{"id":1819,"date":"2026-04-04T20:06:04","date_gmt":"2026-04-04T20:06:04","guid":{"rendered":"https:\/\/bosnistika.ba\/?p=1819"},"modified":"2026-04-04T20:06:05","modified_gmt":"2026-04-04T20:06:05","slug":"cvijet-za-azeminu-recenzija-romana-smajkanov-fajke-kadrica","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/2026\/04\/04\/cvijet-za-azeminu-recenzija-romana-smajkanov-fajke-kadrica\/","title":{"rendered":"Cvijet za Azeminu (recenzija romana \u201cSmajkanov\u201d Fajke Kadri\u0107a)"},"content":{"rendered":"\n

Pi\u0161e: Mirsad KUNI\u0106<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Trebalo bi odmah na po\u010detku razjasniti ko je Smajkanov<\/strong>. Nije prvi put, vjerovatno ni posljednji, da se roman nazove po glavnom liku, ali je posebnost ovoga naslova u tome \u0161to to nije ime nego nadimak izveden iz o\u010devog imena. Opravdanost naslovljavanja romana nadimkom, a ne imenom vidjet \u0107e se u Smajkanovoj stalnoj potrebi za prepoznavanjem oca u sebi i sebe u odsutnom ocu. Smajkanov ne samo da prihvata takav nadimak nego je duboko svjestan va\u017enosti sje\u0107anja na oca, kroz oca i na ostale pretke u trenucima borbe za opstanak, kada gubi najbli\u017ee \u2013 majku, sina, brata, \u017eenu… Stoga, ve\u0107 na ovom mjestu mo\u017eemo zaklju\u010diti da je ovo roman o sje\u0107anju i pam\u0107enju kao o izvedenim i sekundarnim na\u010dinima (sekundarni samo zato \u0161to su tako egzistencijalno postavljeni) borbe za opstanak. Smajkanov kao lik, a zapravo, preko njega i njegov pripovjeda\u010d Fajko Kadri\u0107<\/strong>, kao da uvi\u0111a simboli\u010dku i su\u0161tinsku va\u017enost figure oca ne samo u junakovom odrastanju nego i u \u0161irem dru\u0161tvenom i kulturnom kontekstu, koji kontekst je sve u\u010dinio da se otac isklju\u010di i iz porodi\u010dnog a time i dru\u0161tvenog \u017eivota \u2013 \u0161to se vidi u dana\u0161njem nesnala\u017eenju i konfuziji o\u010deva koji se poku\u0161avaju uklju\u010divati u razli\u010dite sfere \u017eivota. O odsutnim o\u010devima svjedo\u010de brojne epske, lirske i lirsko-epske pjesme iz bo\u0161nja\u010dke usmene tradicije, ali to je posebna tema.<\/p>\n\n\n\n

Ovo je, tako\u0111er, i roman o jedanaest dana jula 1995. godine, radnja romana se odvija na prostoru od Srebrenice do \u017deneve, na putu borbe za Srebrenicu i putu spasa srebreni\u010dkih civila i boraca koji su ih vodili i branili. Imali smo dosad i knji\u017eevnih (romana, pripovjedaka, drama, pjesama…) i neknji\u017eevnih (memoari pre\u017eivjelih svjedoka) djela o srebreni\u010dkom stradanju, pa i \u0161ire, o podrinjskom stradanju u agresivnom ratu protiv Bosne od 1992. do 1995. godine. Naravno, brojna su djela, sli\u010dne ili iste teme, nastajala kao potreba da se na bilo koji na\u010din opi\u0161e stradanje Bo\u0161njaka i drugih naroda i gra\u0111ana i na drugim dijelovima Bosne i Hercegovine. Roman Smajkanov<\/em> tematizira sredi\u0161nji narativ ukupnog stradanja Bo\u0161njaka Srebrenice i Podrinja, pri \u010demu ne \u017eelimo ni na koji na\u010din umanjivati va\u017enost i te\u017einu bola ni na jednom rubu. Naprosto, historijska je \u010dinjenica da bi broj ubijenih bio znatno ve\u0107i da nije bilo ovog organiziranog proboja do slobodne teritorije. Poznata je sudbina i broj onih koji su vjerovali na rije\u010d \u010detnicima i komandi holandskog bataljona…<\/p>\n\n\n\n

