{"id":1781,"date":"2026-03-03T09:21:57","date_gmt":"2026-03-03T09:21:57","guid":{"rendered":"https:\/\/bosnistika.ba\/?p=1781"},"modified":"2026-03-03T09:21:57","modified_gmt":"2026-03-03T09:21:57","slug":"sta-je-citala-mlada-bosna","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/2026\/03\/03\/sta-je-citala-mlada-bosna\/","title":{"rendered":"\u0160ta je \u010ditala Mlada Bosna?"},"content":{"rendered":"\n

Pi\u0161e: Luka BO\u0160KOVI\u0106<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Knji\u017eevna i prosvjetiteljska djelatnost Mlade Bosne zasjenjena je Gavrilom Principom<\/strong> i Sarajevskim atentatom. Mo\u017ee se \u0161aljivo re\u0107i da je ona bila \u010ditala\u010dki klub s povremenim teroristi\u010dkim aktivnostima. Iako je politi\u010dki cilj bio oslobo\u0111enje Ju\u017enih Slavena od austrougarske vladavine, u sklopu tog cilja njeni su \u010dlanovi (primjerice Borivoje Jevti\u0107<\/strong>, Dimitrije Mitrinovi\u0107<\/strong> i Vladimir Ga\u0107inovi\u0107<\/strong>) razumjeli da slobodu ne mogu imati neobrazovani narodi. Bez obzira na to \u0161to su nakon atentata na Franza Ferdinanda<\/strong> uslijedili Prvi svjetski rat i Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca (kasnije Kraljevina Jugoslavija), njihova je vizija dru\u0161tva bila demokratskija od onoga \u0161to je realizirano preko njihovih grobova ili izbjegli\u0161tva. Ta je dru\u0161tvena vizija bila vizija na\u010ditanog, kulturnog i obrazovanog dru\u0161tva, koje je ponekad ma\u0161talo i uklju\u010divanje drugih balkanskih dr\u017eava i jezika u svakodnevnicu.<\/p>\n\n\n\n

Njihovom knji\u017eevnom djelatno\u0161\u0107u bavio se Predrag Palavestra<\/strong> i rezultat njegova istra\u017eivanja je \u201cKnji\u017eevnost Mlade Bosne\u201d u dva toma. Prvi tom sadr\u017ei Palavestrine \u010dlanke rekonstrukcije njihovih filozofskih, estetskih i knji\u017eevnih svjetonazora, a drugi tom je hrestomatija njihovih \u010dlanaka, pjesama i lirike u prozi. Po\u0161to se rijetko govori o stranim utjecajima kod, u \u0161irem smislu, doma\u0107ih li\u010dnosti, u ovom se tekstu ograni\u010davamo na neke od stranih filozofa i knji\u017eevnika koje su pripadnici Mlade Bosne \u010ditali.<\/p>\n\n\n\n

Tolstoj<\/strong> je bio jedan od pisaca koji je u\u017eivao njihovo po\u0161tovanje. Vrijedi izdvojiti da je Tolstoj<\/strong> sastavio pamflet \u201cO prisajedinjenju Bosne i Hercegovine Austrougarskoj\u201d na poziv An\u0111e Petrovi\u0107<\/strong>. U njemu se Tolstoj protivio nacionalizmu i heroizmu kao na\u010dinu borbe protiv imperijalizma. Postoji predanje da je taj pamflet izazvao sumnje u plan atentata na Franza Ferdinanda<\/strong>. Mladobosanci su tako\u0111er \u010desto spominjali i Gogoljev<\/strong> roman \u201cMrtve du\u0161e\u201d, u kojem je \u010ci\u010dkov skovao plan brzog boga\u0107enja tako \u0161to \u0107e kupovati mrtve kmetove, odnosno du\u0161e. \u010citali su i Turgenjevljeva<\/strong> \u201cRu\u0111ina\u201d, kao i roman \u010cerni\u0161evskog <\/strong>\u201c\u0160ta da se radi?\u201d. Taj roman \u010cerni\u0161evskog<\/strong> bio je obavezna lektira svih tada\u0161njih mladih koji su simpatizirali socijalisti\u010dke ideje.<\/p>\n\n\n\n

Ruska knji\u017eevnost danas je jo\u0161 uvijek popularna, no tada je popularnost \u017eivjela i nordijska ili skandinavska knji\u017eevnost. Iako stariji intelektualci tog vremena (poput Jovana Skerli\u0107a<\/strong>) nisu bili veliki obo\u017eavatelji skandinav\u0161tine, mla\u0111i su \u010ditali dramske pisce Ibsena<\/strong> i Strindberga<\/strong> te Bjornsona<\/strong> i Hamsuna<\/strong>, Schopenhauera<\/strong> i Kierkegaarda<\/strong>. Mo\u017ee se smatrati da je Andri\u0107<\/strong> do kraja \u017eivota odr\u017eao simpatije prema nordijskoj knji\u017eevnosti jer je, ako se sje\u0107ate iz pro\u0161log teksta<\/a>, Jandri\u0107u<\/strong> izdvojio i \u0161vedske pisce kao pisce \u010dija djela treba \u010ditati. Malo izvu\u010deno da bude poeti\u010dno, jedan od primjera te povezanosti Bosne s evropskim sjeverom jeste i neprevedena pjesma \u201cSchalen fran Sarajevo\u201d \u0161vedskog pjesnika Hjalmara Gullberga<\/strong>.<\/p>\n\n\n\n

