{"id":1851,"date":"2026-04-19T19:46:56","date_gmt":"2026-04-19T19:46:56","guid":{"rendered":"https:\/\/bosnistika.ba\/?p=1851"},"modified":"2026-04-20T14:23:41","modified_gmt":"2026-04-20T14:23:41","slug":"jezicka-politika-u-bosni-i-hercegovini-za-vrijeme-drugog-svjetskog-rata","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/2026\/04\/19\/jezicka-politika-u-bosni-i-hercegovini-za-vrijeme-drugog-svjetskog-rata\/","title":{"rendered":"Jezi\u010dka politika u Bosni i Hercegovini za vrijeme Drugog svjetskog rata"},"content":{"rendered":"\n

Pi\u0161e: Refik BULI\u0106<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Odmah nakon 10. aprila 1941. godine, kada je formirana Nezavisna Dr\u017eava Hrvatska, \u010diji je dio postala i Bosna i Hercegovina, po\u010dele su i aktivnosti oko uvo\u0111enja nove jezi\u010dke politike. Nova je jezi\u010dka politika imala za cilj uvo\u0111enje \u201c\u010distog hrvatskog jezika\u201d i latini\u010dnog pisma. Stoga je u samo petnaest dana postojanja Nezavisne Dr\u017eave Hrvatske poglavnik Ante Paveli\u0107<\/strong> donio dvije zakonske odredbe u kojima je odslikana budu\u0107a jezi\u010dka politika, ne samo prostora Hrvatske ve\u0107 i drugih dijelova koji su joj pripojeni. Tako je Paveli\u0107eva jezi\u010dka politika zahvatala i cjelokupni prostor Bosne i Hercegovine i na njemu bila obavezuju\u0107a kao i u Hrvatskoj.<\/p>\n\n\n\n

Uvo\u0111enje \u201c\u010distog hrvatskog jezika\u201d u svim dijelovima NDH<\/strong><\/p>\n\n\n\n

S obzirom na to da su sudovi u ratnom stanju \u201cimali mnogo posla\u201d i morali provoditi zacrtanu politiku NDH, razumljivo je \u0161to je prva zakonska odredba u vezi s jezikom bila ona \u201co izricanju osuda, o nazivima sudova i sudaca i o upotrebi \u010distoga hrvatskog jezika kod sudova\u201d.  Ona je donesena 18. aprila 1941. godine u Zagrebu, a objavljena u Narodnim novinama<\/em> br. 6 od 19. aprila 1941. godine. Tu odredbu i druge dokumente jezi\u010dke politike NDH objavio je Milan \u0160ipka<\/strong> u knjizi Standardni jezik i nacionalni odnosi u Bosni i Hercegovini (1850\u20132000)<\/em>, prema kojoj se i donose ovi podaci i dokumenti.<\/p>\n\n\n\n

U prvoj zakonskoj odredbi, koju je propisalo ministarstvo pravosu\u0111a, u prvom se \u010dlanu odre\u0111uje da \u201csudovi izri\u010du osude: \u2018U ime Nezavisne Dr\u017eave Hrvatske\u02bc\u201d. U drugom se \u010dlanu odre\u0111uju nazivi sudova, u tre\u0107em nazivi sudaca i suda\u010dkih pomo\u0107nika, a u \u010detvrtom se donosi naredba da se upotrebljava \u201c\u010disti hrvatski jezik\u201d:<\/p>\n\n\n\n

\n

\u201c4. Svi suci i sve stranke imaju upotrebljavati usmeno i u svojim pismenim sastavcima \u010disti hrvatski jezik, bez obzira na zakonske stru\u010dne izraze. Tudjice se imaju izbjegavati i svagdje, gdje god je to samo mogu\u0107e, zamjenjivati hrvatskim narodnim izrazima.\u201d<\/em><\/p>\n<\/blockquote>\n\n\n\n