U ovom poku\u0161aju interpretacije po\u0161li smo od naslova i dokumentiranih \u010dinjenica zbog toga \u0161to je i sam roman \u010dvrsto utemeljen u \u010dinjeni\u010dnu zbilju, \u0161to, nadalje, neminovno povla\u010di za sobom vje\u010dito pitanje odnosa izme\u0111u knji\u017eevnosti i zbilje. Dosada\u0161nji poku\u0161aji razumijevanja ovoga odnosa svodili su se uglavnom na dva zaklju\u010dka \u2013 da izme\u0111u zbilje i knji\u017eevnosti ne postoji znak jednakosti ni u slu\u010dajevima prividnog preklapanja, kao u historijskom romanu, naprimjer, i da knji\u017eevnost ni u tom ni u bilo kojem drugom slu\u010daju nije puki odraz zbilje, ali da, istovremeno, ne mo\u017ee postojati niti opstati bez te i takve zbilje. U \u010ditanju i razumijevanju romana Smajkanov <\/em>podjednako legitimno mogu u\u010destvovati oni \u010ditaoci koji budu \u017eeljeli prepoznati sebe i svoje, koji su i sami izravno ili posredno preko svojih bli\u017eih ili daljih srodnika i poznanika bili uvu\u010deni u te doga\u0111aje, zatim oni koji nisu obuhva\u0107eni ali ih se itekako ti\u010de (u \u0161ta spada i autor ovih redaka), oni koji ni\u010dim nisu vezani za opisane doga\u0111aje i li\u010dnosti, ali \u017eele ostvariti uvid u ono \u0161to se ve\u0107 planetarno naziva Genocidom u Srebrenici i, na koncu, oni koji naprosto \u017eele u\u017eivati u izuzetno vje\u0161tom pripovijedanju Kadri\u0107evog<\/strong> pripovjeda\u010da. Ovim suptilnim slojevitim kodiranjem autor Fajko Kadri\u0107 prepoznaje i uva\u017eava sve \u010detiri kategorije mogu\u0107ih \u010ditalaca, podjednako mu je stalo do onoga (uvjetno \u0107emo ga nazvati nevje\u0161tim<\/em>) \u010ditaoca koji se zadovoljava prepoznavanjem sebe u pri\u010di, na jednoj strani, kao i do onoga (uvjetno \u0107emo ga nazvati vje\u0161tim<\/em>) koji jednostavno u\u017eiva u suptilno bru\u0161enom pripovijedanju i traga za mogu\u0107im teorijskim implikacijama. Ovdje vrijedi istaknuti \u010dinjenicu da su na vrijednosnoj skali autoru romana, kao i autoru ovih redaka, podjednako va\u017ene sve pobrojane kategorije \u010ditalaca. Osim, mo\u017eda, onima koji nisu ni navedeni, a koji su sami sebe isklju\u010dili i koji u\u017eivaju u samoprogla\u0161enoj poziciji kanonizatora, li\u0161avaju\u0107i se izazova da do\u0111u u doticaj s knji\u017eevno\u0161\u0107u ruba i s onim \u0161ta je danas najbolja knji\u017eevnost u Bosni. Ova tema zaslu\u017euje posebnu eksplikaciju, ali nekada i negdje drugo.<\/p>\n\n\n\n

Fajko Kadri\u0107<\/strong> je pisac i pripovjeda\u010d ruba, ruba kao prostora uz granicu i oko nje, ali i ruba kao kulturolo\u0161ko-identitarne kategorije; on je pisac Podrinja u istoj mjeri kao \u0161to se za Kulenovi\u0107a mo\u017ee kazati da je pisac Krajine, ili, jo\u0161 i vi\u0161e, kao \u0161to se za Dervi\u0161a Su\u0161i\u0107a mo\u017ee kazati da je pisac Podrinja i Bosne. Stolje\u0107ima je Bosna prepoznavana kao prostor ruba velikih carevina i malih kraljevina, kao polje ukr\u0161tanja i susretanja, sa centrima u Carigradu, Be\u010du ili Beogradu, a danas je Bosna postala svoj prostor sa svojim centrom i svojim rubovima. U knji\u017eevnim tokovima Sarajevo je danas centar uljuljkan u koncentriranu mo\u0107 li\u0161en osje\u0107aja za va\u017enost bosanskog ruba ne samo u knji\u017eevnoj produkciji.<\/p>\n\n\n\n

