{"id":546,"date":"2025-09-07T18:47:46","date_gmt":"2025-09-07T18:47:46","guid":{"rendered":"https:\/\/bosnistika.ba\/?p=546"},"modified":"2025-09-08T07:42:59","modified_gmt":"2025-09-08T07:42:59","slug":"bosanski-jezik-i-bosnistika-u-madjarskoj-proslost-sadasnjost-i-buducnost","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/2025\/09\/07\/bosanski-jezik-i-bosnistika-u-madjarskoj-proslost-sadasnjost-i-buducnost\/","title":{"rendered":"Bosanski jezik i bosnistika u Ma\u0111arskoj: pro\u0161lost, sada\u0161njost i budu\u0107nost"},"content":{"rendered":"\n

Pi\u0161e: El\u0151d DUD\u00c1S<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Premda je pro\u0161lo vi\u0161e desetlje\u0107a otkako je bosanski standard potvr\u0111en kao samostalan, u ma\u0111arskoj se javnosti izraz bosanski jezik<\/em> jo\u0161 uvijek rijetko nalazi. To se ne razlikuje ni u akademskom svijetu, u znanosti, jer se o \u201cmla\u0111im\u201d novo\u0161tokavskim standardima, tj. o bosanskome i crnogorskome, jo\u0161 uvijek gotovo i ne govori. Cilj rada stoga jest dati pregled o po\u010detcima pojavljivanja bosanskoga jezika u ma\u0111arskom diskursu te upozoriti na suvremene okolnosti koje odre\u0111uju prisutnost odnosno neprisutnost bosanskoga jezika u ma\u0111arskoj znanstvenoj i neznanstvenoj javnosti.<\/p>\n\n\n\n

Rije\u010d bosny\u00e1k<\/em> \u2013 \u02bbbo\u0161nja\u010dki, Bo\u0161njak<\/strong>\u02bc<\/strong><\/strong><\/p>\n\n\n\n

Ma\u0111arska rije\u010d bosny\u00e1k<\/em> pojavljuje se kao pridjev ili imenica. Prema definiciji Velikog rje\u010dnika ma\u0111arskoga jezika (MnyN IV: 645) pridjev bosny\u00e1k <\/em>\u02bbbo\u0161nja\u010dki, bosanski\u02bc i imenica bosny\u00e1k <\/em>\u02bbBo\u0161njak, Bo\u0161njakinja, Bosanac, Bosanka\u02bc ozna\u010dava pripadnike ju\u017enoslavenske nacije koja je postala islamske vjeroispovijesti u vrijeme turske okupacije, a \u017eivi prete\u017eito u Bosni [te Hercegovini]. Prvi podatak o rije\u010di nalazimo 1508., kada se pojavljuje kao prezime (TESz 1: 351), a prvi podatci o pridjevu i etnonimu potje\u010du iz 1693. (TESz 1: 351).<\/p>\n\n\n\n