Zabrana \u0107irilice<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Druga zakonska odredba, koja je donesena 25. aprila 1941. godine, a objavljena istog dana u Narodnim novinama<\/em> br. 11, odnosi se na zabranu \u0107irilice. I tu je odredbu potpisao Ante Paveli\u0107<\/strong>. U njoj se u prvom \u010dlanu ka\u017ee da se na podru\u010dju Nezavisne Dr\u017eave Hrvatske zabranjuje upotreba \u0107irilice, a u drugom da se \u201cprovo\u0111enje povjerava ministarstvu unutarnjih poslova\u201d.<\/p>\n\n\n\n

Sama odredba da je provo\u0111enje ove odluke povjereno ministarstvu unutarnjih poslova upozorava na ozbiljnost kr\u0161enja ove odredbe.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Istoga dana kada je donesena spomenuta Paveli\u0107eva naredba, ministar unutarnjih poslova Andrija Artukovi\u0107<\/strong> potpisao je \u201cprovedbenu  naredbu\u201d, prema kojoj \u0107e se prekr\u0161itelji ka\u017enjavati \u201cnov\u010dano do 10.000 dinara i zatvorom do mjesec dana\u201d. Tako je \u0107irilica, koja je do osnivanja NDH bila u predratnoj Jugoslaviji ravnopravna s latinicom, novom jezi\u010dkom politikom NDH bila zabranjena, a njezina upotreba strogo ka\u017enjiva.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Da bi se osiguralo \u0161to bolje provo\u0111enje zacrtane jezi\u010dke politike NDH, na prijedlog ministarstva \u201cbogo\u0161tovlja i nastave\u201d osnovan je 28. aprila 1941. godine i Hrvatski dr\u017eavni ured za jezik. Odredbu o osnivanju potpisao je Ante Paveli\u0107<\/strong> i ona je istog dana bila i objavljena u 13. broju Narodnih novina<\/em>. Ured je djelovao u okviru ministarstva koje je i predlo\u017eilo njegovo osnivanje, a trebalo je da radi \u201cu vezi s Hrvatskom akademijom znanosti i umjetnosti u Zagrebu i s Hrvatskim sveu\u010dili\u0161tem u Zagrebu\u201d. Zadatak je osnovanog ureda bio da rje\u0161ava sva jezi\u010dka pitanja na prostoru NDH, pa time i na prostoru Bosne i Hercegovine.<\/p>\n\n\n\n

Pravopis<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Pitanje pravopisa u NDH bilo je regulirano jednom ministarskom naredbom o hrvatskom pravopisu, koju je potpisao doglavnik i ministar bogo\u0161tovlja i nastave Mile Budak<\/strong>. U njoj se, izme\u0111u ostaloga, ka\u017ee: \u201chrvatski se pravopis ima sprovesti na na\u010delu etimolo\u0161kom\u201d. \u00a0Po tome je na\u010delu, naprimjer, predvi\u0111eno da se pi\u0161e: po\u010detci<\/em>, dohodci<\/em>, predci<\/em>, zadatci<\/em> i sl.<\/p>\n\n\n\n

Provo\u0111enje pravopisnih odredbi i sve druge segmente jezi\u010dke politike NDH trebalo je da kontrolira novoosnovani ured za jezik, koji je na to bio obavezan jednom provedbenom naredbom od 27. jula 1941. godine, koju je tako\u0111er potpisao ve\u0107 spomenuti doglavnik Mile Budak<\/strong>. Prema toj je naredbi novoosnovani ured za jezik imao zadatak \u201cpaziti na pravilnost i \u010disto\u0107u hrvatskog jezika u javnoj upotrebi\u201d<\/strong>, \u0161to je podrazumijevalo i prire\u0111ivanje \u0161kolskih knjiga i priru\u010dnika, pregledanje ud\u017ebenika, saradnju sa zakonodavnim i drugim tijelima pri sastavljanju zakona i drugih uredbi, nadgledanje svih \u201ctiskopisa uop\u0107e\u201d, \u201cispravljanje i odobravanje svih natpisa i oglasa na javnim mjestima\u201d, \u201cjezi\u010dko savjetovanje piscima i izdava\u010dima\u201d, brigu o jeziku u kazali\u0161tima, radiostanicama i \u201ckinematografima\u201d.<\/p>\n\n\n\n

