{"id":1903,"date":"2026-05-10T18:25:08","date_gmt":"2026-05-10T18:25:08","guid":{"rendered":"https:\/\/bosnistika.ba\/?p=1903"},"modified":"2026-05-10T18:25:10","modified_gmt":"2026-05-10T18:25:10","slug":"pisemo-li-kako-govorimo","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/2026\/05\/10\/pisemo-li-kako-govorimo\/","title":{"rendered":"Pi\u0161emo li kako govorimo"},"content":{"rendered":"\n

Pi\u0161e: Refik BULI\u0106
Izvor:<\/strong><\/strong> Preporod<\/a><\/strong><\/p>\n\n\n\n

Obi\u010dno se ka\u017ee da se u bosanskom jeziku pi\u0161e onako kako se govori. To na\u010delo \u201cpi\u0161i kao \u0161to govori\u0161<\/em>\u201d pripisuju Vuku Karad\u017ei\u0107u<\/strong>, ali to nije njegov izum, jer je to na\u010delo na ju\u017enoslavenskim prostorima prije njega upotrijebio Sava Mrkalj<\/strong>, jo\u0161 1810. godine u svojoj tankoj knji\u017eici\u00a0Salo debelog jera<\/em>, iako se ono ni njemu ne mo\u017ee pripisati kao izvorno na\u010delo po\u0161to ono potje\u010de od njema\u010dkog lingvista Johanna Christopha<\/strong> Adelunga<\/strong> (1732\u20131806).<\/p>\n\n\n\n

Na\u010delo \u201cpi\u0161i kao \u0161to govori\u0161<\/em>\u201d kasnije je postalo temelj razvitka knji\u017eevnojezi\u010dke norme na ju\u017enoslavenskim prostorima, a i danas je odlika savremenoga bosanskog jezika, jer se i u nas pi\u0161e onako kako se govori, tj. fonolo\u0161ki<\/em>. Odstupanja su od tog principa neznatna, a jedno od njih imamo u odnosu pisanja i izgovora oblika futura I<\/em>, glagolskog oblika za iskazivanje budu\u0107ih radnji, stanja ili zbivanja.<\/p>\n\n\n\n

Futur I<\/em>\u00a0(futur prvi) glagolski je oblik koji se tvori od infinitiva nekoga glagola i enkliti\u010dkih oblika prezenta pomo\u0107noga glagola\u00a0htjeti<\/em>. Ako infinitiv od koga se tvori ovaj glagolski oblik ima zavr\u0161etak\u00a0–\u0107i<\/em><\/strong>,\u00a0futur I<\/em>\u00a0pi\u0161e se na dva na\u010dina:<\/p>\n\n\n\n

(ja)\u00a0\u0107u re\u0107i\u00a0<\/em>i\u00a0re\u0107i \u0107u,<\/em>
(ti)\u00a0\u0107e\u0161 re\u0107i\u00a0<\/em>i\u00a0re\u0107i \u0107e\u0161\u00a0<\/em>itd.<\/p>\n\n\n\n

U glagola koji se u infinitivu zavr\u0161avaju na\u00a0-ti<\/strong><\/em>\u00a0situacija je ne\u0161to druk\u010dija. Ako enkliti\u010dki oblik pomo\u0107noga glagola do\u0111e prije infinitiva,\u00a0futur I<\/em>\u00a0pi\u0161e se kao dvije rije\u010di:<\/p>\n\n\n\n

(ja)\u00a0\u0107u pisati,<\/em>
(ti)\u00a0\u0107e\u0161 pisati\u00a0<\/em>itd.<\/p>\n\n\n\n

Ukoliko enklitike (\u0107u, \u0107e\u0161, \u0107e, \u0107emo, \u0107ete, \u0107e) do\u0111u iza infinitiva koji se zavr\u0161ava na -ti<\/em><\/strong>, onda se futur I<\/em> mo\u017ee pisati na dva na\u010dina.<\/p>\n\n\n\n

U prvome na\u010dinu<\/strong> se iz infinitiva<\/em> u pisanju ispu\u0161ta samoglasnik i<\/em><\/strong>: pisat \u0107u<\/em><\/strong> i sl. Takav oblik futura I<\/em> u govoru se realizira kao jedna rije\u010d, i to bez t<\/em><\/strong>: <\/em>[pisa\u0107u<\/em>] i sl.<\/p>\n\n\n\n

Za\u0161to je to tako?<\/strong> Zato \u0161to su enklitike nenagla\u0161ene rije\u010di i one se izgovaraju kao jedna akcenatska cjelina s rije\u010dima ispred sebe.<\/p>\n\n\n\n

A za\u0161to se t<\/em> ne izgovara?<\/strong> Kad se pisat + \u0107u<\/em> i sli\u010dni primjeri izgovore kao jedna rije\u010d, t<\/em> se \u201cizgubi\u201d ispred \u0107<\/em><\/strong>, jer je ve\u0107 sadr\u017eano u tome slivenom glasu. Jezik uvijek te\u017ei ekonomi\u010dnosti, a ona se ogleda u te\u017enji za lak\u0161im izgovorom.<\/p>\n\n\n\n

Neki govornici bosanskog jezika, ali i radijski i televizijski spikeri i novinari, nepotrebno se trude da u ovakvim glagolima izgovaraju\u00a0t<\/em><\/strong>, nastoje\u0107i da \u010ditaju kako je napisano. U tome mogu uspjeti samo ako enklitike (\u0107u, \u0107e\u0161, \u0107e<\/em>\u00a0i druge) izgovore kao zasebne akcenatske cjeline, \u0161to ne ide u ortoepsku (izgovornu) normu standardnoga bosanskog jezika.<\/p>\n\n\n\n