Leksem bosny\u00e1k<\/em> dobio je vlastitu natuknicu u kapitalnom vi\u0161etomnom rje\u010dniku ma\u0111arskoga jezika iz 1862. (Czuczor\u2013Fogarasi 1862: 765). Taj rje\u010dnik ima izuzetno va\u017eno mjesto u ma\u0111arskoj leksikografiji, i to zato \u0161to se smatra prvim velikim jednojezi\u010dnim rje\u010dnikom ma\u0111arskoga jezika. Natuknicu nalazimo u njegovu prvom svesku, a pridru\u017eeni gramati\u010dki podatci daju na znanje da se radi o imenici, tj. etnonimu koji se odnosi na stanovnike Bosne i Hercegovine. Autori na kraju natuknice donose i poslovicu: R\u00e1-r\u00e1 kezdi, mint bosny\u00e1k a t\u00e1nczot<\/em>, u zna\u010denju \u02bbNeprestance iznova te\u017eiti uspje\u0161nom obavljanju kakve radnje, a bez obzira na prethodni neuspjeh\u02bc (Czuczor\u2013Fogarasi 1862: 765). Ispod te natuknice nalazi se i natuknica Bosny\u00e1korsz\u00e1g<\/em> \u02bbBosna\u02bc. Ta se vlastita imenica vi\u0161e ne upotrebljava, \u0161tovi\u0161e u novijim rje\u010dnicima nema ni traga njezinoj upotrebi. U etimolo\u0161kome je rje\u010dniku ma\u0111arskog jezika navedeno da je ma\u0111arska rije\u010d bosny\u00e1k<\/em> srpskohrvatskog podrijetla (TESz 1: 351). Naravno, etnonim Bo\u0161njak <\/em>nastao je sufiksalnom tvorbom od toponima Bosna<\/em> i potvr\u0111uje se od 15. stolje\u0107a (Skok 1971: 191). Ta je rije\u010d tada bila pro\u0161irena na ma\u0111arskom prostoru, a ili zahvaljuju\u0107i turskim okupacijama \u2013 jer su ju preuzeli i Turci \u2013 ili dolasku slavenskog stanovni\u0161tva. Ju\u017eni Slaveni od 16. su stolje\u0107a masovno naseljavali razne dijelove Ugarske, a njihovi su migracijski valovi tekli sve do druge polovice 18. stolje\u0107a. Na ma\u0111arskome dijelu Baranje \u017eivi i mala etni\u010dka skupina ju\u017enoslavenskog podrijetla koja sebe naziva Bo\u0161njacima ili bo\u0161nja\u010dkim\/bosanskim Hrvatima. Njihovi pretci uglavnom su se doselili u 17\u201318. stolje\u0107u iz Bosne i \u017eive u sljede\u0107im naseljima: Salanta (ma\u0111. Szal\u00e1nta), Nijemet (ma\u0111. N\u00e9meti), Pogan (ma\u0111. Pog\u00e1ny), Suka (ma\u0111. Sz\u0151ke), Udvar (ma\u0111. P\u00e9csudvard), Kukinj (ma\u0111. K\u00f6k\u00e9ny), Semelj (ma\u0111. Szemely) (Bari\u0107 2005: 26). Ti Bo\u0161njaci, koji \u017eive ju\u017eno od Pe\u010duha, govore isto\u010dnobosanski, \u0161\u0107akavski dijalekt \u0161tokavskog narje\u010dja s jekavskim refleksom jata (Bari\u0107 2005: 26). Smatraju se Hrvatima, za \u0161to potvrdu nalazimo u njihovoj katoli\u010dkoj vjeri, \u010dime se razlikuju od pravoslavnoga \u017eivlja ma\u0111arskog dijela Baranje, \u010diji pak pripadnici sebe smatraju Srbima. Na jugu Ma\u0111arske rasprostranjeno je i prezime Bosny\u00e1k<\/em>, koje upu\u0107uje na bosansko podrijetlo nositelja. Me\u0111utim ne nalazimo ga me\u0111u naj\u010de\u0161\u0107im ma\u0111arskim prezimenima, odnosno me\u0111u onima koja nosi vi\u0161e od 1000 osoba u Ma\u0111arskoj (usp. Hajd\u00fa 2010: 8).<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

El\u0151d Dud\u00e1s<\/em><\/em><\/p>\n\n\n\n

Leksem bosny\u00e1k nyelv <\/em>\u201cbosanski jezik<\/strong>\u201d<\/strong> \u2013 prvi podatci<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Autori Velikog rje\u010dnika ma\u0111arskoga jezika (MnyN IV: 645) bosanski jezik definiraju kao ju\u017enoslavenski jezik \u010diji su srodni jezici hrvatski i srpski. No u zagradama stoji i podatak nyelvj\u00e1r\u00e1snak tartott <\/em>\u201csmatra se dijalektom\u201d (MnyN IV: 645). Rije\u010d je o dopuni koja izravno zrcali neznanje o jezi\u010dnoj stvarnosti na ju\u017enoslavenskome prostoru i neznanje o jezi\u010dnoj stvarnosti u Bosni i Hercegovini. Na\u017ealost, takvo je stanje u Ma\u0111arskoj s jedne strane op\u0107e, a s druge je posve neshvatljivo stoga \u0161to je rije\u010d o jezicima iz okolnih zemalja. Slika o tome jo\u0161 je jasnija ako se doda kako se jo\u0161 uvijek doga\u0111a da, primjerice, kakvo poduze\u0107e tra\u017ei radnika koji govori srpskohrvatski jezik. Sve to potvr\u0111uje da je jezi\u010dna politika zajedni\u010dke ju\u017enoslavenske dr\u017eave, tj. Jugoslavije, imala i jo\u0161 uvijek ima dugoro\u010dne negativne posljedice. Zanimljivo je to i u smislu da rje\u010dnik navodi prve podatke o bosanskome jeziku, koji potje\u010du iz 19. stolje\u0107a i prvih godina 20. stolje\u0107a. To pak potvr\u0111uje da upotreba naziva bosny\u00e1k nyelv<\/em> \u02bbbosanski jezik\u02bc ipak ima oslonac i u ma\u0111arskoj tradiciji. Prvi podatak o bosanskome jeziku nalazimo u velikom djelu istaknutog geografa J\u00e1nosa Hunfalvya<\/strong> iz 1884. godine. U knjizi Egyetemes F\u00f6ldrajz<\/em> \u201cOp\u0107a geografija\u201d tako\u0111er pi\u0161e o slavenskim jezicima. Utvr\u0111uje da se slavenski jezici dijele na tri velike skupine: isto\u010dnu, zapadnu i ju\u017enu. Ju\u017enoslavenski su jezici, po njegovu mi\u0161ljenju, bugarski, srpski, hrvatski, slovenski i bosanski, za koji naravno rabi oblik bosny\u00e1k<\/em> (MnyN IV: 645).<\/p>\n\n\n\n

