{"id":719,"date":"2025-09-09T15:32:47","date_gmt":"2025-09-09T15:32:47","guid":{"rendered":"https:\/\/bosnistika.ba\/?p=719"},"modified":"2025-09-09T15:37:51","modified_gmt":"2025-09-09T15:37:51","slug":"odgojno-obrazovni-proces-kao-covjekova-cjelozivotna-zadaca","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/2025\/09\/09\/odgojno-obrazovni-proces-kao-covjekova-cjelozivotna-zadaca\/","title":{"rendered":"Odgojno-obrazovni proces kao \u010dovjekova cjelo\u017eivotna zada\u0107a"},"content":{"rendered":"\n

(O knjizi Prolegomena za temeljno pojmovlje op\u0107e pedagogije<\/em> Edine Nik\u0161i\u0107-Rebihi\u0107 i Zvonimira Komara \/Sarajevo: Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu; Zagreb: Filozofski fakultet Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu, 2024\/)<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Pi\u0161e: akademik Re\u0161id HAFIZOVI\u0106<\/strong><\/p>\n\n\n\n

U tekstu pod naslovom Prolegomena za temeljno pojmovlje op\u0107e pedagogije<\/em><\/strong> autori svoju pozornost najprije usredsre\u0111uju na pedagogijski pojmovni sistem u \u010dijem sredi\u0161tu stoji \u010dovjek kao jedinka, temelj dru\u0161tva i krunski egzistent u makrokozmosu, potencijalno ukra\u0161en neizrecivim i besprema\u010dnim epistemi\u010dnim dizajnom u vlastitoj iskonskoj prirodi (fitra \/ natura primordialis<\/em>). Temeljna je \u017eivotna zada\u0107a te jedinke da sve svoje ontolo\u0161ke, a osobito epistemi\u010dne potencijalitete, zasa\u0111ene u njegovoj primordijalnoj prirodi, prevede u aktualitete vlastita svakodnevnog \u017eivota.<\/p>\n\n\n\n

U povijesti ljudskoga roda i u sveukupnom iskustvu ljudske civilizacije ne postoji bolji put i na\u010din duhovnog uspravljanja, narastanja i dozrijevanja ljudske jedinke osim kroz odgojno-obrazovni proces koji je za svaku razumnu ljudsku jedinku cjelo\u017eivotan i neminovan. Odgojno-obrazovni proces zapo\u010dinje u ranoj fazi \u010dovjekova \u017eivota i traje kao njegova cjelo\u017eivotna zadanost sve dok \u010dovjek di\u0161e u \u017eivotu na ovome svijetu. To je, uostalom, posve razvidno i iz klju\u010dnog vokabulara koji autori teorijski razvijaju kroz sadr\u017eaj prvog dijela ove svoje knjige. Bez elementarnog pedagogijskog vokabulara koji autori sustavno razvijaju iznutra same pedagogijske znanosti i dosljedno razvi\u0111aju, te\u0161ko bi bilo uop\u0107e prispjeti svijesti o tome \u0161ta je to \u0161to ono pedagogijsko \u010dini pedagogijskim, a naro\u010dito bi bilo te\u0161ko uspostaviti pedagogijski pogled i konstituirati relevantno pedago\u0161ko iskustvo kao takvo. Bez svega netom re\u010denog bilo bi te\u0161ko stvoriti bilo koju vrstu predujma za osposobljavanje i osloba\u0111anje pojedinca za kriti\u010dku i kreativnu vremenitu i inu interakciju s postoje\u0107om dru\u0161tvenom zbiljom i onim \u0161to ona u sebi nosi. Bez ovako razvijene ljudske jedinke u dru\u0161tvu iz \u010dije se su\u0161tinske ontolo\u0161ko-epistemolo\u0161ke prirode jedino i izvodi legitimnost odgoja i obrazovanja, sam odgoj i obrazovanje kao cjelo\u017eivotni procesi koji odre\u0111uju \u017eivot svakog pojedina\u010dnog ljudskog mikrokozmosa, \u010diji potencijalni epistemi\u010dni dizajn u njemu kroz odgoj i obrazovanje mora biti sustavno razvijan i izvo\u0111en iz stanja in potentia<\/em> u stanje in actu<\/em>, u pitanje bi bili dovedeni i odgoj i obrazovanje kao takvi, a s njima bi u pitanje bio doveden i suodnos odgajanika i odgajatelja, odgojivosti i obrazovljivosti, pedago\u0161ki odnos, pedago\u0161ki takt i odgojna nastava. Pedago\u0161ki odnos, kakav omogu\u0107uju odgoj \/ obrazovljivost i obrazovanje, do te je mjere nu\u017ean da bez njega nije mogu\u0107e prakti\u010dno konstituiranje pedagogije kao znanosti i kao posebne vrste spoznajne kulture koja se gradi na suodnosu odgajatelja i odgajanika, s jedne, i na predmetnim sadr\u017eajima iz svijeta, s druge strane.<\/p>\n\n\n\n