Neke lektire poput Balzaca<\/strong>, Victora Hugoa<\/strong>, Goethea<\/strong> i Don Quijotea i tada su bile popularne. Don Quijote je \u010desto nadahnu\u0107e ljudima nezadovoljnim stvarnosti pred sobom, pa je bio popularan i me\u0111u mladobosancima. Od pjesnika su \u010ditali Nadsona<\/strong>, Rusa jevrejskog porijekla, i italijanskog pjesnika D\u2019Annunzija<\/strong>, koji je poznat i po tome \u0161to je 1919. Rijeku proglasio slobodnim gradom Fiume, s te\u017enjom da se pripoji Italiji. Zanimljivo je da su se zanimali i za italijanski futurizam, a Andri\u0107<\/strong> je kasnije, tokom vremena Kraljevine, pisao i \u010dlanak o tom pokretu, koji je od inspirativnog postao razo\u010darenje. Ta veza Mlade Bosne s Italijom mo\u017ee se shvatiti i iz politi\u010dkog konteksta \u2013 zajedni\u010dkog protivnika u Austro-Ugarskoj Monarhiji, ali i time \u0161to su bili inspirisani Mladom Italijom i Mazzinijevim<\/strong> politi\u010dkim gledi\u0161tima. \u010citali su i prevodili ameri\u010dkog pjesnika Walta Whitmana<\/strong>, a u \u201cBosanskoj vili\u201d mogu se pratiti razli\u010diti poku\u0161aji da se njegovo ime napi\u0161e \u0107irilicom.<\/p>\n\n\n\n

Od filozofa su cijenili Herberta Spencera<\/strong>, Friedricha Nietzschea<\/strong>, Johna Stuarta Milla<\/strong>, Aristotela<\/strong> i pjesnika filozofa Jean-Marie Guyaua<\/strong>. Primjetno je da su njihovi filozofski uzori bili zagovara\u010di individualnosti. Ga\u0107inovi\u0107<\/strong> je u \u0160vicarskoj pisao doktorat o Guyauovoj etici, koja se na pjesni\u010dko-naivni na\u010din bazirala na pojedincu i \u017eivotu kao izvoru morala. On je \u010ditao Guyaua<\/strong> na francuskom \u2013 upitno je da li su njegova djela ikad prevedena na bosanski, hrvatski ili srpski jezik. Mitrinovi\u0107<\/strong> je pisao meditaciju o rije\u010di \u201ctreba\u201d u kontekstu Aristotelove etike, oslanjaju\u0107i se na zna\u010daj samog jezika i rije\u010di da sadr\u017ei neku mudrost koja se ispitivanjem pronalazi i opisuje. Zanimljivo je da je Benjamin Kallay<\/strong>, austrougarski ministar finansija i upravitelj Bosne i Hercegovine, preveo djelo \u201cO slobodi\u201d Johna Stuarta Milla<\/strong>. Dvije suprotstavljene strane imale su zanimanje za istog filozofa.<\/p>\n\n\n\n

Ovo su bili neki od stranih pisaca i filozofa koji su bili upe\u010datljivi u izboru \u010dlanaka mladobosanskog autorstva. Neki su i kasnije nastavili karijeru u knji\u017eevnosti, ili u slu\u010daju Mitrinovi\u0107a<\/strong>, u filozofiji i mistici. Ivo Andri\u0107<\/strong> je nastavio pisati, a Borivoje Jevti\u0107<\/strong> poslije Prvog svjetskog rata bio je i aktivni \u010dlan Grupe sarajevskih knji\u017eevnika, koja je okupljala bosanske pisce i spisateljice tokom vremena Kraljevine. Vladimir Ga\u0107inovi\u0107<\/strong> je umro u \u0160vicarskoj 1917. godine pod sumnjivim okolnostima. Vjeruje se da je ubijen. \u25a0<\/p>\n\n\n\n

<\/div>\n\n\n\n

Luka Bo\u0161kovi\u0107 (Sarajevo, 1997) bakaleurat je komparativne knji\u017eevnosti i informacijskih nauka. Trenutno je student drugog ciklusa na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu i studentski volonter u Muzeju knji\u017eevnosti i pozori\u0161ne umjetnosti BiH. Pi\u0161e i objavljuje poeziju, prozu i eseje.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Pi\u0161e: Luka BO\u0160KOVI\u0106 Knji\u017eevna i prosvjetiteljska djelatnost Mlade Bosne zasjenjena je Gavrilom Principom i Sarajevskim atentatom. Mo\u017ee se \u0161aljivo re\u0107i da je ona bila \u010ditala\u010dki klub s povremenim teroristi\u010dkim aktivnostima. Iako je politi\u010dki cilj bio oslobo\u0111enje Ju\u017enih Slavena od austrougarske vladavine, u sklopu tog cilja njeni su \u010dlanovi (primjerice Borivoje Jevti\u0107, Dimitrije Mitrinovi\u0107 i Vladimir […]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":1782,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"jnews-multi-image_gallery":[],"jnews_single_post":{"format":"standard"},"jnews_primary_category":[],"jnews_social_meta":[],"jnews_override_counter":[],"footnotes":""},"categories":[56],"tags":[],"class_list":["post-1781","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-kolumne"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1781","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1781"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1781\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1783,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1781\/revisions\/1783"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/1782"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1781"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1781"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1781"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}