{"id":1905,"date":"2026-05-11T07:59:36","date_gmt":"2026-05-11T07:59:36","guid":{"rendered":"https:\/\/bosnistika.ba\/?p=1905"},"modified":"2026-05-11T08:00:30","modified_gmt":"2026-05-11T08:00:30","slug":"prikaz-sandzacki-zbornik-ii-casopis-za-drustvene-i-humanisticke-nauke","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/2026\/05\/11\/prikaz-sandzacki-zbornik-ii-casopis-za-drustvene-i-humanisticke-nauke\/","title":{"rendered":"Prikaz: Sand\u017ea\u010dki zbornik II, \u010dasopis za dru\u0161tvene i humanisti\u010dke nauke"},"content":{"rendered":"\n<p><strong>Pi\u0161e: Azra HOD\u017dI\u0106-\u010cAVKI\u0106<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p class=\"has-medium-font-size\"><strong>TEMA BROJA: BOSANSKI JEZIK \u2013 HISTORIJSKI RAZVOJ I SAVREMENI TRENUTAK<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>Drugi broj <em>Sand\u017ea\u010dkog zbornika<\/em> s temom <em>Bosanski jezik \u2013 historijski razvoj i savremeni trenutak <\/em>podijeljen je na uvodnik, uvodna razmatranja i nekoliko tematskih blokova (O jeziku, o bosanskom; Jezik knji\u017eevnog djela; Bosanski jezik u nastavi) nakon kojih slijede osvrti.<\/p>\n\n\n\n<p>Zbornik otvara uvodnik <strong>Seada \u0160emsovi\u0107a<\/strong> koji nosi naslov <em>Bosnisti\u010dka jezi\u010dka politika danas<\/em>. U njemu nalazimo otre\u017enjuju\u0107e jasno artikuliran status bosnisti\u010dkih disciplina u kontekstu naslije\u0111a koje proizlazi iz biv\u0161e zajedni\u010dke dr\u017eave i njenih nau\u010dnih centara. Naslov najavljuje sociolingvisti\u010dku perspektivu ukazuju\u0107i na poseban zna\u010daj te discipline za bosnistiku i vjerujem da je u njemu \u017eilava nada da \u0107e budu\u0107i istra\u017eiva\u010di naro\u010dito oja\u010dati ovu disciplinu. Me\u0111utim, ne treba zaboraviti da se jezi\u010dka politika vidljiva u teorijskom smislu u svim disciplinama nacionalnih nauka ogleda u eksplicitnoj materijalnoj i simboli\u010dkoj podr\u0161ci vladaju\u0107ih struktura. Mi kao dru\u0161tvo, na\u017ealost, nismo jasno strukturirani u tom smislu, a ono kako Bo\u0161nja\u010dko nacionalno vije\u0107e funkcionira mo\u017eda jeste po\u017eeljni na\u010din kako organizirati arhitekturu koja \u0107e podr\u017eati nau\u010dnu aktivnost bosnista. Mislim da je iza nas vrijeme odaziva na to kako nas drugi jezi\u010dki i nau\u010dni centri vide. Na bosnistima je da malo autisti\u010dno rade u entuzijazmu oglu\u0161uju\u0107i se o to \u0161ta neko misli da oni trebaju misliti i kako trebaju raditi.<\/p>\n\n\n\n<p>U Uvodnim razmatranjima <strong>Fuad Ba\u0107i\u0107anin<\/strong> pi\u0161e o <em>Bosanskom jeziku u Srbiji i nastavi na bosanskom jeziku u Sand\u017eaku<\/em>. U uvodu svog rada <strong>Ba\u0107i\u0107anin<\/strong> podsje\u0107a na va\u017eno konstitucijsko mjesto Bo\u0161nja\u010dkog nacionalnog vije\u0107a te kroz niz zna\u010dajnih odluka i inicijativa rukovode\u0107ih ljudi Vije\u0107a ukazuje na kontinuiranu senzibiliziranost na nacionalne potrebe Bo\u0161njaka kao kompaktne cjeline koja stolje\u0107ima \u017eivi na ovim prostorima. Bosanski jezik kao temeljni element identiteta i prava na autonomno upravljanje svojim nacionalnim bi\u0107em i samoniklo iskustvo ni dan-danas nije dovoljno iskori\u0161teno kao pravo svakog Bo\u0161njaka. Zato je uporno podsje\u0107anje na to pravo prilika da se Bo\u0161njaci prozovu za jo\u0161 uvijek nedovoljno jasnu svijest o tome \u0161ta ih \u010dini