Rje\u010dnik navodi sljede\u0107i podatak iz 1901. koji se pojavljuje u ogromnom izdanju Az Osztr\u00e1k-Magyar Monarchia \u00edr\u00e1sban \u00e9s k\u00e9pben <\/em>\u201cAustro-Ugarska u pismu i slici\u201d, koje opisuje geografiju, kulturu, umjetnost, knji\u017eevnost, entografiju, povijest \u010ditave Austro-Ugarske, odnosno svih njezinih zemalja. Poseban svezak namijenjen je i Bosni i Hercegovini te sadr\u017ei kratko poglavlje i o jeziku<\/a>. Autor je tog dijela Davorin Nemani\u0107<\/strong>, nekada\u0161nji ravnatelj Prve gimnazije u Sarajevu (Sokol 2014: 127). Antal Hodinka<\/strong>, slavist i povjesni\u010dar rusinskoga podrijetla, preveo je Nemani\u0107ev tekst na ma\u0111arski. U njemu se naziv jezika dosljedno upotrebljava kao bosny\u00e1k <\/em>\u02bbbo\u0161nja\u010dki\/bosanski\u02bc, \u0161to odgovara slu\u017ebenoj jezi\u010dnoj politici Austro-Ugarske u Bosni i Hercegovini (autor skre\u0107e pozornost na to da upravo muslimani svoj jezik zovu bo\u0161nja\u010dkim\/bosanskim, a taj naziv ukorijenjen je i u vi\u0161estoljetnoj bosanskoj pismenosti). \u010citatelji tako mogu ste\u0107i uvid u suvremeno jezi\u010dno stanje u Bosni i Hercegovini, odnosno doznati da se ondje govori \u0161tokavsko narje\u010dje. U pogledu refleksa jata govori su razli\u010diti, no prevladavaju ikavski i jekavski govori. Nakon uvoda slijedi kratak pregled jezi\u010dne povijesti, ali to naravno nije povijesni pregled razvoja sustava, nego vanjska jezi\u010dna povijest. Davorin Nemani\u0107<\/strong> pak pi\u0161e o prvim jezi\u010dnim spomenicima koji su nastali na tlu Bosne i Hercegovine, o bogumilima, od. bosanskim krstjanima i knji\u017eevnom stvarala\u0161tvu bosanskih franjevaca, kao \u0161to je Matija Divkovi\u0107<\/strong>. Na kraju toga kratkog teksta donosi se nekoliko napomena o bosanskome jeziku koje se odnose na poneke suvremene jezi\u010dne pojave. Najzanimljivijom se mo\u017ee dr\u017eati ta da se vokativ u bosanskome jeziku gubi.<\/p>\n\n\n\n

Kratak osvrt o bosanskom jeziku Davorina Nemani\u0107a<\/strong> iz 1901. na razini je tada\u0161nje lingvistike. Vrijednost toga osvrta krije se u \u010dinjenici da je to prvi opse\u017eniji tekst o bosanskome jeziku, a pisan na ma\u0111arskome. Nemani\u0107ev tekst vjerno odra\u017eava stav austorugarske jezi\u010dne politike, tj. sud o samostalnom bosanskom jeziku kao slu\u017ebenome u Bosni i Hercegovini. No Austro-Ugarska se jezi\u010dna politika oslonila na tradiciju koja se formirala u drugoj polovici 19. stolje\u0107a. Admir Muratovi\u0107<\/strong> predstavlja jezi\u010dnu politiku 19. stolje\u0107a (Muratovi\u0107 2020), a slu\u017ebenom se nominacijom bosanskoga jezika bavi rad Edine Solak<\/strong> (2013).<\/p>\n\n\n\n