Po\u0161to se ovakvi glagoli izgovaraju kao jedna rije\u010d: \u010ditat \u0107u<\/em> kao \u010dita\u0107u<\/em> i sl., ustalio se i takav, drugi na\u010din pisanja<\/strong>, pa se ovakvi oblici futura I<\/em> pi\u0161u i kao jedna rije\u010d: pisa\u0107u, \u010dita\u0107u<\/em> i sl., dakle, onako kako se i govori.<\/p>\n\n\n\n

U savremenome bosanskom jeziku preporu\u010duje se rastavljeni na\u010din pisanja futura I<\/em>: pisat \u0107u<\/strong>.<\/em><\/p>\n\n\n\n

To je samo \u201ctehni\u010dko pitanje<\/em>\u201d, jer je u oba slu\u010daja izgovor isti \u2013 bez t<\/em><\/strong>.<\/p>\n\n\n\n

Vidjeli smo da se u futuru I<\/em> infinitiv pi\u0161e bez samoglasnika i<\/em><\/strong>: \u010ditat \u0107u, postat \u0107e, pjevat \u0107e <\/em>itd.<\/p>\n\n\n\n

U govoru, me\u0111utim, ali i u pisanju, javljaju se i puni oblici infinitiva u ovakvim oblicima: \u010ditati<\/strong> \u0107u, pjevati<\/strong> \u0107u i sl.<\/em><\/p>\n\n\n\n

Standardnojezi\u010dka norma ne prihvata takve oblike, osim ako se ne radi o odstupanju iz metri\u010dkih i ritmi\u010dkih razloga, dakle, samo u poeziji.<\/p>\n\n\n\n

Mo\u017eda je najbolji primjer ovakve upotrebe punog infinitiva u stihovima iz Kolajne <\/em>Tina Ujevi\u0107a:<\/p>\n\n\n\n

Nisam li pjesnik, ja sam barem patnik
i katkad su mi drage moje rane.<\/em>
Jer svaki jecaj\u00a0postati \u0107e<\/strong>\u00a0zlatnik,<\/em>
a moje suze\u00a0dati \u0107e<\/strong>\u00a0\u0111erdane.<\/em><\/p>\n\n\n\n

Svaki stih u ovoj strofi ima po jedanaest slogova, a izostavljanje samoglasnika i<\/em><\/strong> u infinitivu smanjilo bi  tre\u0107i i \u010detvrti stih za po jedan slog i time bi bio naru\u0161en ritmi\u010dki sklad pjesme. To je razlog \u0161to i norma u ovakvim slu\u010dajevima \u201cprogleda kroz prste\u201d.<\/p>\n\n\n\n

Prethodna opredjeljenja koja se odnose na pisanje i izgovor oblika s futurom I<\/em> podr\u017eana su i u Bosanskom pravopisu<\/em>.<\/p>\n\n\n\n

Dakle, u bosanskom jeziku pi\u0161emo i govorimo: (ja)\u00a0\u0107u pjevati<\/em><\/strong>; samo pi\u0161emo:\u00a0pjevat \u0107u<\/em><\/strong>, a izgovaramo\u00a0pjeva\u0107u<\/em><\/strong>\u00a0i prednost dajemo rastavljenom na\u010dinu pisanja\u00a0futura I<\/em>:\u00a0pjevat \u0107u<\/em><\/strong>. \u25a0<\/p>\n\n\n\n

Pro\u010ditajte i tekstove\u00a0Op\u0161tina ili op\u0107ina<\/a><\/em>,\u00a0Mogu li Pale biti op\u0107ina<\/a><\/em>,\u00a0Zamjeni\u010dki oblik \u201ctko\u201d u bosanskom jeziku<\/a><\/em>,\u00a0Pravopis i \u201cRepublika srpska\u201d<\/em><\/a>,\u00a0\u201cHlopta\u201d je rugalica bosanskom jeziku<\/a><\/em>,\u00a0Bajrami \u2013 pisanje i \u010destitanja<\/a><\/em>,\u00a0Pisanje Allahovih imena u bosanskom jeziku<\/a><\/em> i \u010cesma \u2013 \u0107esma i d\u017eamija \u2013 \u0111amija<\/a><\/em>.<\/p>\n\n\n\n

<\/div>\n\n\n\n

Refik Buli\u0107 redovni je profesor u penziji. Autor je petnaestak knjiga, me\u0111u kojima su\u00a0Bosanski pravopis<\/em>\u00a0i\u00a0Bosanski pravopisni priru\u010dnik<\/em>.<\/strong><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Pi\u0161e: Refik BULI\u0106Izvor: Preporod Obi\u010dno se ka\u017ee da se u bosanskom jeziku pi\u0161e onako kako se govori. To na\u010delo \u201cpi\u0161i kao \u0161to govori\u0161\u201d pripisuju Vuku Karad\u017ei\u0107u, ali to nije njegov izum, jer je to na\u010delo na ju\u017enoslavenskim prostorima prije njega upotrijebio Sava Mrkalj, jo\u0161 1810. godine u svojoj tankoj knji\u017eici\u00a0Salo debelog jera, iako se ono […]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":1430,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"jnews-multi-image_gallery":[],"jnews_single_post":{"format":"standard"},"jnews_primary_category":[],"jnews_social_meta":[],"jnews_override_counter":[],"footnotes":""},"categories":[66,8],"tags":[],"class_list":["post-1903","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-jezik","category-jezik-u-praksi"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1903","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1903"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1903\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1904,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1903\/revisions\/1904"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/1430"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1903"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1903"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1903"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}