Pedagogija kao autonomna znanost, koja ne odgovara ni\u010demu izvan sebe, osim \u0161to odre\u0111uje ideju \u010dovjeka, ne bi raspolagala vlastitim pedago\u0161kim pojmovima ukoliko bi ih posu\u0111ivala iz nekih drugih znanstvenih sfera i ukoliko njeni osnovni pojmovi u vlastitom polazi\u0161tu i razumijevanju ne bi bili usredoto\u010deni na \u010dovjeka kao ideju i, u kona\u010dnici, kao realizirani mikrokozmi\u010dki personalitet slojevan u svojoj sukusiranoj egzistenciji do te mjere da odjedared jeste jedinka i cijeli ljudski rod. Toga su posve svjesni autori ove studije i takvoj su vrsti svijesti sustavno i dosljedno posve\u0107eni kroz cijeli tekst.<\/p>\n\n\n\n

U pedago\u0161koj znanosti \u010dovjek je neiscrpni resurs koji ova znanost pojedina\u010dno razvi\u0111a kao odgajatelja i odgajanika, potom ga stavlja u suodnos odgajatelj \u2013 odgajanik i taj suodnos provodi kroz neiscrpnu dijalektiku temeljnih pedagogijskih pojmova unutar samog pedagogijskog sustava. Re\u010dena dijalektika temeljnih pedagogijskih pojmova jedino mo\u017ee do tan\u010dina iskristalizirati \u010dovjekovu su\u0161tinsku narav kao narav krunskog stvorenja u makrokozmosu, bi\u0107a koje jest bi\u0107e slobode i sloboda sama, bi\u0107e mi\u0161ljenja, bi\u0107e pera, tinte i knjige, ali i bi\u0107e zaborava, koje se stalno mora vra\u0107ati iskonskom sje\u0107anju na sebe i na svjetove u sebi i oko sebe kroz proces cjelo\u017eivotnog odgajanja i obrazovanja. Svaki pojedina\u010dni ljudski mikrokozmos, kao subjekt i objekt odgojno-obrazovnog procesa, ostaje biti trajno otvoren kao svojevrsna spoznajna perspektiva, kako u vlastitoj odgojno-obrazovnoj, podjednako tako i u povijesnoj otvorenosti.<\/p>\n\n\n\n

U svojoj ontolo\u0161koj \/ prote\u017enoj dimenziji (wuj\u016bd\u012b<\/em>) svaki ljudski mikrokozmos nudi tek \u010diste i otvorene potencijalitete (mumkin\u0101t<\/em>), dok u svojoj epistemolo\u0161koj (\u2019ilm\u012b<\/em>), eti\u010dko-moralnoj (adab\u012b-khuluq\u012b<\/em>) i kulturno-civilizacijskoj dimenziji (thaqaf\u012b<\/em>) on nudi beskrajne perspektive vlastitog samo\/ozbiljenja (tahq\u012bq<\/em>) na na\u010din nepretrgnutog aktivnog i kreativnog samo\/narastanja, i to ne kao samo privatnog ve\u0107 i kao, i prije svega kao op\u0107edru\u0161tvenog dobra, jer je on u vlastitom samo\/narastanju ovisan, pored ostalog, i o vlastitom socijalnom okru\u017eenju. No, ta ovisnost ne ugra\u017eava njegovu vlastitu slobodu, nego je usmjerava kroz \u010dovjekovu sposobnost slobodnog izbora i odgovornosti prema sebi, drugima i okolini ka najljep\u0161im krajnjim svrhama slobode koja je samosvjesna i odgovorna, a samim tim i ka najrasko\u0161nijim svrhama odgoja i obrazovanja. Takovrsno usmjeravanje \u010dovjeka kao odgajanika jedino ga vodi i dovodi do razvitka autenti\u010dne li\u010dnosti s dostojanstvom koje nije \u017ertva bilo koje vrste prisile u odgoju i obrazovanju, ili u samome pedago\u0161kom suodnosu odgajatelj \u2013 odgajani, koji zadire u podru\u010dje istinske pedago\u0161ke prakse, koja je uvijek otvorena za nova dogra\u0111ivanja. To su autori ove studije dostatno naglasili ve\u0107 u njenom prvome dijelu, i svaki segment njenog sadr\u017eaja interpretativno su posvijestili do detalja, kako unutar relevantnog bibliografskog obzorja, jednako tako i u preciznoj i prefinjenoj filozofskoj naraciji koja nadire iznutra same pedago\u0161ke znanosti.<\/p>\n\n\n\n