Bosanski jezik u Ma\u0111arskoj do devedesetih godina 20. stolje\u0107a<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Nakon Prvoga svjetskog rata na ju\u017enoslavenskom prostoru uslijedile su zna\u010dajne promjene \u010diji se utjecaj nije zapa\u017eao samo na politi\u010dkoj nego i na jezi\u010dnoj razini. Na ru\u0161evinama Austro-Ugarske osnovana je Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, koja je pritom obuhvatila i Bosnu i Hercegovinu. Slu\u017ebeni je jezik nove dr\u017eave postao srpsko-hrvatsko-slovena\u010dki, a poslije srpskohrvatski ili srpsko-hrvatski, srpski ili hrvatski. Ta je jezi\u010dna politika obilje\u017eavala i Kraljevinu Jugoslaviju (od 1929.). Drugi svjetski rat donio je niz politi\u010dkih i dru\u0161tvenih promjena koje su umnogome utjecale i na razvoj jezika na na\u0161im prostorima. Re\u010deno je, dakako, traga ostavilo i na razmi\u0161ljanje o jeziku, \u0161to nedvosmisleno potvr\u0111uju objavljeni znanstveni te znanstvenopopularni radovi i djela.<\/p>\n\n\n\n

Poslije Drugog svjetskog rata i u Ma\u0111arskoj je bilo govora o srpskohrvatskom jeziku te o jednom narodu, tj. Jugoslavenima, a takvo je stanje dodatno ote\u017eao sukob Staljina<\/strong> i Tita<\/strong>. Prema ma\u0111arskoj propagandi Jugoslavija je bila \u201cneprijateljska\u201d zemlja koja je bila u rukama imperijalista. Upravo su zato veze izme\u0111u tada\u0161nje Ma\u0111arske i Jugoslavije bile lo\u0161e, a \u0161to je samim tim negativno utjecalo i na njihove kulturne veze. S vremenom je me\u0111utim do\u0161lo i do nekih pozitivnih promjena. U tom je smislu osobitoga isticanja vrijedno razdoblje nakon revolucije u Budimpe\u0161ti 1956. godine. Osim toga pove\u0107ao se broj objavljenih prijevoda djela jugoslavenskih knji\u017eevnika, a objelodanjena je i prva povijest jugoslavenske knji\u017eevnosti (Csuka 1963). U spomenutoj je knjizi ukratko prikazana ju\u017enoslavenska jezi\u010dna porodica te srpskohrvatski dijalekti. Po autorovu tuma\u010denju stanovnici Bosne i Hercegovine jesu Srbi i Hrvati \u010diji jezik svjedo\u010di ja\u010di utjecaj turskog jezika (Csuka 1963: 12). Okosnica cijele knjige upravo je jugoslavenska misao, a naglasak je ipak na prikazu srpske kulture i knji\u017eevnosti. O Bosni i Hercegovini pak progovara svega jedno kratko poglavlje o bosanskim franjevcima i Matiji Divkovi\u0107u<\/strong> (Csuka 1963: 79).<\/p>\n\n\n\n

Sli\u010dno poimanje uo\u010dava se i u ud\u017ebeniku srpskohrvatskog jezika za Ma\u0111are (Tomi\u0107\u2013Kapit\u00e1nffy 1980). Na po\u010detku ud\u017ebenika nalazi se poglavlje Op\u0107e informacije o srpskohrvatskom jeziku<\/em>, gdje se iznosi da \u201cKao materinski ga jezik [tj. srpskohrvatski, E. D.] govori ve\u0107ina stanovni\u0161tva u \u010detirima saveznim republikama Jugoslavije: u Srbiji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini te Crnoj Gori\u201d<\/em> (Tomi\u0107\u2013Kapit\u00e1nffy, 1980: 7, preveo E. D.).<\/p>\n\n\n\n

Navedena dva primjera nedvomisleno potvr\u0111uju da do devedesetih godina pro\u0161loga stolje\u0107a o bosanskom jeziku u ma\u0111arskom kontekstu uop\u0107e nije bilo rije\u010di. Zanimljivo je, naime, da nije uo\u010dljivo nijedno upu\u0107ivanje na zbivanja povezana sa standardizacijom bosanskoga jezika koja su zapo\u010dela u Bosni i Hercegovini tijekom sedamdesetih godina pro\u0161loga stolje\u0107a.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Knjiga <\/em>Od povijesti jezika do jezi\u010dne politike El\u0151da Dud\u00e1sa<\/em><\/p>\n\n\n\n

