurs<\/strong><\/p>\n\n\n\n

              Va\u017eno je naglasiti da osoba koja ne salutira ne proizvodi govor<\/strong>, ali proizvodi diskurs ti\u0161ine<\/strong>. U KAD-u, ti\u0161ina nije odsustvo zna\u010denja, ve\u0107 alternativni oblik komunikacije<\/strong>. Njegov \u010din:<\/p>\n\n\n\n

                \n
              • ne nudi protivnarativ,<\/li>\n\n\n\n
              • ali razotkriva nasilje dominantnog narativa,<\/li>\n\n\n\n
              • pokazuje da konsenzus nije potpun.<\/li>\n<\/ul>\n\n\n\n

                5. Sociohistorijski kontekst (implicitni nivo)<\/strong><\/p>\n\n\n\n

                Iako fotografija djeluje dokumentarno, ona funkcioni\u0161e kao historijski dokaz ideolo\u0161ke mobilizacije masa<\/strong> u totalitarnim re\u017eimima. Njena snaga nije u onome \u0161to prikazuje, ve\u0107 u onome \u0161to:<\/p>\n\n\n\n

                  \n
                • naturalizira,<\/li>\n\n\n\n
                • pre\u0161u\u0107uje,<\/li>\n\n\n\n
                • normalizira.<\/li>\n<\/ul>\n\n\n\n

                  Fotografija tako postaje instrument kolektivnog pam\u0107enja<\/strong>, ali i upozorenje na to kako se ideologija upisuje u tijelo prije nego u jezik.<\/p>\n\n\n\n

                  6. Zaklju\u010dak (kriti\u010dka interpretacija)<\/strong><\/p>\n\n\n\n

                  Ova fotografija nije samo prikaz historijskog trenutka, ve\u0107 vizuelni diskurs mo\u0107i, konformizma i discipliniranja<\/strong>. Pojedinac koji ne salutira razotkriva krhkost totalitarnog konsenzusa i pokazuje da: ideologija nikada nije apsolutna \u2013 ona uvijek zavisi od tijela koja je izvode<\/strong>.<\/p>\n\n\n\n

                  U kriti\u010dkom diskurzivnom smislu, fotografija nas podsje\u0107a da:<\/p>\n\n\n\n

                    \n
                  • masovnost nije isto \u0161to i saglasnost,<\/li>\n\n\n\n
                  • ti\u0161ina mo\u017ee biti oblik otpora,<\/li>\n\n\n\n
                  • a vizuelni mediji mogu istovremeno legitimirati mo\u0107 i nenamjerno je razotkriti.<\/li>\n<\/ul>\n\n\n\n

                    7. Komparacija sa savremenim digitalnim vizuelnim diskursima<\/strong><\/p>\n\n\n\n

                    7.1. Od totalitarne mase do digitalne mase<\/strong><\/p>\n\n\n\n

                    Historijska fotografija masovnog nacisti\u010dkog pozdrava predstavlja arhetip vizuelnog diskursa ideolo\u0161ke homogenizacije<\/strong>. Savremeni digitalni vizuelni diskursi (dru\u0161tvene mre\u017ee, politi\u010dki performansi, viralni doga\u0111aji) ne djeluju kroz istu vrstu fizi\u010dke prisile, ali reproduciraju sli\u010dne obrasce simboli\u010dke discipliniranosti<\/strong>.<\/p>\n\n\n\n

                    Klju\u010dna razlika je u prostoru i tehnologiji mo\u0107i<\/strong>:<\/p>\n\n\n\n

                      \n
                    • tada: fizi\u010dka ko-prisutnost, ritual, dr\u017eavna ideologija;<\/li>\n\n\n\n
                    • danas: digitalna ko-prisutnost, algoritamska vidljivost, platformni kapitalizam.<\/li>\n<\/ul>\n\n\n\n

                      Me\u0111utim, osnovna diskurzivna logika ostaje ista:<\/p>\n\n\n\n

                      vidljivost = lojalnost<\/strong>,
                      odsustvo performansa = sumnja<\/strong>.<\/p>\n\n\n\n

                      7.2. Vizuelni konformizam na dru\u0161tvenim mre\u017eama<\/strong><\/p>\n\n\n\n

                      7.2.1. Algoritamska normalizacija<\/strong><\/p>\n\n\n\n

                      Na platformama poput X-a (Twitter), Instagrama, Facebooka ili TikToka, dominantni vizuelni diskurs proizvodi se kroz:<\/p>\n\n\n\n