autohtonim i autonomnim. <strong>Ba\u0107i\u0107anin<\/strong> podsje\u0107a na to da osporavanje bosanskog jezika nije samo sudbina sand\u017ea\u010dkih Bo\u0161njaka ve\u0107 da se radi o historijskoj nepravdi koju smo du\u017eni ispravljati kao krive Drine ve\u0107 du\u017ee od 120 godina. Oba ova rada svjedo\u010de da dok govorimo o bosanskom jeziku, naj\u010de\u0161\u0107e ga konceptualiziramo kroz borbu. To nije ni\u0161ta neobi\u010dno: odabir jezika koji je sam sebe imenovao kao <strong><em>bosanski<\/em><\/strong>, \u0161to zna\u010di da je autokonzistentan, uvijek je kroz historiju bio primjer svjesnog upravljanja i politi\u010dki akt borbe. Osporavanje bosanskog jezika, na\u017ealost, nije najve\u0107a drama bo\u0161nja\u010dkog naroda.<\/p>\n\n\n\n<p>U nastavku ovog bloka radova je tekst <strong>Sulja Mustafi\u0107a<\/strong> <em>Ustavno-pravni polo\u017eaj bosanskog jezika \u2013 izazovi, mogu\u0107nosti i perspektive u Crnoj Gori. <\/em>I ovaj rad iznosi niz koraka u\u010dinjenih na putu da bosanski jezik postane ustavna kategorija tek u XXI stolje\u0107u, usprkos \u010dinjenici da Bo\u0161njaci i prirodni naziv <em>bosanski jezik<\/em> postoje na teritoriji Crne Gore mnogo du\u017ee od te kratke historije. Pored vrijednih dokumentarnih elemenata, ovaj rad isti\u010de da je rad na osvje\u0161tavanju Bo\u0161njaka i njihovog prava na bosanski jezik proces, a time nu\u017eno stoji i konstatacija da se mora zauzeti dinami\u010dan odnos prema njemu.<\/p>\n\n\n\n<p><strong>Azem Ko\u017ear<\/strong> u radu <em>Hod po trnju: Muslimani\/Bo\u0161njaci od etni\u010dke skupine do nacije <\/em>podsje\u0107a na bolan i mukotrpan proces autonomije Bo\u0161njaka kao etnije ravnopravne drugim etnijama Balkana i \u017ertve koju je Sand\u017eak, kao vi\u0161estoljetna cjelina, podnio kao kusur historijskih previranja. Monarhisti\u010dka Kraljevina Jugoslavija, obilje\u017eena centralizmom i srpskom hegemonijom pod dinastijom Kara\u0111or\u0111evi\u0107a, nije zadovoljila interese nesrpskih naroda, posebno Muslimana. Poku\u0161aji preure\u0111enja dr\u017eave, poput Sporazuma Cvetkovi\u0107\u2013Ma\u010dek, dodatno su marginalizirali Bosnu i Hercegovinu. Tokom Drugog svjetskog rata, prostor BiH i Sand\u017eaka na\u0161ao se podijeljen izme\u0111u razli\u010ditih okupacionih re\u017eima, pri \u010demu su Muslimani bili izlo\u017eeni pritiscima i manipulacijama suprotstavljenih ideologija. Iako je Komunisti\u010dka partija Jugoslavije u svojim programskim dokumentima zagovarala federalizam i ravnopravnost, odluke AVNOJ-a iz 1943. godine dovele su do kontradikcija: Bosna i Hercegovina je postala federalna jedinica, ali Muslimani nisu priznati kao nacija, \u010dime je otvoren prostor njihovoj nacionalnoj asimilaciji, dok status Sand\u017eaka uop\u0107e nije rije\u0161en. Negiranje nacionalnosti Muslimana i ukidanje autonomije Sand\u017eaka predstavljaju klju\u010dne historijske nepravde koje su proiza\u0161le iz politi\u010dkih odluka tada\u0161njeg rukovodstva. Ove mjere imale su dugoro\u010dne posljedice: Sand\u017eak je podijeljen izme\u0111u Srbije i Crne Gore i ostao nerazvijen, dok su Muslimani bili izlo\u017eeni pritiscima i migracijama te nisu priznati kao narod sve do 1970-ih. Iako je socijalisti\u010dka Jugoslavija donijela odre\u0111eni napredak, puna ravnopravnost nije ostvarena. Tek nakon raspada Jugoslavije i tokom Agresije u Bosni i Hercegovini, uz ogromne \u017ertve uklju\u010duju\u0107i Genocid u Srebrenici, Bosna i Hercegovina je o\u010duvala svoju dr\u017eavnost, a Dejtonski mirovni sporazum potvrdio je Muslimane (Bo\u0161njake) kao jedan od konstitutivnih naroda u BiH, dok su u Sand\u017eaku ostali u statusu manjine.