{"id":1596,"date":"2025-12-21T18:56:09","date_gmt":"2025-12-21T18:56:09","guid":{"rendered":"https:\/\/bosnistika.ba\/?p=1596"},"modified":"2025-12-21T18:56:10","modified_gmt":"2025-12-21T18:56:10","slug":"drugi-sijaricevi-knjizevni-dani","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/2025\/12\/21\/drugi-sijaricevi-knjizevni-dani\/","title":{"rendered":"Drugi Sijari\u0107evi knji\u017eevni dani"},"content":{"rendered":"\n

Pi\u0161e: Edin SMAILOVI\u0106<\/strong><\/p>\n\n\n\n

U Bijelom Polju su 17. i 18. decembra odr\u017eani Drugi Sijari\u0107evi knji\u017eevni dani. U okviru ove manifestacije dodjeljuje se i regionalna knji\u017eevna nagrada \u0106amil Sijari\u0107<\/em> za najbolje prozno djelo na prostoru Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Srbije. Ove godine laureat nagrade je Darko Cvijeti\u0107<\/strong> za roman Puno mi je to. Osam djevoj\u010dica<\/em>. Ali prije nego \u0161to ne\u0161to vi\u0161e ka\u017eem o Drugim Sijari\u0107evim knji\u017eevnim danima i dobitniku nagrade za ovu godinu, cijenim va\u017enim da \u0161iroj javnosti ka\u017eem nekoliko re\u010denica o tome kako je, kada i za\u0161to ustanovljena spomenuta nagrada i manifestacija.<\/p>\n\n\n\n

\u0106amil Sijari\u0107<\/strong> ro\u0111en je u selu \u0160ipovice, op\u0107ina Bijelo Polje. Iako \u0107e ga \u017eivotna sudbina, jo\u0161 od odlaska na \u0161kolovanje u medresu u Skoplje, za sva vremena odvesti iz Bijelog Polja i svog rodnog sela, nepobitno je da je skoro sve \u0106amilovo knji\u017eevno djelo nastalo zasnivaju\u0107i se na sudbini ovih ljudi i ovog prostora. Bijelo Polje je tragalo za na\u010dinom kako da se odu\u017ei ovom velikom piscu ali i reaktelizuje njegovo djelo. Tako se do\u0161lo na ideju da se utemelji regionalna knji\u017eevna nagrada \u0106amil Sijari\u0107<\/em>. Nagradu je utemeljio Savjet Centra za kulturu \u201cVojislav Bulatovi\u0107 Strunjo\u201d u Bijelom Polju, a za utemeljenje nagrade najzaslu\u017eniji je tada\u0161nji direktor Centra za kulturu Jasmin \u0106orovi\u0107<\/strong>, za \u010dijeg se mandata to dogodilo. Dugo smo razmi\u0161ljali na koji na\u010din definisati nagradu i koji bi prostor trebala obuhvatiti. Ali, polaze\u0107i od toga da je Sijari\u0107eva knji\u017eevnost bila \u010dovjekoljubna, pored svih ostalih kvaliteta, naravno, smatrali smo da bi i sam \u0106amil<\/strong> \u017eelio da ona dopre \u0161to je mogu\u0107e dalje. Zato smo se odlu\u010dili da nagrada obuhvati prostor sva \u010detiri jezika na kojima se dobro razumijemo i na prostor \u010detiri dr\u017eave u kojima se ovi jezici dominatno govore. Tako\u0111er, smatrali smo i da za adekvatnu prezentaciju, prou\u010davanje i novo aktuelizovanje njegovog djela, nije dovoljno samo da uspostavimo nagradu. Zato smo se odlu\u010dili na uspostavljanje manifestacije pod nazivom Sijari\u0107evi knji\u017eevni dani<\/em>, a u okviru kojih se, na \u0106amilov ro\u0111endan \u2013 18. decembra, uru\u010duje nagrada.<\/p>\n\n\n\n

Ove godine Sijari\u0107evi knji\u017eevni dani<\/em> trajali su dva dana i u okviru njih imali smo devet knji\u017eevnih programa.<\/p>\n\n\n\n

Prvog dana Sijari\u0107evih knji\u017eevnih dana<\/em> imali smo ukupno pet programa. Manifestacija je otvorena projekcijom dokumentarnog filma Jesen praznih oraha<\/em>, koji se bavi \u017eivotom Ismeta Rebronje<\/strong>, poznatog knji\u017eevnika i kulturnog poslenika. Rebronja<\/strong> je ro\u0111en u okolini Bijelog Polja, a najve\u0107i dio \u017eivota proveo je u Novom Pazaru. Bio je prijatelj s \u0106amilom Sijari\u0107em<\/strong> i zajedno s njim pokreta\u010d i u\u010desnik brojnih kulturnih manifestacija. Poslije toga smo imali promociju knjige poezije Gravitacije<\/em> autora Omera Red\u017ei\u0107a<\/strong>. Smatrali smo va\u017enim da u okviru Sijari\u0107evih knji\u017eevnih dana<\/em> imamo i jedan program posve\u0107en poetskom stvarala\u0161tvu, jer je \u0106amil<\/strong>, pored ostalog, bio i odli\u010dan pjesnik.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Detalj s projekcije filma \u201cJesen praznih oraha\u201d<\/em><\/p>\n\n\n\n