S takvog knji\u017eevnog ruba dolazi ovaj pisac, donose\u0107i u svome pisanju svje\u017einu i dinamiku kakvom se centar ne mo\u017ee pohvaliti. O kakvoj se knji\u017eevnoj dinamici radi najbolje svjedo\u010de upravo Kadri\u0107evi romani objavljivani u posljednjih desetak godina: Protokol posrnulih<\/em> (2017), Udovi\u010dke zemlje<\/em> (2019) i \u0160ta su meni ptice<\/em> (2022). Iako tematski raznovrsni \u2013 od opominju\u0107ih stranica o moralnim posrtanjima uo\u010di rata, koja neminovno nagovje\u0161tavaju zlo, preko traumati\u010dnog bijega u srednjovjekovnu pro\u0161lost Bosne pa sve do suo\u010davanja i uranjanja u ponore zla koje je pogodilo i samog autora \u2013 sve njih povezuje sna\u017ean i autenti\u010dan pripovjeda\u010dki glas kakav odavno nismo imali. S aspekta psihologije autora, prva dva romana jesu neka vrsta kru\u017eenja oko traumati\u010dnog \u010dvori\u0161ta, dok je s tre\u0107im, vjerovatno ohrabren prijemom i pohvalama na ra\u010dun prethodna dva, autor definitivno odlu\u010dio uhvatiti se u ko\u0161tac s najve\u0107om ranom, li\u010dnom i kolektivnom, koju je nosio u sebi. Uvjetno kazano, roman \u0160ta su meni ptice<\/em> rubna je podrinjska pri\u010da o ceranskim kuririma koji nisu prihvatali da budu zatvoreni u smrtonosnom obru\u010du, ali s opetovanim vra\u0107anjem u isti taj obru\u010d do kona\u010dnog prelaska u Srebrenicu i dalje na slobodnu teritoriju.<\/p>\n\n\n\n

Romanom Smajkanov<\/em> Kadri\u0107<\/strong> se dr\u017ei centralne teme, probojem i izlaskom na slobodnu teritoriju u mjesecu julu 1995. godine, izme\u0111u nekoliko dokazanih boraca on bira Smajkanova<\/strong> kao junaka s kojim se poistovje\u0107uje i koji mo\u017ee ponijeti teret odgovornosti. Premda se sam junak stalno preispituje da li mo\u017ee i \u010dime je zaslu\u017eio to povjerenje, on ne iznevjerava i ne odustaje. Tako smo dobili junaka u doslovnom i klasi\u010dnom zna\u010denju te rije\u010di, junaka koji se mo\u017ee nositi s preprekama i ku\u0161njama \u0161to se stavljaju pred njega i junaka izuzetnih moralnih i duhovnih vrijednosti. Drugim rije\u010dima, u liku Smajkanova dobili smo junaka dostojnog izazova i patnje koju podnosi, junaka dostojnog pri\u010de koju mu je \u017eivot priredio i autor namijenio u romanu.<\/p>\n\n\n\n

I ovdje nam je potrebna psiholo\u0161ka perspektiva zbog ranije primije\u0107ene autorove potrebe za identifikacijom sa stvarnom li\u010dno\u0161\u0107u. Naime, Fajko Kadri\u0107<\/strong> je i sam pro\u0161ao kroz rat i ponio u sebi svoje breme ratnih trauma, tako da mu je kona\u010dno zatrebala adekvatna li\u010dnost da se prihvati uloge junaka, a u njega takvog i sebe da smjesti i jo\u0161 jednom pro\u0111e sve traumati\u010dne ta\u010dke svoga \u2013 i na\u0161eg \u2013 puta do slobode. Lik Smajkanova izgleda idealizirano, kao lik oslobo\u0111en nedostataka i nedore\u010denosti, da se s pravom pitamo da li je to junak iz nekog drugog, mo\u017eda epskog, zalutao u romaneskni svijet. Ali kad se osvrnemo na sve patnje kroz koje prolazi, na sve prepreke koje savladava, onda zaklju\u010dujemo da na njegovom mjestu i nije mogao biti niko drugi. Radi se naprosto o junaku koji je do te mjere hrabar i moralan da to izgleda kao nestvarna idealizacija svojstvena drugim i druga\u010dijim narativima. On u sebi sublimira ono najljep\u0161e i najvrednije iz bosanske povijesti \u2013 od iskrenog badca otvorene \u0161ake sa srednjovjekovnih ste\u0107aka, pa do stvarnih i epski oblikovanih junaka koji su se kretali u svijetu \u010dije su granice bile daleko \u0161ire od dana\u0161njih, ne samo vanjske nego i one unutarnje. Iz nagonske potrebe za golim opstankom postaje pravi junak dostojan svoga oca i svojih predaka koji su slavu stjecali po svjetskim rati\u0161tima, a istovremeno i junak podno\u0161enja nevolja, dostojanstvenog no\u0161enja s isku\u0161enjima, koja ga zasipaju jedna za drugim.<\/p>\n\n\n\n