<\/p>\n\n\n\n<p><strong>Abdulah Mu\u0161ovi\u0107<\/strong> u kratkom radu <em>Geopoliti\u010dki polo\u017eaj sand\u017ea\u010dkog dijalekta savremenog bosanskog jezika<\/em> uvodi nas u jedno od tematskih polja Drugih nau\u010dnih sand\u017ea\u010dkih susreta. U njemu je iznesena svojevrsna li\u010dna historija rascijepljenosti izme\u0111u imenovanja etnije i imenovanja jezika kojim etnija govori te se upozorava da se pod krinkom zajedni\u0161tva promi\u010du ideje o \u201czajedni\u010dkom jeziku\u201d. <strong>Aleksandar Popov<\/strong> u radu <em>Slu\u017ebena upotreba jezika i pisama \u2013 normativa i praksa <\/em>isti\u010de kako Centar za regionalizam ve\u0107 \u010detvrt stolje\u0107a realizira projekte koji se odnose na za\u0161titu prava nacionalnih manjina u Srbiji i da je jedna od rijetkih organizacija koja obavlja terenska istra\u017eivanja. Tako su ustanovili da se u Tutinu Bosanski jezik sa elementima nacionalne kulture organizira u svih sedam osnovnih \u0161kola, a da je cjelokupno administriranje u \u0161kolama na srpskom jeziku. Tako\u0111er je data primjedba na diskriminatorski odnos pojedinih ministarstava koja odbijaju dokumente napisane na latini\u010dnom pismu, koje je zvani\u010dno pismo bo\u0161nja\u010dke nacionalne zajednice. Me\u0111utim, koristim priliku da nas podsjetim da je i \u0107irilica na\u0161e pismo, pa u tom smislu ne treba nasjedati na provokaciju i otu\u0111ivanje \u0107irilice od Bo\u0161njaka.<\/p>\n\n\n\n<p>Drugi blok radova po\u010dinje \u010dlankom <strong>Jasmina Hod\u017ei\u0107a<\/strong>: <em>Temeljni tokovi u razvoju lingvisti\u010dke bosnistike sredinom XX vijeka<\/em>. U fokusu ovoga rada jeste pretposljednja standardizacijska faza u bosanskom jeziku, koja je centralizirana simboli\u010dki kroz osnivanje Instituta za jezik u Sarajevu. Po\u010detkom 1970-ih, paralelno s odstupanjem Hrvatske i Crne Gore od Novosadskog dogovora, Bosna i Hercegovina uspostavlja vlastitu jezi\u010dku politiku, osniva Institut za jezik u Sarajevu i afirmira se kao tre\u0107i lingvisti\u010dki centar uz Beograd i Zagreb.<\/p>\n\n\n\n<p>Rad <em>Srednjovjekovna Bosna kao temelj bo\u0161nja\u010dkog etni\u010dkog i jezi\u010dkog identiteta <\/em><strong>Edina Mutap\u010di\u0107a<\/strong> bavi se analizom uloge srednjovjekovne Bosna kao klju\u010dnog historijskog, kulturnog i jezi\u010dkog temelja u formiranju bo\u0161nja\u010dkog identiteta, s posebnim fokusom na njenu institucionalnu samosvojnost, duhovni kontinuitet i jezi\u010dku tradiciju. Kroz primjere poput Povelje bana Kulina, razvoja bosanskog jezika i pisma bosan\u010dice, kao i kulturnih spomenika poput ste\u0107aka, rad pokazuje dugotrajnost i kontinuitet identitetskih obrazaca na prostoru Bosne i \u0161ireg bo\u0161nja\u010dkog etni\u010dkog prostora, uklju\u010duju\u0107i i Sand\u017eak. Posebna pa\u017enja posve\u0107ena je i transformacijama vjerskih i politi\u010dkih struktura, koje nisu naru\u0161ile osnovnu identitetsku koheziju, ve\u0107 su je kroz razli\u010dite historijske faze dodatno oblikovale i u\u010dvrstile.