{"id":1756,"date":"2026-02-02T13:56:16","date_gmt":"2026-02-02T13:56:16","guid":{"rendered":"https:\/\/bosnistika.ba\/?p=1756"},"modified":"2026-02-02T13:56:17","modified_gmt":"2026-02-02T13:56:17","slug":"andric-i-jandric-ili-lakse-ivo-i-ljubo","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/2026\/02\/02\/andric-i-jandric-ili-lakse-ivo-i-ljubo\/","title":{"rendered":"Andri\u0107 i Jandri\u0107 \u2013 ili lak\u0161e: Ivo i Ljubo"},"content":{"rendered":"\n<p><strong>Pi\u0161e: Luka BO\u0160KOVI\u0106<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>Nije javna tajna da su u na\u0161oj kulturi zna\u010dajne li\u010dnosti svedene na zvu\u010dno ime koje javno po\u0161tujemo, ne toliko da razumijemo kompleksne li\u010dnosti i djela koliko da za sebe ka\u017eemo koliko smo mi pametni, kulturni, obrazovani ili na\u010ditani. A u me\u0111uvremenu, mnogo knjiga ostane nepro\u010ditano ili gurnuto u zaborav. Ili, pak, u nekom obliku krajnje arogancije, sadr\u017eaj se odbacuje kao ne\u0161to nebitno, jer je bitno samo malo onoga \u0161to znamo. Ruci koja je dr\u017eala samo trnje, latice su samo za one ta\u0161te.<\/p>\n\n\n\n<p>Suvi\u0161no je mo\u017eda prete\u0161ka rije\u010d, ali o <strong>Andri\u0107u<\/strong> je te\u0161ko re\u0107i ne\u0161to novo. Mo\u017eda re\u0107i ne\u0161to novo nije ni toliko bitno koliko re\u0107i da ima ne\u0161to staro \u0161to ve\u0107ini ljudi do\u0111e kao ne\u0161to novo. Takva knjiga se zove \u201cSa Ivom Andri\u0107em\u201d <strong>Ljube Jandri\u0107a<\/strong>. U njoj je <strong>Andri\u0107<\/strong> druga\u010diji od onoga kako je upam\u0107en, od monumenta suprotstavljenih ideologija koje koplja lome preko njegove ti\u0161ine. U ovoj knjizi progovara Andri\u0107ev \u0161apat.<\/p>\n\n\n\n<p><strong>Ljubo Jandri\u0107<\/strong> (1934\u20131990) bio je pisac i kulturni radnik. <strong>Andri\u0107a<\/strong> je upoznao kao zaposlenik Republi\u010dkog sekreterijata za obrazovanje, nauku, kulturu i fizi\u010dku kulturu Socijalisti\u010dke Republike Bosne i Hercegovine. Ubrzo je postao Andri\u0107eva \u201cveza\u201d s Bosnom jer je <strong>Andri\u0107<\/strong> novac od Nobelove nagrade u vi\u0161e navrata donirao za razvoj bibliotekarstva u Bosni i Hercegovini te se zanimao za rad i razvoj Muzeja knji\u017eevnosti i pozori\u0161ne umjetnosti u Sarajevu. Ugledaju\u0107i se na Goetheovog <strong>Eckermanna<\/strong>, <strong>Jandri\u0107<\/strong> je uspio navesti <strong>Andri\u0107a<\/strong> da mu dozvoli da zapisuje razgovore s njim, uz obe\u0107anje da ih ne\u0107e objaviti dok bude \u017eiv. Nobelovac nije prakticirao biti otvoren i iskren u javnim nastupima, uvijek govore\u0107i na na\u010din da se nikome ne zamjeri, uvijek zabrinut za imid\u017e. <strong>Jandri\u0107<\/strong> je uspio sa\u010duvati otvorenijeg i iskrenijeg <strong>Andri\u0107a<\/strong> u svojim bilje\u0161kama nastalim u dru\u017eenju i razgovorima od 1968. godine do Andri\u0107eve smrti 1975. godine.<\/p>\n\n\n\n<p>Osim \u0161to se mo\u017ee pro\u010ditati kako je <strong>Andri\u0107<\/strong> pratio ko\u0161arku na TV-u, mo\u017eemo se upoznati i s naslovima i piscima koje je \u010ditao. <strong>Ljubo Jandri\u0107<\/strong> je u to vrijeme pisao roman \u201cJasenovac\u201d, ambiciozan poduhvat \u010dije je zahtjevnosti i sam bio svjestan, pa je u susretima <strong>Andri\u0107u<\/strong> davao rukopis i zauzvrat dobivao savjete i preporuke za \u010ditanje. Andri\u0107evi savjeti za pisanje nisu bili direktne intervencije koliko prepoznavanje koje knjige mogu pomo\u0107i u razrje\u0161enju dilema. Da je Jandri\u0107 slu\u0161ao savjete, vidi se po tome \u0161to se preporu\u010deni pisci i njihove knjige mogu prepoznati u epigrafima poglavlja romana \u201cJasenovac\u201d. Me\u0111u njima su i pisci koji danas kod nas nisu upam\u0107eni, kao \u0161to su \u0161vedski pisac <strong>Eyvind Johnson<\/strong> ili francuski pisac <strong>Roger Martin du Gar<\/strong>. <\/p>\n\n\n\n<p>U mojim je bilje\u0161kama za vremena s manje obaveza ostavljena \u201cpreporuka\u201d od <strong>Jandri\u0107a<\/strong> i <strong>Andri\u0107a<\/strong> za roman \u201cPod vulkanom\u201d <strong>Malcolma Lowrya<\/strong>. Nekad u budu\u0107nosti iz knjige \u201cSa Ivom Andri\u0107em\u201d mo\u017ee se izvu\u0107i \u010ditala\u010dki spisak Andri\u0107evih preporuka. Za sada je ovo dovoljno. Ve\u0107 je u tekstu koji je preporuka za \u010ditanje jedne knjige \u2013 preporu\u010deno \u0161est. \u25a0<\/p>\n\n\n\n<div style=\"height:20px\" aria-hidden=\"true\" class=\"wp-block-spacer\"><\/div>\n\n\n\n<p><strong>Luka Bo\u0161kovi\u0107 (Sarajevo, 1997) bakaleurat je komparativne knji\u017eevnosti i informacijskih nauka. Trenutno je student drugog ciklusa na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu i studentski volonter u Muzeju knji\u017eevnosti i pozori\u0161ne umjetnosti BiH. Pi\u0161e i objavljuje poeziju, prozu i eseje.<\/strong><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Pi\u0161e: Luka BO\u0160KOVI\u0106 Nije javna tajna da su u na\u0161oj kulturi zna\u010dajne li\u010dnosti svedene na zvu\u010dno ime koje javno po\u0161tujemo, ne toliko da razumijemo kompleksne li\u010dnosti i djela koliko da za sebe ka\u017eemo koliko smo mi pametni, kulturni, obrazovani ili na\u010ditani. A u me\u0111uvremenu, mnogo knjiga ostane nepro\u010ditano ili gurnuto u zaborav. Ili, pak, u [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":1757,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"jnews-multi-image_gallery":[],"jnews_single_post":{"format":"standard"},"jnews_primary_category":[],"jnews_social_meta":[],"jnews_override_counter":[],"footnotes":""},"categories":[56],"tags":[],"class_list":["post-1756","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-kolumne"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1756","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1756"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1756\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1758,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1756\/revisions\/1758"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/1757"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1756"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1756"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1756"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}