O bosanskom jeziku poslije raspada Jugoslavije<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Raspad Jugoslavije donio je niz dru\u0161tvenih i politi\u010dkih no i jezi\u010dnih promjena. Doba srpskohrvatskog jezika zavr\u0161ilo je s raspadom biv\u0161e zajedni\u010dke ju\u017enoslavenske dr\u017eave. Nastalo je novo okru\u017eje u kojemu se s jedne strane govorilo o samostalnom hrvatskom i srpskom jeziku, s druge strane kudikamo rje\u0111e o bosanskom, ako je o njemu uop\u0107e i bilo spomena.<\/p>\n\n\n\n

Ma\u0111arska je javnost pratila doga\u0111aje u susjeda i brzo je prihvatila i promjene nekada\u0161njeg zajedni\u010dkog standardnog jezika. Hrvati i Srbi, koji u Ma\u0111arskoj \u010dine autohtonu nacionalnu manjinu, smjesta su, umjesto prija\u0161njih ju\u017enoslavenskih, osnovali vlastita dru\u0161tva. U manjinskim \u0161kolama nastavni je jezik postao ili hrvatski ili srpski, a umjesto srpskohrvatskoga. Akademski svijet tako\u0111er je slijedio promjene, stoga su se na filozofskim i pedago\u0161kim fakultetima pojavili novi studiji hrvatskog jezika i knji\u017eevnosti te srpskog jezika i knji\u017eevnosti. To je bitan korak, i to ponajprije zato \u0161to jo\u0161 uvijek postoje zemlje gdje ne postoje zasebni studiji tih jezika i knji\u017eevnosti. (Primjerice u Austriji i Njema\u010dkoj izvodi se studij BKS \/bosnisch-kroatisch-serbisch = bosanski-hrvatski-srpski\/, \u0161to odra\u017eava da se \u0161tokavski dijasistem jo\u0161 uvijek smatra jednim jezikom premda se u znanstvenim okvirima ve\u0107 desetlje\u0107ima govori o samostalnim standardnim jezicima temeljenima na \u0161tokavskom dijasistemu.) U Ma\u0111arskoj pak nema studija bosanskoga jezika i knji\u017eevnosti.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Istv\u00e1n Nyom\u00e1rkay (izvor fotografije: Wikipedia<\/a><\/em>, CC BY-SA 4.0<\/a><\/em>)<\/p>\n\n\n\n

Istv\u00e1n Nyom\u00e1rkay<\/strong> (1937. \u2013 2020.) imao je klju\u010dnu ulogu u pojavljivanju bosanskoga jezika u znanstvenome diskursu u Ma\u0111arskoj. Ugledni i istaknuti slavist, akademik (HAZU, Ma\u0111arska akademija znanosti), redoviti profesor i predstojnik Katedre za slavistiku na Filozofskom fakultetu Sveu\u010dili\u0161ta Lor\u00e1nda E\u00f6tv\u00f6sa u Budimpe\u0161ti, bio je jedini koji je pisao o bosanskom jeziku nakon raspada Jugoslavije.<\/p>\n\n\n\n

Nyom\u00e1rkay<\/strong> je 2001. godine u \u010dasopisu Ma\u0111arskog lingvisti\u010dkog dru\u0161tva Magyar Nyelv<\/em> objavio rad o jezi\u010dnoj stvarnosti u zemljama biv\u0161e Jugoslavije. Rad je kasnije objavljen i u njegovoj knjizi Nyelveink m\u00faltja \u00e9s jelene <\/em>\u201cPro\u0161lost i sada\u0161njost na\u0161ih jezika\u201d (Nyom\u00e1rkay 2004: 22\u201339). U uvodu rada navodi: \u201cDanas, dobrih deset godina nakon raspada Jugoslavije i gotovo sedam godina poslije krvavoga rata govorimo ve\u0107 o trima standardnim jezicima: o hrvatskom, srpskom, bosanskom, \u0161tovi\u0161e i o \u010detvrtom, o crnogorskom.<\/em>\u201d (Nyom\u00e1rkay 2004: 22, preveo E. D.). Deseto je poglavlje njegova rada posve\u0107eno upravo bosanskom jeziku. Uz ma\u0111arski leksem bosny\u00e1k<\/em> pi\u0161e (bosanski jezik)<\/em>. Jedini je to primjer u ma\u0111arskoj stru\u010dnoj literaturi kada se navodi bosanski naziv jezika uz ma\u0111arsku istozna\u010dnicu bosny\u00e1k<\/em>. Ve\u0107 prvom re\u010denicom autor potvr\u0111uje da je bosanski bio slu\u017ebeni jezik u Bosni i Hercegovini u vrijeme Austro-Ugarske (Nyom\u00e1rkay 2004: 37). Upu\u0107uje na vi\u0161estoljetnu tradiciju upotrebe bosanskog jezika te navodi prvu gramatiku iz 1880. godine (Nyom\u00e1rkay 2004: 38). (Navedena je godina oma\u0161ka, jer je Gramatika objavljena 1890. godine). Najznakovitijim obilje\u017ejima bosanskog jezika smatra sljede\u0107a:<\/p>\n\n\n\n