<\/p>\n\n\n\n<p>Rad <strong>Alena Kalajd\u017eije<\/strong> <em>O gra\u0111i i nominaciji bosanskog jezika na prostoru Crne Gore<\/em> istra\u017euje percepciju i prezentaciju spomenika bosanskog jezika u obrazovnom sistemu Crne Gore, gdje je ovaj jezik institucionalno priznat, s ciljem da pru\u017ei stru\u010dni pregled dokumenata koji potvr\u0111uju njegovu historijsku prisutnost na tom prostoru. Analizirana gra\u0111a obuhvata kontinuitet od srednjovjekovnih spomenika, preko osmanskog perioda i alhamijado knji\u017eevnosti, do savremenih nau\u010dnih izvora, \u010dime se potvr\u0111uje trajnost i razvoj bosanskog jezi\u010dkog naslije\u0111a. Poseban naglasak stavljen je na potrebu adekvatnije klasifikacije i interpretacije tih spomenika te njihovog kvalitetnijeg uklju\u010divanja u nastavni proces, kako bi se osigurala bolja zastupljenost i razumijevanje bosanskog jezika u obrazovnim institucijama.<\/p>\n\n\n\n<p><strong>Azra Hod\u017ei\u0107-\u010cavki\u0107<\/strong> u radu <em>Frazeolo\u0161ko-frazeografski zna\u010daj <\/em>Sand\u017ea\u010dkog frazeolo\u0161kog rje\u010dnika <em>Abdulaha Mu\u0161ovi\u0107a: Pozdravi kao frazeolo\u0161ki izvor<\/em> pokazuje da je rje\u010dnik nadi\u0161ao zna\u010denje teritorijalne dijalekatske oznake koja stoji u njegovom naslovu te postao su\u0161tinski najzna\u010dajniji frazeolo\u0161ki rje\u010dnik bosanskog jezika zbog metodolo\u0161kog pristupa, odnosa prema gra\u0111i i njenom obimu. Iako rutine, iz pozdrava \u010desto izostaje metafori\u010dka komponenta koja bi osigurala idiomati\u010dnost navedenih struktura. To se, me\u0111utim, premo\u0161\u0107uje primjerima koji pokazuju da je potrebno pozdrave razumjeti kao pragmati\u010dke idiomske skupine budu\u0107i da kod njih prirodno dominira perlokucija. Time se motivira aktualnost izbora navedenog autora i njegova sna\u017ena uronjenost u jezi\u010dku praksu govornika.<\/p>\n\n\n\n<p>U radu koautora <strong>Bjelak \u2013 Bjelak<\/strong> <em>Bosanski jezik i bo\u0161nja\u010dka knji\u017eevnost u akademskom diskursu: Slu\u010daj Novopazarskog zbornika <\/em>analizira se uloga <em>Novopazarskog zbornika<\/em> u afirmaciji bosanskog jezika i bo\u0161nja\u010dke knji\u017eevnosti kroz kvalitativnu obradu brojeva iz posljednje decenije (2015\u2013). Rezultati pokazuju da je bosanski jezik stabilno prisutan kao jezik izra\u017eavanja, ali nedovoljno zastupljen kao predmet nau\u010dnog istra\u017eivanja, dok je bo\u0161nja\u010dka knji\u017eevnost prisutna fragmentarno, s naglaskom na usmenu i religijsku tradiciju, a savremena produkcija gotovo izostaje. Takvo stanje vi\u0161e odra\u017eava ograni\u010den interes i anga\u017eman istra\u017eiva\u010da nego uredni\u010dku politiku, iako <em>Zbornik<\/em>, kroz interdisciplinarni pristup, ipak zna\u010dajno doprinosi o\u010duvanju i interpretaciji bo\u0161nja\u010dkog kulturnog identiteta. Zaklju\u010dno, nagla\u0161ava se potreba za ve\u0107im uklju\u010divanjem akademske zajednice i sistemati\u010dnijim pristupom ovim temama, kako bi se dodatno oja\u010dala uloga <em>Zbornika<\/em> kao platforme za razvoj i vidljivost bosanskog jezika i knji\u017eevnosti.<\/p>\n\n\n\n<p>Rad mlade frazeolo\u0161ke nade <strong>Ajle Mrgude<\/strong> pod naslovom <em>Poredbene frazeme u sand\u017ea\u010dkom govoru na odabranim primjerima iz Sand\u017ea\u010dkog frazeolo\u0161kog rje\u010dnika Abdulaha Mu\u0161ovi\u0107a<\/em> pokazuje da je navedeni autor bio najpopularnije ime na pro\u0161logodi\u0161njim susretima, s razlogom. Mrguda obja\u0161njava simile s obavezno ekspliciranim \u010dlanom u poredbenoj \u010destici, kao u primjerima: <em>azgin kao pazarska bivolica<\/em>, <em>pona\u0161ati se kao uprvi\u010de<\/em>, <em>buljiti kao Pe\u0161terac u ka\u010damak<\/em>, <em>jesti kao dalga<\/em>.