Ured za jezik imao je mnogo aktivnosti i na njegov se rad odnose mnogi dokumenti nastali u vrijeme NDH. Preko ureda za jezik rje\u0161avana su i neka jezi\u010dka pitanja koja se ti\u010du Bosne i Hercegovine. Tako je ve\u0107 17. jula 1941. godine spomenuti ured rje\u0161avao pitanje slu\u017ebenih naziva bosanskih gradova Biha\u0107a i Banje Luke.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Biha\u0107 i Banja Luka<\/strong><\/h1>\n\n\n\n

Nakon nejasno\u0107a koje su imali po\u0161tanski slu\u017ebenici u vezi s pisanjem imena gradova Biha\u0107 ili Bi\u0161\u0107e, Banja Luka ili Banjaluka, te oblika zavisnih pade\u017ea ovih imena \u201cRavnateljstvo po\u0161ta, brzojava i brzoglasa\u201d uputilo je 5. jula 1941. godine \u201cupit predsjedni\u010dtvu vlade o slu\u017ebenom nazivu mjesto (!) Biha\u0107 i Banja Luka\u201d. Predsjedni\u0161tvo vlade dopis je proslijedilo ministarstvu unutarnjih poslova, a ono uredu za jezik. Ured za jezik odgovorio je 17. jula 1941. godine.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Danas su u savremenom bosanskom jeziku uobi\u010dajeni oblici Biha\u0107, Biha\u0107a, Biha\u0107u, ali jo\u0161 postoji kolebljivost u vezi s oblicima imena drugoga grada: Banja Luka, Banje Luke, Banjoj Luci ili Banjaluka, Banjaluke, Banjaluci itd. U \u201cBosanskom pravopisu\u201d prednost se daje oblicima Banja Luka, Banje Luke, Banjoj Luci itd.<\/p>\n\n\n\n

Je l\u02bc Saraj\u02bcvo \u0161to je nekad bilo<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Jedna zanimljiva naredba velikog \u017eupana Vrhbosne Omerovi\u0107a<\/strong> koja je donesena 23. juna 1941. godine pokazuje da je jezi\u010dku politiku vodio i veliki \u017eupan. Naredba se odnosi na ime sjedi\u0161ta velike \u017eupe Vrhbosna. Naredbu je, vjerovatno, donio bez konsultacija s postoje\u0107im uredom za jezik, ali sumnjam da bar s nekim nadle\u017enim iz rukovodstva NDH nije imao konsultacije u vezi s tim.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

O naredbi se mo\u017eete informirati u tekstu \u201cJezi\u010dka politika \u017eupana Dervi\u0161a Omerovi\u0107a u NDH: Je l\u02bc Saraj\u02bcvo \u0161to je nekad bilo\u201d<\/strong><\/a>, objavljenom na portalu \u201cBosnistika\u201d 14. 9. 2025. godine.<\/p>\n\n\n\n

Za\u010deci jugoslavenske jezi\u010dke politike iz Jajca<\/strong><\/p>\n\n\n\n

U Drugom svjetskom ratu na prostoru Bosne i Hercegovine \u0161tampane su dvoje novine \u2013 Oslobo\u0111enje<\/em> i Front slobode<\/em>.<\/p>\n\n\n\n