    \n
  1. pribli\u017eavanje hrvatskom leksiku, npr. povijest <\/em>umjesto istorije<\/em>, slu\u0161atelj<\/em> umjesto slu\u0161aoca<\/em><\/li>\n\n\n\n
  2. unato\u010d pribli\u017eavanju u nekim se rije\u010dima ipak o\u010dituje bosanska tradicija, npr. hirurg<\/em>, hemija<\/em>, okean<\/em><\/li>\n\n\n\n
  3. standardizacija nekih dijalektalnih obilje\u017eja, npr. pisanje etimolo\u0161kog i sekundarnog h<\/em>: hr\u0111a<\/em>, hudovica<\/em>, lahak<\/em><\/li>\n\n\n\n
  4. turcizmi, npr. fild\u017ean<\/em>, mejdan<\/em>, \u0161ehid<\/em> (Nyom\u00e1rkay 2004: 38).<\/li>\n<\/ol>\n\n\n\n

    Na kraju poglavlja o bosanskom jeziku izlu\u010den je zaklju\u010dak da je bosanski jezik muslimana u Bosni koji jo\u0161 nema \u010dvrst standard (Nyom\u00e1rkay 2004: 38).<\/p>\n\n\n\n

    Nadalje, nekoliko godina kasnije Nyom\u00e1rkay<\/strong> je objavio knjigu R\u00f6vid horv\u00e1t \u00e9s szerb nyelvt\u00f6rt\u00e9net <\/em>\u201cKratka povijest hrvatskoga i srpskog jezika\u201d (Nyom\u00e1rkay 2007). To je jedino djelo na ma\u0111arskom jeziku koje prikazuje povijesni razvoj dvaju spomenutih jezika. U uvodnome poglavlju knjige Nyom\u00e1rkay<\/strong> (2007: 9\u201324) pi\u0161e o jezi\u010dnoj politici i sociolingvisti\u010dkom stanju novo\u0161tokavskog dijasistema. U vezi s bosanskim jezikom donosi se podatak da je me\u0111unarodno prihva\u0107en s dono\u0161enjem Dejtonskoga sporazuma 1995. godine (Nyom\u00e1rkay 2007: 19).<\/p>\n\n\n\n

    Svakako treba istaknuti da je Nyom\u00e1rkay<\/strong> bio jedini ma\u0111arski slavist koji se bavio bosnistikom i slo\u017eenim pitanjem standardnih jezika novo\u0161tokavskog dijasistema. Ma\u0111arsku je znanstvenu javnost obavje\u0161tavao o suvremenim doga\u0111ajima, ali njegove rije\u010di na koncu nisu imale znatnijega odjeka.<\/p>\n\n\n\n

    Bosanski jezik u suvremenoj ma\u0111arskoj javnosti<\/strong><\/p>\n\n\n\n

    Iz re\u010denoga je o\u010dito da su podatci o bosanskome jeziku u ma\u0111arskome znanstvenom diskursu veoma rijetki. Sli\u010dno je i u neznanstvenoj javnosti. Pritom se mo\u017ee navesti da na ma\u0111arskoj ina\u010dici Wikipedije postoji zasebna natuknica bosny\u00e1k nyelv<\/a> <\/em>\u201cbosanski jezik\u201d. Dakako, podatci s Wikipedije ne mogu se uvijek smatrati to\u010dnima i korektnima, ali u ovome slu\u010daju te\u017ee pogre\u0161ke nisu razvidne.<\/p>\n\n\n\n

    Dana 9. prosinca 2009. objavljen je kratak \u010dlanak o bosanskom jeziku pod naslovom Mit tudunk a bosny\u00e1kr\u00f3l?<\/a> <\/em>\u201c\u0160to znamo o bosanskom jeziku?\u201d na stranici nyest.hu. Rije\u010d je o mre\u017enoj stranici posve\u0107enoj razlaganju razli\u010ditih jezikoslovnih i jezi\u010dnih pitanja, a iznesenih na znanstvenopopularan i razumljiv na\u010din. U tom se \u010dlanku ponavljaju podatci koje nalazimo na Wikipediji, ali se istodobno nagla\u0161ava obilje\u017eje da se Hrvati, Srbi i Bosanci razumiju bez pote\u0161ko\u0107a. Pojavljuju se i turcizmi, koje autorica \u010dlanka, Katalin T\u00f3th-Bog\u00e1r<\/strong>, smatra glavnim identifikacijskim obilje\u017ejima bosanskoga jezika.<\/p>\n\n\n\n