<\/p>\n\n\n\n<p>Druga mlada nada bosnistike <strong>Aldina \u0160alji\u0107<\/strong> napisala je rad <em>Neke odlike sjeni\u010dkog govora (na izabranim primjerima)<\/em>. Rad daje pregled klju\u010dnih fonetskih, morfolo\u0161kih i sintaksi\u010dkih osobina sjeni\u010dkog govora, isti\u010du\u0107i specifi\u010dne reflekse jata, \u010deste vokalske i konsonantske promjene (sa\u017eimanje, gubljenje i dodavanje glasova), kao i naglasne osobitosti. Na morfolo\u0161kom nivou uo\u010dene su posebnosti u oblicima imenica, zamjenica i glagola (npr. nastavci, enklitike, varijante futura i perfekta), dok sintaksi\u010dki nivo pokazuje odstupanja u pade\u017enoj upotrebi, poput akuzativa umjesto instrumentala i lokativa. Sve ove osobine potvr\u0111uju jezi\u010dku posebnost i slo\u017eenost sjeni\u010dkog govora u okviru \u0161ireg dijalekatskog prostora, kojim se dijalektolozi uglavnom nisu bavili u novijoj historiji.<\/p>\n\n\n\n<p>Autorski dvojac <strong>Sadikovi\u0107 \u2013 Sadikovi\u0107<\/strong> predstavili su opse\u017ean rad <em>Nastanak bosanskog knji\u017eevnog jezika i njegov razvoj do XV vijeka<\/em>.<\/p>\n\n\n\n<p>Tre\u0107i blok radova u <em>Zborniku<\/em> bavi se jezikom knji\u017eevnih djela. On po\u010dinje radom <em>Genetska slojevitost leksike bo\u0161nja\u010dkog epskog stvarala\u0161tva<\/em> <strong>Tarika \u0106u\u0161i\u0107a<\/strong>, koja je proiza\u0161la iz njegovog dugogodi\u0161njeg bavljenja navedenom temom. Sliku genetske stratifikacije leksike bosanskog jezika vjerodostojno odra\u017eavaju kako naslije\u0111ene, tako i posu\u0111ene rije\u010di na primjeru epskih pjesama bo\u0161nja\u010dke provenijencije. Naslije\u0111ene rije\u010di jesu sve one rije\u010di koje potje\u010du iz praslavenskog jezika, ali na temelju dublje etimologije naslije\u0111enih rije\u010di razlikuju se one koje su se razvile iz praslavenskoga, a izviru iz indoevropskoga, npr. <em>brat<\/em>, <em>dan<\/em>, <em>no\u0107<\/em>, <em>noga<\/em>, od onih koje su posu\u0111ene u praslavenskome, kao \u0161to su germanske posu\u0111enice, npr. <em>crkva<\/em>, <em>kralj<\/em>, <em>pop<\/em>. Postojani i brojni utjecaji raznih kulturno-civilizacijskih krugova na bosanski jezi\u010dki prostor sa\u010duvali su se u leksici bosanskog jezika, \u0161to potvr\u0111uje bo\u0161nja\u010dko epsko stvarala\u0161tvo. U tom stvarala\u0161tvu susre\u0107u se turcizmi turkijskoga (npr. <em>beg<\/em>), perzijskoga (<em>avaz<\/em>), arapskoga (<em>fes<\/em>), gr\u010dkoga (<em>avlija<\/em>), latinskoga (<em>fistan<\/em>), hebrejskoga (<em>amin<\/em>), njema\u010dkoga (<em>baljemez<\/em>), sanskrtskoga (<em>\u0161e\u0107er<\/em>) i ruanruanskog porijekla (<em>han \/ kan<\/em>), zatim italijanizmi (<em>avizati<\/em>, <em>boca<\/em>, <em>cekin<\/em>, <em>du\u017ed<\/em>, <em>gvardijan<\/em>), germanizmi (<em>birtija<\/em>, <em>fla\u0161a<\/em>, <em>general<\/em>, <em>glida<\/em>, <em>kuga<\/em>), grecizmi (<em>an\u0111eo<\/em>, <em>despot<\/em>, <em>drum<\/em>, <em>evan\u0111elje<\/em>, <em>hartija<\/em>), hungarizmi (<em>dobo\u0161<\/em>, <em>hastal<\/em>, <em>huncut<\/em>, <em>husar<\/em>, <em>ko\u010dija<\/em>), latinizmi (<em>bisage<\/em>, <em>ekselencija<\/em>, <em>kruna<\/em>, <em>mandat<\/em>).