Poput likova oblikovanih u epskoj pjesmi on ne postaje junak zato \u0161to ho\u0107e, nego zato \u0161to nema izbora, on nije junak samo u borbi s drugim, nego i u borbi sa sobom. On nije junak koji se sveti, a veliki je popis razloga da bi mogao, ve\u0107 junak koji trpi i, upravo zbog toga, u stalnoj je potrebi za Bogom:<\/p>\n\n\n\n

\n

Bo\u017ee moj, ne daj mi pokleknuti pod teretom samoljublja i ustuknuti pred silnikom. Osna\u017ei me dovom mojih roditelja. Uvjeri i nas i njih da je samo tvoja sila, sila nad silama. U\u010dvrsti mi korake, umiri ruke, odagnaj od mene ljutnju i strah. Oja\u010daj mi povjerenje u sebe, u moje o\u010di, ruke i oru\u017eje u njima stepenom povjerenja Sadifove \u017eene na Pobu\u0111u. Ne osramoti me danas i na Sudnjem danu. Ako je ovo moj posljednji dan i moja zadnja molitva, usmrti me smr\u0107u koje se o\u017eivljen ne\u0107u postidjeti. Uvedi me u dru\u0161tvo \u0161ehida i u d\u017eenetu sastavi s majkom, ocem, sinom i bratom. Sve \u0161to \u010dinim njima nit\u2019 poma\u017ee nit\u2019 odma\u017ee, ali nemam pravo na odustajanje ni pod uslovom da ostanem sam jer jo\u0161 samo u tome nalazim smisao vlastitog postojanja. Daj da ih bez srama pogledam u o\u010di. Ako pre\u017eivim, ne dozvoli da se uzoholim i padnem u ljudsku nemilost.<\/em><\/p>\n<\/blockquote>\n\n\n\n

Ova njegova dova sublimirani je izraz \u010dovjeka koji je duboko svjestan svojih i tu\u0111ih gubitaka, koji je svjestan isku\u0161enja kroz koja je prolazio i kroz koja jo\u0161 uvijek nije, ali ga zasigurno \u010dekaju, i koji ispravnost svoga postupanja \u017eeli ovjeriti rije\u010dima upu\u0107enom Onome Kojega ne smije izgubiti.<\/p>\n\n\n\n

Ako napustimo faktografski kontekst, razmjere i uzvi\u0161enost same teme, ako krenemo dalje od samog junaka kojega su i njegovo vrijeme i njegov pisac odabrali, onda dolazimo do izuzetnog pripovjeda\u010dkog umije\u0107a Fajke Kadri\u0107a<\/strong>. Prepoznato i u  prethodnim romanima, to se umije\u0107e ovdje dodatno ovjerava razmjerama i uzvi\u0161eno\u0161\u0107u teme i junaka. Drugim rije\u010dima, samo je Fajko Kadri\u0107<\/strong> mogao napisati ovakav roman, nositi se s ovom temom i ovakvim junakom zato \u0161to je to i njegova<\/em> tema, i njegov<\/em> junak i, na koncu, njegova<\/em> pri\u010da. I u faktografskom i u pripovjeda\u010dkom smislu prethodne su pri\u010de bile hodanje po rubu, kru\u017eenje oko sredi\u0161ta koje se zove Srebrenica, juli 1995. godine \u2013 Protokol posrnulih<\/em> kao rubna najava onoga \u0161ta \u0107e neminovno do\u0107i 1992. godine, Udovi\u010dke zemlje<\/em> kao prividni bijeg u dalju pro\u0161lost s o\u010diglednom vezano\u0161\u0107u za isto tlo (Ku\u0161lat i Podrinje) i \u0160ta su meni ptice<\/em> kao jo\u0161 jedna rubna pri\u010da o ceranskim kuririma. S romanom Smajkanov<\/em> Kadri\u0107<\/strong> ne samo da kona\u010dno uranja u srebreni\u010dki i podrinjski vir ve\u0107 \u017eedno ska\u010de u njegove ponore kao u mjesto spasa, da bi iza\u0161ao s romanom koji je pred nama i \u2013 valjda spa\u0161en, i, s pozivom svima nama \u2013 na spas. U Kadri\u0107evom<\/strong> slu\u010daju radi se o iskonskom spasu u jeziku, u obuhvatanju svijeta pri\u010dom, u na\u0161em \u2013 u spoznavanju \u010dinjenice da smo svi u istom jeziku i da se tim jezikom mo\u017ee obuhvatiti sav taj u\u017eas oko nas i u\u010diniti ga podno\u0161ljivim.<\/p>\n\n\n\n