    Zaklju\u010dak<\/strong><\/p>\n\n\n\n

    Ma\u0111arska rije\u010d bosny\u00e1k <\/em>\u201cbo\u0161nja\u010dki, bosanski; Bo\u0161njak, Bo\u0161njakinja, Bosanac, Bosanka\u201d u ma\u0111arskome jeziku ima dugu, vi\u0161estoljetnu tradiciju. Izraz bosny\u00e1k nyelv<\/em> \u201cbosanski jezik\u201d u ma\u0111arskome se jeziku prvi put pojavljuje u 19. stolje\u0107u. Ta sintagma nastala je u vrijeme kada je Austro-Ugarska do\u0161la u doticaj s Bosnom. Nakon nastanka Kraljevine SHS i za Jugoslavije, i ma\u0111arska je javnost pratila jezi\u010dnopoliti\u010dke promjene, odnosno bilo je govora o srpskohrvatskome jeziku i njegovim dijalektima. Pritom jezi\u010dna stvarnost Jugoslavije zapravo nije bila predmet nijednog rada. Hrvatsko prolje\u0107e te standardizacijski procesi bosanskog jezika u ma\u0111arskoj javnosti i znanosti nisu imali nikakva odjeka. Devedesete su godine 20. stolje\u0107a pak bile uzrokom niza politi\u010dkih, dru\u0161tvenih, pa i jezi\u010dnih promjena. U pogledu jezi\u010dnih pitanja najva\u017enijima je naravno pripadalo i ono o raspadu zajedni\u010dkoga srpskohrvatskog jezika na samostalne standardne jezike, tj. na bosanski, hrvatski i srpski, a poslije \u010dak i na crnogorski jezik. Po\u010detkom novog tisu\u0107lje\u0107a Istv\u00e1n Nyom\u00e1rkay<\/strong> bavio se pitanjem jezika novo\u0161tokavskog dijasistema. Ipak, podatci o bosanskome jeziku u ma\u0111arskim izvorima i dalje su gotovo nedostupni, iz \u010dega pak slijedi da se u Ma\u0111arskoj ne mo\u017ee govoriti o postojanju bosnistike. <\/a>Stoga je najva\u017eniji zadatak upravo ja\u010danje svijesti o bosanskome jeziku. Dobrodo\u0161lo bi bilo kada bi se bosanski jezik u\u010dinio sastavnicom slavisti\u010dkih studijskih programa, barem u sklopu uvoda u slavistiku. Tomu bi, dakako, u znakovitoj mjeri doprinijela i suradnja s bosanskim znanstvenim ali i visokoobrazovnim ustanovama. Spoznaje pak o bosanskome jeziku pro\u0161irile bi se (i) objavljivanjem bosnisti\u010dkih publikacija na ma\u0111arskome jeziku. Dakle, mnogo je toga \u0161to se mo\u017ee u\u010diniti kako bi se bosnistici u Ma\u0111arskoj prostor ustupio i u znanstvenom i u neznanstvenom vidu. Naime samo se tako ona mo\u017ee u\u010dvrstiti kao samostalna jezi\u010dna disciplina. \u25a0<\/p>\n\n\n\n