Nakon toga imali smo prvi dio dvodnevnog okruglog stola o liku i djelu \u0106amila Sijari\u0107a<\/strong> pod nazivom Gdje su ona druga vrata<\/em>. Na okruglom stolu u\u010destvovali su univerzitetski profesori, upravnici kulturnih ustanova i pisci iz Crne Gore, Bosne i Hercegovine i Srbije. Za kraj prvog dana manifestacije imali smo izlo\u017ebu novinskih \u010dlanaka Drvo kraj Akova<\/em>, koja se bavi \u017eivotom i djelom \u0106amila Sijari\u0107a<\/strong> u periodu od 1939. godine pa do smrti 1989. godine.<\/p>\n\n\n\n

Prvi dan manifestacije zavr\u0161en je promocijom knjige Svetislava Basare<\/strong>. U pitanju je knjiga eseja pod naslovom Na ivici<\/em>. Basara<\/strong> je pro\u0161logodi\u0161nji i prvi dobitnik nagrade \u0106amil Sijari\u0107<\/em>.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Svetislav Basara na \u201cSijari\u0107evim knji\u017eevnim danima\u201d<\/em><\/p>\n\n\n\n

Drugog, zavr\u0161nog dana manifestacije promovisali smo roman Nebeska divanhana<\/em> autora Mirka Demi\u0107a<\/strong>. Nakon toga imali smo drugu sesiju okruglog stola, a program je zavr\u0161en promocijom knjige Puno mi to. Osam djevoj\u010dica<\/em> aktuelnog laureata nagrade \u0106amil Sijari\u0107<\/em> Darka Cvijeti\u0107a. Na kraju smo imali poetsko-prozni hepening<\/em> glumaca pozori\u0161ta u Bijelom Polju i studenata Odsjeka za knji\u017eevnost Filolo\u0161kog fakulteta u Nik\u0161i\u0107u, nakon kojeg je nagrada sve\u010dano uru\u010dena Darku Cvijeti\u0107u<\/strong>.<\/p>\n\n\n\n

\u017diri u sastavu: Kemal Musi\u0107<\/strong>, predsjednik, i dr. Dra\u0161ko Do\u0161ljak<\/strong>, \u010dlan \u017eirija iz Crne Gore, dr. Dijana Had\u017eizuki\u0107<\/strong>, \u010dlan \u017eirija iz Bosne i Hercegovine, Petar Arbutina<\/strong>, \u010dlan \u017eirija iz Srbije, i Sinan Gud\u017eevi\u0107<\/strong>, \u010dlan \u017eirija iz Hrvatske, kao i prethodni put, imao je te\u017eak zadatak. U naju\u017eem izboru bilo je pet naslova, a najvi\u0161e glasova \u017eirija imali su Darko Cvijeti\u0107<\/strong> i Miljenko Jergovi\u0107<\/strong>. Ipak, prevagnulo je djelo Darka Cvijeti\u0107a<\/strong>. Pored one knji\u017eevne funkcije koju nagrada i manifestacija svakako trebaju imati, a to je stavljanje knji\u017eevnog djela \u0106amila Sijari\u0107a<\/strong> na mjesto koje zaslu\u017euje, tu je i ona druga funkcija, ovdje bitnija nego u nekim drugim dijelovima svijeta, a to je jednostavno kazano \u0161irenje \u010dovjekoljublja.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Dodjela nagrade \u201c\u0106amil Sijari\u0107\u201d Darku Cvijeti\u0107u<\/em> <\/p>\n\n\n\n

\u0106amil<\/strong> je vjerovao da se i rije\u010dima mo\u017ee lije\u010diti i makar malo umanjiti patnja. Zato su nam i za nagradu i manifestaciju bitni i etika i estetika i lika i djela onih koji u\u010destvuju na manifestaciji, a posebno dobitnika nagrade. Kada su u pitanju dosada\u0161nji dobitnici, nimalo ne sumnjam ni u jedno ni u drugo. Naravno, ostaje nam jo\u0161 puno rada kako bi manifestacija bila jo\u0161 bolja. Ali ono \u0161to nam je posebno va\u017eno jeste da smo u\u010dinili sve \u0161to je mogu\u0107e da manifestaciju i nagradu postavimo na zdrave noge. Ako smo u tome uspjeli, mo\u017eemo biti prezadovoljni. \u25a0<\/p>\n\n\n\n

<\/div>\n\n\n\n

Edin Smailovi\u0107 je histori\u010dar i publicist zaposlen u institucijama kulture dvadeset godina. Trenutno obavlja funkciju direktora Centra za kulturu \u201cVojislav Bulatovi\u0107 Strunjo\u201d u Bijelom Polju. Objavio je knjige poezije Prolaznost<\/em> i Paradox Mortem<\/em> te knjigu kratkih pri\u010da Om\u010da<\/em>.<\/strong><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Pi\u0161e: Edin SMAILOVI\u0106 U Bijelom Polju su 17. i 18. decembra odr\u017eani Drugi Sijari\u0107evi knji\u017eevni dani. U okviru ove manifestacije dodjeljuje se i regionalna knji\u017eevna nagrada \u0106amil Sijari\u0107 za najbolje prozno djelo na prostoru Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Srbije. Ove godine laureat nagrade je Darko Cvijeti\u0107 za roman Puno mi je to. […]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":1600,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"jnews-multi-image_gallery":[],"jnews_single_post":{"format":"standard"},"jnews_primary_category":[],"jnews_social_meta":[],"jnews_override_counter":[],"footnotes":""},"categories":[19,17],"tags":[],"class_list":["post-1596","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-regija","category-vijesti"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1596","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1596"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1596\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1601,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1596\/revisions\/1601"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/1600"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1596"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1596"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1596"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}