<\/p>\n\n\n\n<p><strong>Amina Ba\u0161i\u0107<\/strong> u radu <em>Ikavski govor i leksika u usmenoknji\u017eevnoj zbirci Narodne umotvorine (iz Dervente i okolice) <\/em>posebno je predstavila govornu sliku derventskog kraja te njene dijalekatske odlike, s posebnim osvrtom na ikavski govor. Zna\u010dajniji dio rada posve\u0107en je leksici orijentalnog porijekla, uz kratki uvod o leksici stranoga porijekla.<\/p>\n\n\n\n<p><strong>Ersan Muhovi\u0107<\/strong> radom <em>Princip kooperativnosti i kreiranje implikatura u dramskim dijalozima<\/em> zaokre\u0107e discipline <em>Zbornika<\/em> prema popularnoj pragmalingvistici. Ovaj rad predstavlja poku\u0161aj obja\u0161njenja klju\u010dnih razlika izme\u0111u semantike i pragmatike u okviru filozofije jezika, s posebnim osvrtom na teorijske postavke komunikacije u okviru teorije intencionalnog zna\u010denja. Njegov je zna\u010daj utoliko ve\u0107i ako uzmemo u obzir \u010dinjenicu da su razmatrane drame iz bo\u0161nja\u010dke knji\u017eevnosti, a analiza pokazuje koherentnost s pragmati\u010dkim na\u010delima.<\/p>\n\n\n\n<p><strong>Nihada Ibri\u0161imovi\u0107<\/strong> u radu <em>Ime i identitet u Ibri\u0161imovi\u0107evim djelima \u2013 kognitivnoonomasti\u010dki pristup<\/em> bavi se analizom imena u knji\u017eevnim djelima <strong>Ned\u017eada Ibri\u0161imovi\u0107a<\/strong> s obzirom na njihovu identifikacijsku funkciju. S obzirom na obimnost korpusa, analiza se temelji na izboru literarnih imena iz Ibri\u0161imovi\u0107eve poezije i proze, kao reprezentativnom uzorku. Autorica zaklju\u010duje da se ime u Ibri\u0161imovi\u0107evom knji\u017eevnom tekstu promatra kao polifoni jezi\u010dni znak s nizom konotativnih implikacija, uklju\u010duju\u0107i historijske, kulturolo\u0161ke, religijske i druge koncepte s identitarnim ishodom.<\/p>\n\n\n\n<p>Jo\u0161 je jedan rad koji se bavi sjeni\u010dkim govorom, \u0161to daje nadu da u bliskoj budu\u0107nosti ne\u0107e ostati neistra\u017een. Naime, <strong>Dino Lotinac<\/strong> u radu <em>Refleksije starog sjeni\u010dkog govora u drami <\/em>Ramiza <em>Muhameda Abdagi\u0107a<\/em> aktualizira i va\u017enu temu i va\u017eno ime na\u0161e knji\u017eevnosti. Oku\u0161av\u0161i se i u polju drame, <strong>Abdagi\u0107<\/strong> je <em>Ramizu<\/em> jasno odijelio od svojih prethodnih djela \u2013 oslanjanjem na autenti\u010dni zavi\u010dajni govor, na tradiciju i kulturu pam\u0107enja, pa ova drama nosi sna\u017enu kulturolo\u0161ku i jezi\u010dko-semanti\u010dku vrijednost.<\/p>\n\n\n\n<p><strong>Aida \u0160ehi\u0107<\/strong> zadr\u017eava nas u knji\u017eevnosti <strong>Muhameda Abdagi\u0107a<\/strong> radom <em>Turcizmi u djelu Muhameda Abdagi\u0107a<\/em>. Analiza u ovom radu pokazuje da <strong>Abdagi\u0107<\/strong> turcizme koristi kao upe\u010datljivo izra\u017eajno sredstavo u do\u010daravanju ambijenta, mentaliteta, karaktera i unutra\u0161njeg svijeta svojih junaka.