                        \n
                      • ponavljanje istih estetskih kodova,<\/li>\n\n\n\n
                      • uniformne politi\u010dke geste (hashtagovi, profilne slike, boje),<\/li>\n\n\n\n
                      • sinhronizirane kampanje (npr. promjena avatara, masovno dijeljenje istog vizuala).<\/li>\n<\/ul>\n\n\n\n

                        U Van Dijkovom smislu, ovdje se proizvodi zajedni\u010dki mentalni model<\/strong>:<\/p>\n\n\n\n

                        \u2022 \u201cispravni\u201d stav je onaj koji je vidljiv,<\/p>\n\n\n\n

                        \u2022 ono \u0161to nije vidljivo, ne postoji.<\/p>\n\n\n\n

                        Algoritam postaje nevidljivi urednik diskursa<\/strong>, zamjenjuju\u0107i totalitarnu instituciju.<\/p>\n\n\n\n

                        7.2.2. Digitalni ekvivalent nacisti\u010dkog pozdrava<\/strong><\/p>\n\n\n\n

                        Savremeni \u201cpozdrav\u201d nije tjelesna gesta, nego:<\/p>\n\n\n\n

                          \n
                        • lajk,<\/li>\n\n\n\n
                        • dijeljenje,<\/li>\n\n\n\n
                        • story,<\/li>\n\n\n\n
                        • javna podr\u0161ka.<\/li>\n<\/ul>\n\n\n\n

                          Odbijanje u\u010de\u0161\u0107a (ne-lajkanje, ne-dijeljenje, \u0161utnja) proizvodi digitalnu devijaciju<\/strong>, analogno pojedincu sa fotografije koji ne salutira. Razlika je u tome \u0161to je danas sankcija:<\/p>\n\n\n\n

                            \n
                          • algoritamska (nevidljivost),<\/li>\n\n\n\n
                          • dru\u0161tvena (cancel kultura),<\/li>\n\n\n\n
                          • profesionalna (gubitak reputacije).<\/li>\n<\/ul>\n\n\n\n

                            7.3. Politi\u010dki performansi kao re\u017eirani vizuelni diskurs<\/strong><\/p>\n\n\n\n

                            Savremeni politi\u010dki skupovi (mitinzi, protesti, inauguracije) projektuju se prvenstveno kao vizuelni spektakli za digitalnu cirkulaciju<\/strong>, a ne kao doga\u0111aji za prisutne. Karakteristike:<\/p>\n\n\n\n

                              \n
                            • pa\u017eljivo re\u017eirana masa,<\/li>\n\n\n\n
                            • simboli\u010dki rekviziti (zastave, boje, slogani),<\/li>\n\n\n\n
                            • koreografija tijela (aplaudiranje, skandiranje, snimanje mobitelima).<\/li>\n<\/ul>\n\n\n\n

                              U Faircloughovim terminima, rije\u010d je o kolonizaciji politi\u010dkog diskursa estetikom i marketingom<\/strong>, gdje vizuelna koherentnost ima prednost nad sadr\u017eajnom raspravom.<\/p>\n\n\n\n

                              7.4. Figura \u201cdigitalnog disidenta\u201d<\/strong><\/p>\n\n\n\n

                              Pojedinac koji ne u\u010destvuje u dominantnom digitalnom vizuelnom diskursu danas:<\/p>\n\n\n\n

                                \n
                              • ne mora biti fizi\u010dki prisutan,<\/li>\n\n\n\n
                              • ali je simboli\u010dki izoliran.<\/li>\n<\/ul>\n\n\n\n

                                Njegov otpor je:<\/p>\n\n\n\n

                                  \n
                                • nevidljiv,<\/li>\n\n\n\n
                                • fragmentiran,<\/li>\n\n\n\n
                                • \u010desto delegitimiran kao \u201cneodgovornost\u201d ili \u201cneutralnost\u201d.<\/li>\n<\/ul>\n\n\n\n

                                  Kao i na historijskoj fotografiji, odsustvo geste proizvodi ja\u010di diskurzivni efekt nego otvoreni protest<\/strong>, jer razotkriva pretpostavljeni konsenzus kao iluziju.<\/p>\n\n\n\n