Nesvakida\u0161nje pripovjeda\u010dko umije\u0107e Fajko Kadri\u0107<\/strong> ba\u0161tini iz magistralnih tokova bo\u0161nja\u010dke i bosanske knji\u017eevnosti \u2013 od Mehmeda Kolakovi\u0107a<\/strong>, Avde Me\u0111edovi\u0107a<\/strong>, Halila Bajgori\u0107a<\/strong> \u2013 iz onih usmenih narativa koji su odjeknuli po cijelome svijetu. Porijeklom je iz Vlasenice, odakle je i Dervi\u0161 Su\u0161i\u0107<\/strong>, jedan od najve\u0107ih bosanskih pisaca; i kod jednog i kod drugog prepoznatljiv je sna\u017ean pripovjeda\u010dki tok kao nabujala Drina, koja nosi sve pred sobom. S naslije\u0111enim i usavr\u0161avanim umije\u0107em, s potrebom da se svijet obuhvati pri\u010dom, s li\u010dnim i kolektivnim u\u017easom koji su se sru\u010dili na njega \u2013 ni Kadri\u0107<\/strong>, poput svoga junaka, nije imao izbora. Svojim glasom prati u korak svoga junaka, a zapravo u njemu prepoznaje i prati sebe, vo\u0111en ultimativnim imperativom \u2013 prije\u0107i zadani put i do\u0107i do cilja bez obzira na cijenu. A u cijenu su ura\u010dunati \u017eivoti ljudi koji su se probijali ka slobodnoj teritoriji, \u017eivoti njegovih bli\u017eih i daljih, i sam njegov \u017eivot.<\/p>\n\n\n\n

U trenucima ranjavanja i gubljenja svijesti dolazile su mu scene sa druge strane \u017eivotnog ruba<\/em>. Put do slobode i\u0161ao je po samom rubu izme\u0111u \u017eivota i smrti, a narativ koji ga prati zahvatao je sve na\u0161e li\u010dne rubove; i kada kona\u010dno do\u0111emo do kraja, vi\u0161e mrtvi nego \u017eivi, do\u010deka nas posljednja i najte\u017ea \u2013 rana prerezanog grla, s gubitkom glasa i mo\u0107i govora. Mno\u017einu \u201cnas\u201d koristimo kao gramati\u010dki alat da obuhvatimo i junakovu i na\u0161u \u010ditala\u010dku nijemost, nakon koje slijedi borba za vra\u0107anje glasa i govora svih. Slika gubitka glasa i borbe za glas nosi u sebi potencijal simboli\u010dko-sinegdohi\u010dkog \u010ditanja \u2013 kao svu na\u0161u dosada\u0161nju nijemost na sve na\u0161e dosada\u0161nje rane i kao borbu za vra\u0107anje glasa i prava na govor o svim na\u0161im ranama.<\/p>\n\n\n\n

Fajko Kadri\u0107<\/strong> je ovim romanom vratio glas svim, doslovno svim, prerezanim grlima i svim ubijenim na bilo koji na\u010din, kao i drugima koji su naprosto zanijemili nad razmjerama u\u017easa, dao mogu\u0107nost da progovore o sebi i svojoj borbi za svoju pri\u010du. U vremenu kada se sve vi\u0161e bje\u017ei od ovih tema, kada se sve vi\u0161e kopa po rubovima sredi\u0161njeg ratnog narativa, kada se traga za dru\u0161tveno marginaliziranim kojima treba dati glas da progovore, kada se ubijeni i pre\u017eivjeli ostavljaju bez glasa, Kadri\u0107<\/strong> nanovo zalazi u samo sredi\u0161te, u najdublji i najbolniji dio na\u0161ega postojanja \u2013 junakovog, svojega i na\u0161ega, preciznije re\u010deno \u2013 kako bi u svima nama prekinuo na\u0161u nijemost, vratio na\u0161 glas i ispri\u010dao na\u0161u pri\u010du.<\/p>\n\n\n\n