Prvi broj Oslobo\u0111enja<\/em> \u0161tampan je 30. augusta 1943. godine u selu Donja Trnava u sjeveroisto\u010dnoj Bosni.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Prvi broj Fronta slobode<\/em> \u0161tampan je 7. novembra 1943. godine u Tuzli,<\/strong> u vrijeme kad je Tuzla bila jedan od najve\u0107ih oslobo\u0111enih gradova u Evropi.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Osim povremenog \u0161tampanja ovih novina, Narodnooslobodila\u010dki pokret izdavao je povremeno i razne biltene i proglase. S obzirom na to da je \u0161tampanje zavisilo od tehni\u010dkih uvjeta, od onoga \u0161to se u to vrijeme imalo, te\u0161ko se mo\u017ee govoriti o planskoj jezi\u010dkoj politici, ali je sigurno da se vodilo ra\u010duna o tome i o onome \u0161to je ne\u0161to kasnije proklamirano na Drugom zasjedanju AVNOJ-a.<\/p>\n\n\n\n

Nakon Drugog zasjedanja Antifa\u0161isti\u010dkog vije\u0107a narodnog oslobo\u0111enja Jugoslavije, koje je odr\u017eano 29. i 30. novembra 1943. godine u Jajcu, Vije\u0107e je donijelo Odluku o objavljivanju odluka i proglasa AVNOJ-a, njegovog predsjedni\u0161tva i Nacionalnog komiteta.<\/p>\n\n\n\n

Ta je odluka predvi\u0111ala da se odluke i proglasi objavljuju na srpskom, hrvatskom, slovena\u010dkom i makedonskom jeziku. Svi se ovi jezici smatraju ravnopravnim, ali se ka\u017ee da \u0107e zbog tehni\u010dkih te\u0161ko\u0107a predsjedni\u0161tvo AVNOJ-a i Nacionalni komitet oslobo\u0111enja Jugoslavije svoja izdanja i svoje odluke objavljivati \u201cna jednom ili drugom od navedenih jezika\u201d, \u0161to zna\u010di na srpskom ili na hrvatskom. Ipak se ka\u017ee da su zemaljska vije\u0107a obavezna da svoja izdanja i svoje odluke \u201czvani\u010dno proglase na jezicima svojih naroda\u201d.<\/p>\n\n\n\n

Ova je odluka donesena 15. januara 1944. godine. Potpisali su je sekretar AVNOJ-a Rodoljub \u010colakovi\u0107 i predsjednik dr. Ivan Ribar.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Ovaj pregled jezi\u010dke politike na prostoru Bosne i Hercegovine u vrijeme Drugog svjetskog rata pokazuje da je prevladavala jezi\u010dka politika NDH, koja je bila rigidna, veoma stroga, a uz to je predvi\u0111ala i o\u0161tre kazne za prekr\u0161ioce naredbi. U Bosni i Hercegovini su u sklopu Narodnooslobodila\u010dkog pokreta za\u010deti i pravci razvoja kasnije jugoslavenske jezi\u010dke politike socijalisti\u010dkog razdoblja. \u25a0<\/p>\n\n\n\n

<\/div>\n\n\n\n

Refik Buli\u0107 redovni je profesor u penziji. Autor je petnaestak knjiga, me\u0111u kojima su Bosanski pravopis<\/em> i Bosanski pravopisni priru\u010dnik<\/em>.<\/strong><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Pi\u0161e: Refik BULI\u0106 Odmah nakon 10. aprila 1941. godine, kada je formirana Nezavisna Dr\u017eava Hrvatska, \u010diji je dio postala i Bosna i Hercegovina, po\u010dele su i aktivnosti oko uvo\u0111enja nove jezi\u010dke politike. Nova je jezi\u010dka politika imala za cilj uvo\u0111enje \u201c\u010distog hrvatskog jezika\u201d i latini\u010dnog pisma. Stoga je u samo petnaest dana postojanja Nezavisne Dr\u017eave […]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":1858,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"jnews-multi-image_gallery":[],"jnews_single_post":{"format":"standard"},"jnews_primary_category":[],"jnews_social_meta":[],"jnews_override_counter":[],"footnotes":""},"categories":[64,66],"tags":[],"class_list":["post-1851","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-jezicka-politika","category-jezik"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1851","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1851"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1851\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1862,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1851\/revisions\/1862"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/1858"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1851"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1851"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1851"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}