<\/p>\n\n\n\n<p>Frazeologija je i dalje u prednosti te je oplemenjena jo\u0161 jednim prilogom <strong>D\u017eenise Mujevi\u0107<\/strong>: <em>Strukturno-semanti\u010dke odlike poredbenih frazema u romanu <\/em>Rod i dom <em>Safeta Sijari\u0107a<\/em>. Autorica isti\u010de njihovu veliku zastupljenost, raznovrsnost i va\u017enu stilsku funkciju. Naj\u010de\u0161\u0107e su trodijelne glagolske frazeme s poredbom putem \u010destice \u201ckao\u201d, koje slu\u017ee za opis fizi\u010dkih, karakternih i emocionalnih osobina likova, posebno protagonistkinje. Frazeme potje\u010du iz dijalekatske frazeologije Bihora i Sand\u017eaka, \u010desto uklju\u010duju autorske modifikacije i elemente orijentalnog porijekla te odra\u017eavaju kulturne obrasce i dru\u0161tvene norme. Zaklju\u010dno, one predstavljaju klju\u010dan ekspresivni i stilisti\u010dki alat koji oboga\u0107uje narativ i potvr\u0111uje zna\u010daj frazeologije u knji\u017eevnom jeziku. U svim frazeolo\u0161kim radovima u <em>Zborniku<\/em> primje\u0107uje se zaokret prema upotrebi termina <em>idiom<\/em>.<\/p>\n\n\n\n<p><strong>Enver Ujkanovi\u0107<\/strong> prilo\u017eio je rad <em>Hilmi Husein Taslid\u017eali Bosnevi i njegovo rukopisno djelo<\/em>. <strong>Hilmi Husein Taslid\u017eali Bosnevi<\/strong> jedan je od brojnih Bo\u0161njaka koji su svoje radove pisali na arapskom jeziku. Uzimaju\u0107i u obzir cjelokupan opus <strong>Hilmije Huseina Bosnevija<\/strong>, mo\u017ee se zaklju\u010diti da je rije\u010d o istaknutom i svestrano obrazovanom islamskom misliocu koji se u svojim djelima bavio vjerskim i dru\u0161tvenim pitanjima Bo\u0161njaka u prijelomnom razdoblju pred kraj osmanske vlasti i tokom austrougarske okupacije Bosne. Njegovi radovi danas predstavljaju vrijedan izvor za prou\u010davanje religijskih, politi\u010dkih i dru\u0161tvenih prilika tog vremena. Kroz svoje rukopisno naslije\u0111e pokazao je duboko poznavanje islamskih disciplina, nastavljaju\u0107i tradiciju bo\u0161nja\u010dkih intelektualaca koji su stvarali na arapskom, turskom i perzijskom jeziku.<\/p>\n\n\n\n<p><strong>Semir Rebronja<\/strong> u radu <em>Komparativna analiza motiva ljubavi i ljubavnog bola kod uzritskog gazela i sevdalinke <\/em>donosi komparativnu analizu motiva ljubavi i ljubavnog bola u sevdalinci, kao autenti\u010dnom obliku bo\u0161nja\u010dke usmene lirike, i uzritskoj poeziji, dominantnom pjesni\u010dkom izrazu u islamskom periodu u VII vijeku. Obje tradicije, iako prostorno i kulturno udaljene, dijele sli\u010dne poetske obrasce u izra\u017eavanju erotske \u017eudnje, \u010de\u017enje i patnje izazvane ljubavlju.<\/p>\n\n\n\n<p>\u010cetvrti blok: <em>Bosanski jezik u nastavi <\/em>posjeduje jedinstvene uvide u problemska pitanja na terenu koja \u010desto svjedo\u010de da je mrtvo slovo na papiru paravan za stvarnu nesenzibiliziranost. <strong>Ema Miljkovi\u0107<\/strong> autorica je rada <em>Potreba za sistematskim obrazovanjem nastavnog kadra za izvo\u0111enje nastave na bosanskom jeziku u Republici Srbiji<\/em>. <strong>Muhedin Fijuljanin<\/strong> predstavlja rad <em>Bosanski jezik \u2013 od pravnih pretpostavki do prakse<\/em>, koji srda\u010dno preporu\u010dujemo zbog preciznosti u dokumentarnom pristupu problematici. <strong>Ze\u0107ir Ram\u010dilovi\u0107<\/strong> autor je teksta <em>Bosanski jezik u Sjevernoj Makedoniji, sa fokusom na njegovu upotrebu u obrazovanju<\/em>, koji nam ukazuje na to da Bo\u0161njaci u Sjevernoj Makedoniji ve\u0107 du\u017ee vrijeme vode borbu za afirmaciju bosanskog jezika u obrazovanju, ali su rezultati ograni\u010deni: redovna nastava na bosanskom jeziku zadr\u017eana je samo u nekoliko \u0161kola, dok se u ve\u0107ini sredina izvodi na makedonskom, uz izborni predmet Jezik i kultura Bo\u0161njaka. Iako postoje brojni problemi poput nedostatka kadra, ud\u017ebenika i institucionalne podr\u0161ke, klju\u010dni izazov ostaje slab interes dijela roditelja, koji zbog brige o