A pri\u010da se mora ispri\u010dati, polje se mora uzorati i zasijati da bi se pre\u0161lo. Razmjere nijemosti shvatimo tek kad ostanemo bez glasa, ili kada, iz naknadne vanjske perspektive, osvijestimo va\u017enost i snagu tog glasa koji se nekada daleko \u010duo. Tada nam i razmjere borbe za vra\u0107anje glasa postaju razumljivije. Da stvarni prototip lika Smajkanova<\/strong> nije uspio vratiti mo\u0107 govora, ostali bismo uskra\u0107eni za ovu nesvakida\u0161nju pri\u010du. Sada, kada je ve\u0107 imamo, ova pri\u010da postaje oru\u017eje u na\u0161oj borbi za vra\u0107anje glasa i prava na svoju pri\u010du. <\/p>\n\n\n\n

Negdje na njenom rubu potisnuta je i suptilno dozirana jedna ljubavna pri\u010da, koja diskretno i pomalo stidljivo svjedo\u010di da, i kada bivaju poni\u0161teni svi drugi sadr\u017eaji \u017eivota, ostaje da nas bodri i prati onaj osnovni \u2013 potreba da se voli. Prema svojoj supruzi Smajkanov se postavlja kao patrocentri\u010dni mu\u0161karac prema \u017eeni kao slabom bi\u0107u, ali istovremeno i kao neko ko ima potrebu za drugim bi\u0107em. Njemu takvom kakav jest i u uslovima kakvi jesu problem je bio kako to pokazati, a na\u010din koji je izabrao \u010dista je manifestacija \u010de\u017enje za odsutnom dragom. Gotovo dje\u010da\u010dki nevino, u jeku jo\u0161 jedne u nizu borbi za goli opstanak, ubrao je jedan cvijet i stavio ga u \u201cd\u017eep ko\u0161ulje na srcu\u201d, uz predmete ranije ubijenih sina i majke. Jedni uz druge kao simboli \u017eivota i smrti, sabrani na simboli\u010dkom sredi\u0161tu ljudskog bi\u0107a, ovi predmeti suo\u010dit \u0107e ga s Azeminom u bolni\u010dkom krevetu kada mu osoblje donosi stvari iz njegovih d\u017eepova \u2013 dva dugmeta sa maj\u010dine bluze, kai\u0161 sa sinovljevih hla\u010da i cvijet za Azeminu. Kada ljekari nakon duge borbe za vra\u0107anje glasa i govora nestrpljivo \u010dekaju da njihov pacijent poku\u0161a progovoriti, Smajkanov ima na umu samo dvije rije\u010di \u2013 ime sina ili njegove Azemine. Ova se ljubavna pri\u010da, svojom potisnutom snagom i suptilno\u0161\u0107u, sa\u010duvana i za\u0161ti\u0107ena od agresivnih ataka na \u017eivot, sa nevinog \u017eivotnog ruba nenametljivo name\u0107e kao najljep\u0161i cvijet za sve Azemine koje su \u010dekale i do\u010dekale da se njihov dragi vrati i slobodno izgovori njihovo ime. Ba\u0161 onako kako to Smajkanov, ipak, nije uradio, ne \u0161to nije \u017eelio, nego \u0161to mu se spontano nametnula druga, u tom trenutku, va\u017enija rije\u010d. Poslije izgovorene dolazi pre\u0161u\u0107ena, ali do\u017eivljena rije\u010d. Roman Smajkanov<\/em> je, uz sve re\u010deno, i pri\u010da o potisnutoj \u017eelji da se slobodno izgovori ime voljene. \u25a0<\/p>\n\n\n\n

<\/div>\n\n\n\n

Mirsad Kuni\u0107 redovni je profesor na Odsjeku za bosanski jezik i knji\u017eevnost Filozofskog fakulteta Univerziteta u Tuzli.<\/strong><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Pi\u0161e: Mirsad KUNI\u0106 Trebalo bi odmah na po\u010detku razjasniti ko je Smajkanov. Nije prvi put, vjerovatno ni posljednji, da se roman nazove po glavnom liku, ali je posebnost ovoga naslova u tome \u0161to to nije ime nego nadimak izveden iz o\u010devog imena. Opravdanost naslovljavanja romana nadimkom, a ne imenom vidjet \u0107e se u Smajkanovoj stalnoj […]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":1820,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"jnews-multi-image_gallery":[],"jnews_single_post":{"format":"standard"},"jnews_primary_category":[],"jnews_social_meta":[],"jnews_override_counter":[],"footnotes":""},"categories":[2,47],"tags":[],"class_list":["post-1819","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-knjizevnost","category-kritika"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1819","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1819"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1819\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1821,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1819\/revisions\/1821"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/1820"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1819"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1819"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1819"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}