    Literatura<\/strong><\/p>\n\n\n\n

    1. Bari\u0107, Ernest, 2005: O jeziku Hrvata u Ma\u0111arskoj. (Pro\u0161lost \u2013 Sada\u0161njost \u2013 Budu\u0107nost). In:  Prodan, Janja (ur.), Iz hrvatske ba\u0161tine u Ma\u0111arskoj<\/em>. Pe\u010duh: Znanstveni zavod Hrvata u Ma\u0111arskoj, 9\u201330.
    2. Csuka, Zolt\u00e1n, 1963: A jugoszl\u00e1v n\u00e9pek irodalm\u00e1nak t\u00f6rt\u00e9nete<\/em>. Budapest: Gondolat.
    3. Czuczor, Gergely\u2013Fogarasi, J\u00e1nos, 1862: A magyar nyelv sz\u00f3t\u00e1ra<\/em>. Pest: Magyar Tudom\u00e1nyos Akad\u00e9mia.
    4. Hajd\u00fa, Mih\u00e1ly, 2010: Csal\u00e1dnevek enciklop\u00e9di\u00e1ja. Leggyakoribb mai csal\u00e1dneveink<\/em>. Budapest: Tinta K\u00f6nyvkiad\u00f3.
    5. MnyN: A magyar nyelv nagysz\u00f3t\u00e1ra I.<\/em>\u2013, MTA Nyelvtudom\u00e1nyi Int\u00e9zet, Budapest. (2006\u2013)
    6. Muratovi\u0107, Admir, 2020: Jezi\u010dka politika u Bosni i Hercegovini u 19. stolje\u0107u. Logos<\/em> 8\/2., 155\u2013181.
    7. Nyom\u00e1rkay, Istv\u00e1n, 2004: Nyelvi helyzetk\u00e9p d\u00e9li szomsz\u00e9dainkr\u00f3l. In: Nyom\u00e1rkay, Istv\u00e1n, Nyelveink m\u00faltja \u00e9s jelene<\/em>. Budapest: ELTE BTK Szl\u00e1v Filol\u00f3giai Tansz\u00e9k, 22\u201339.
    8. Nyom\u00e1rkay, Istv\u00e1n, 2007: R\u00f6vid horv\u00e1t \u00e9s szerb nyelvt\u00f6rt\u00e9net<\/em>. Budapest: ELTE BTK Szl\u00e1v Filol\u00f3giai Tansz\u00e9k.
    9. Skok, Petar, 1971: Etimologijski rje\u010dnik hrvatskoga ili srpskoga jezika I<\/em>. Zagreb: JAZU.
    10. Sokol, Anida, 2014: The Austro-Hungarian Language Policy in Bosnia and Herzegovina. In: Biagini, 11. Antonello\u2013Motta, Giovanna (ur.), Empires and Nations from the Eighteenth to the Twentieth Century<\/em>. Volume 1. Cambridge: Cambridge Scholars Publishing, 122\u2013130.
    11. Solak, Edina, 2013: Naziv jezika u salnamama: sistemska reforma obrazovnog sistema i slu\u017ebena nominacija jezika u Bosni. Knji\u017eevni jezik<\/em> 24\/1\u20132, 25\u201339.
    12. TESz: A magyar nyelv t\u00f6rt\u00e9neti-etimol\u00f3giai sz\u00f3t\u00e1ra 1\u20134.<\/em>, Magyar Tudom\u00e1nyos Akad\u00e9mia, Budapest. (1967\u20131984)
    13. Tomi\u0107, Ljubomir\u2013Kapit\u00e1nffy, Istv\u00e1n, 1980: Szerb-horv\u00e1t nyelvk\u00f6nyv<\/em>. Budapest: Tank\u00f6nyvkiad\u00f3.<\/p>\n\n\n\n

    (Ovaj tekst predstavlja neznatno izmijenjeno poglavlje iz knjige Od povijesti jezika do jezi\u010dne politike<\/em> El\u0151da Dud\u00e1sa \/ELTE BTK Szl\u00e1v Filol\u00f3giai Tansz\u00e9k, Budapest, 2023\/.) <\/p>\n\n\n\n

    <\/div>\n\n\n\n

    El\u0151d Dud\u00e1s je docent na Odsjeku za slavistiku Instituta za slavensku i balti\u010dku filologiju Univerziteta E\u00f6tv\u00f6s Lor\u00e1nd u Budimpe\u0161ti.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

    <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

    Pi\u0161e: El\u0151d DUD\u00c1S Premda je pro\u0161lo vi\u0161e desetlje\u0107a otkako je bosanski standard potvr\u0111en kao samostalan, u ma\u0111arskoj se javnosti izraz bosanski jezik jo\u0161 uvijek rijetko nalazi. To se ne razlikuje ni u akademskom svijetu, u znanosti, jer se o \u201cmla\u0111im\u201d novo\u0161tokavskim standardima, tj. o bosanskome i crnogorskome, jo\u0161 uvijek gotovo i ne govori. Cilj rada […]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":551,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"jnews-multi-image_gallery":[],"jnews_single_post":{"format":"standard"},"jnews_primary_category":[],"jnews_social_meta":[],"jnews_override_counter":[],"footnotes":""},"categories":[9],"tags":[],"class_list":["post-546","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-knjige"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/546","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=546"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/546\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":582,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/546\/revisions\/582"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/551"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=546"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=546"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=546"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}