                                  7.5. Klju\u010dna komparativna sinteza<\/strong><\/p>\n\n\n\n

                                  \"\"<\/figure>\n\n\n\n

                                  Zaklju\u010dak<\/strong><\/p>\n\n\n\n

                                  Oslanjaju\u0107i se na teorijske okvire kriti\u010dke analize diskursa (Van Dijk, Fairclough) i vizuelne semiotike, do\u0161lo se do zaklju\u010dka da se ideolo\u0161ka homogenizacija transformirala iz fizi\u010dki discipliniranog kolektivizma (u vrijeme analizirane fotografije) u algoritamski regulisanu vidljivost (u digitalnom dobu). Vizuelni diskursi imaju centralnu ulogu u reprodukciji ideologije jer djeluju neposredno, afektivno i \u010desto izvan racionalne refleksije. Historijske slike masovne politi\u010dke lojalnosti i savremeni digitalni vizuelni obrasci dijele zajedni\u010dku funkciju: naturalizaciju mo\u0107i kroz vidljivost. Promjena tehnolo\u0161kog i dru\u0161tvenog konteksta ne naru\u0161ava kontinuitet diskurzivnih mehanizama konformizma.<\/p>\n\n\n\n

                                  Analizirana fotografija prikazuje masovni ritual koji proizvodi ideolo\u0161ku koheziju kroz tjelesnu sinkronizaciju. Pojedinac koji ne u\u010destvuje razotkriva represivnu prirodu konsenzusa.<\/p>\n\n\n\n

                                  Na dru\u0161tvenim mre\u017eama, vizuelni konformizam proizvodi se kroz algoritamsku nagradu vidljivosti. Digitalni performansi zamjenjuju fizi\u010dke rituale, ali zadr\u017eavaju istu ideolo\u0161ku funkciju.<\/p>\n\n\n\n

                                  U oba konteksta, odsustvo geste proizvodi sna\u017ean diskurzivni efekat, potvr\u0111uju\u0107i da hegemonija nikada nije potpuna.<\/p>\n\n\n\n

                                  Savremeni digitalni vizuelni diskursi ne predstavljaju radikalni prekid s historijskim oblicima ideolo\u0161ke mobilizacije, ve\u0107 njihovu transformaciju. Konformizam se vi\u0161e ne name\u0107e silom, ve\u0107 vidljivo\u0161\u0107u, a otpor se sve \u010de\u0161\u0107e manifestira kroz ti\u0161inu i ne-u\u010destvovanje. \u25a0<\/p>\n\n\n\n

                                  Reference<\/strong><\/p>\n\n\n\n

                                    \n
                                  • Fairclough, N. (1995). Critical Discourse Analysis. London: Longman.<\/li>\n\n\n\n
                                  • Foucault, M. (1977). Discipline and Punish. New York: Pantheon.<\/li>\n\n\n\n
                                  • Van Dijk, T. A. (1998). Ideology: A Multidisciplinary Approach. London: Sage.<\/li>\n\n\n\n
                                  • Couldry, N., & Mejias, U. (2019). The Costs of Connection. Stanford University Press. \u2022 Dean, J. (2010). Blog Theory. Cambridge: Polity Press.<\/li>\n<\/ul>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

                                    Izvor: najilkurtic.ba UMJETNA INTELIGENCIJA JE, NA MOJ ZAHTJEV, NAPRAVILA KRITI\u010cKU ANALIZU DISKURSA (KAD) JEDNE OD NAJPOZNATIJIH FOTOGRAFIJA IZ NACISTI\u010cKE EPOHE NJEMA\u010cKE. NA\u010cINILA JU JE, U DUHU VAN DIJKOVE SOCIOKOGNITIVNE I FAIRCLOUGHOVE KRITI\u010cKE PARADIGME, UZ JASNO RAZDVAJANJE VIZUELNOG, IDEOLO\u0160KOG I DISKURZIVNOG NIVOA. Kriti\u010dka analiza diskursa Uznemiruju\u0107i je rezultat komparacije ovog diskursa (iz kasnih tridesetih godina pro\u0161log […]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":1591,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"jnews-multi-image_gallery":[],"jnews_single_post":{"format":"standard"},"jnews_primary_category":[],"jnews_social_meta":[],"jnews_override_counter":[],"footnotes":""},"categories":[56,39],"tags":[],"class_list":["post-1588","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-kolumne","category-nauka"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1588","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1588"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1588\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1594,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1588\/revisions\/1594"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/wp-json\/wp\/v2\/media\/1591"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1588"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1588"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1588"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}