nastavku \u0161kolovanja djece na makedonskom jeziku \u010de\u0161\u0107e ne biraju nastavu na maternjem jeziku. <strong>Muljaim Ka\u0107ka<\/strong> pi\u0161e tekst <em>Bosanski jezik u Sand\u017eaku kroz nekoliko izvora u kosovskim salnamama<\/em>, koje su zna\u010dajan historijski izvor za razumijevanje jezi\u010dkog, kulturnog i dru\u0161tvenog identiteta prostora Sand\u017eaka u periodu 1877\u20131912. godine. <strong>Ahmed Bihorac<\/strong> predstavlja <em>Komparativni prikaz \u010ditanki za srednju \u0161kolu na bosanskom i srpskom jeziku<\/em> te zaklju\u010duje da sadr\u017eaji prou\u010denih \u010ditanki upu\u0107uju na to da njihovi autori nisu dosljedno pratili nastavni plan i program, a dodaje da je metodi\u010dko-didakti\u010dka aparatura mogla biti kvalitetnija. <strong>Selena Seferovi\u0107<\/strong> donosi prilog s naslovom <em>Bosanski jezik u Americi, stogodi\u0161nje iskustvo, 1906\u20132006<\/em>. i nudi zanimljive uvide u \u010detverogeneracijski odnos prema bosanskom kao maternjem jeziku.<\/p>\n\n\n\n<p>Zbornik zatvaraju <em>Osvrti<\/em>: <strong>Esad D\u017eud\u017eo<\/strong> s temom <em>Bosanski jezik ili pravo na identitet<\/em>, \u010diji naslov jeste meta koju svojim anga\u017emanom sand\u017ea\u010dki intelektualci nastoje pogoditi, i <strong>D\u017eavid Begovi\u0107<\/strong> s podsje\u0107anjem na temeljnu standardolo\u0161ku vrijednost <em>Sand\u017ea\u010dkog rje\u010dnika<\/em>, \u010diji je koautor.<\/p>\n\n\n\n<p><em>Zbornik<\/em> srda\u010dno preporu\u010dujemo za \u010ditanje zbog njegovog mnogostruko va\u017enog zna\u010daja za temeljnu odrednicu bo\u0161nja\u010dkog nacionalnog bi\u0107a. \u25a0<\/p>\n\n\n\n<div style=\"height:20px\" aria-hidden=\"true\" class=\"wp-block-spacer\"><\/div>\n\n\n\n<p><strong>Azra Hod\u017ei\u0107-\u010cavki\u0107 docentica je na Odsjeku za bosanski, hrvatski i srpski jezik Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu.<\/strong><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Pi\u0161e: Azra HOD\u017dI\u0106-\u010cAVKI\u0106 TEMA BROJA: BOSANSKI JEZIK \u2013 HISTORIJSKI RAZVOJ I SAVREMENI TRENUTAK Drugi broj Sand\u017ea\u010dkog zbornika s temom Bosanski jezik \u2013 historijski razvoj i savremeni trenutak podijeljen je na uvodnik, uvodna razmatranja i nekoliko tematskih blokova (O jeziku, o bosanskom; Jezik knji\u017eevnog djela; Bosanski jezik u nastavi) nakon kojih slijede osvrti. Zbornik otvara uvodnik [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":1906,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"jnews-multi-image_gallery":[],"jnews_single_post":{"format":"standard"},"jnews_primary_category":[],"jnews_social_meta":[],"jnews_override_counter":[],"footnotes":""},"categories":[66,9],"tags":[],"class_list":["post-1905","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-jezik","category-knjige"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1905","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1905"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1905\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1908,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1905\/revisions\/1908"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/1906"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1905"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1905"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1905"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}