U drugom dijelu studije autori usmjeravaju svoju pozornost na krunske pedagogijske pojmove iz orijentalno-islamske filozofijske i pedagogijske perspektive. Rije\u010d je o pojmovima Adab, Ta\u2019d\u012bb, Tarbiya, Ta\u2019l\u012bm <\/em>i \u2019Ilm<\/em>. U kulturno-civilizacijskom kontekstu islamske vjeruju\u0107e i misle\u0107e kulture re\u010deni pojmovi uvijek stoje u tijesnom uzajamnom suodnosu, makar u svom semanti\u010dkom polju svaki od njih nosi predokus onog pedago\u0161kog i odgojno-obrazovnog, s jedne, i onog kognitivnog \/ epistemolo\u0161kog i moralno-eti\u010dkog, s druge strane. Koliko god je u iskonskoj prirodi svakog ljudskog bi\u0107a tijesno uzajamno povezana njegova ontolo\u0161ka i epistemi\u010dna dimenzija, u tolikoj su istoj mjeri, s druge strane, me\u0111usobno povezane odgojno- obrazovne, u prvome redu kognitivne i moralno-eti\u010dne vrijednosti, koje po\u010divaju u samome temelju orijentalno-islamske filozofije odgoja i obrazovanja. Ondje primarni odgoj, koji zapo\u010dinje u roditeljskom okru\u017eenju svakog djeteta, \u010dim se rodi, predstavlja smje\u0161tanje djeteta u kontekst kulturno-civilizacijskih vrijednosti kojemu to dijete pripada \u010dinom ra\u0111anja i \u010dinom primanja vlastitoga imena, po kojemu \u0107e ga u dru\u0161tvenoj zajednici dozivati, ali i na Dan ustajanja na \u017eivot vje\u010dni, kako veli pe\u010datni Poslanik islama. S druge strane, ime koje dijete prima (\u2019aq\u012bqa<\/em>) unutar orijentalno-islamske filozofije odgoja i obrazovanja svojim semanti\u010dkim poljem mora u nerazmrsiv \u010dvor povezivati ontolo\u0161ko-epistemi\u010dne vrijednosti iskonske primordijalne prirode (fitra<\/em>), s kojom je do\u0161lo na ovaj svijet, s kulturno-civilizacijskim vrijednostima u \u010diji se kontekst polagano uklju\u010duje kroz odgojno-obrazovni proces.<\/p>\n\n\n\n

Civilizacijske vrijednosti orijentalno-islamske filozofije odgoja i obrazovanja u sebi smiruje sami pojam Adab<\/em>, dok kulturne i duhovne vrijednosti iste te filozofije u sebi smiruje pojam Khuluq <\/em>(\u0107ud), koji se izri\u010dito ne spominje u tekstu knjige, premda se ovdje-ondje implicira, a to je pojam koji prvenstveno podrazumijeva njegovanje i ulju\u0111ivanje iskonske prirode odgajanika (Ta\u2019d\u012bb<\/em>) kroz njegov odgoj, obrazovanje, etiku, moral i svakida\u0161nje opho\u0111enje u dru\u0161tvu. Po\u0161to su temeljne vrijednosti Adaba <\/em>i Khuluqa <\/em>po definiciji univerzalne, stoga kada se one kao takve utkaju u samu \u0107ud djeteta-odgajanika kroz njegov odgojno-obrazovni proces, onda to dijete postaje kozmopolitskim bi\u0107em, gra\u0111aninom svijeta, bez obzira gdje je ro\u0111eno i od kakvih je roditelja doneseno na ovaj svijet.<\/p>\n\n\n\n

Za razliku od pojma Ta\u2019d\u012bb<\/em>, koji podrazumijeva prvobitni odgoj \/ obrazovanje u roditeljskom domu i u pred\u0161kolskim i rano\u0161kolskim \/ osnovnim odgojno-obrazovnim institucijama, pojam Tarbiya <\/em>podrazumijeva odgojno-obrazovni proces djeteta na vi\u0161im kognitivnim razinama i unutar vi\u0161ih akademskih odgojno-obrazovnih institucija. Rije\u010d je o profesionalnom uspravljanju i narastanju unutar polja odgojne i obrazovne kulture koja konkretnije odre\u0111uje budu\u0107u profesionalnu posve\u0107enost i cjelo\u017eivotno pozvanje jednog djeteta ili odgajanika. Koliko god je va\u017eno stru\u010dno \/ znanstveno uspravljanje i narastanje jednog djeteta na vi\u0161im akademskim razinama, podjednako tako je va\u017eno da njegova odgojna i obrazovna kultura bude temeljito protkana vrijednostima etike i morala, kao svojevrsne cjelo\u017eivotne \u2018dogmatike\u2019 svakog budu\u0107eg profesionalnog i akademskog profila ljudske osobe. To je ono \u0161to podrazumijeva pojam Tarbija <\/em>u orijentalno-islamskoj filozofiji odgoja i obrazovanja, a \u0161to su autori ove studije znala\u010dki uvidjeli i teorijski punova\u017eno obrazlo\u017eili, \u010dak u jednom \u0161irem epistemolo\u0161kom okviru kakav pretpostavlja historija islamske filozofije, teologije i sufijske knji\u017eevnosti.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Detalj s promocije knjige <\/em>Prolegomena za temeljno pojmovlje op\u0107e pedagogije u Zagrebu (izvor fotografije: E. Nik\u0161i\u0107-Rebihi\u0107)<\/em><\/p>\n\n\n\n

Proces obrazovanja i uvo\u0111enja djeteta u sustavnu i obuhvatniju spoznajnu kulturu (Ta\u2019l\u012bm<\/em>) cjelo\u017eivotna je zada\u0107a \u010dovjeka, mu\u0161karca i \u017eene doti\u010dnog kulturno-civilizacijskog kruga, a znanje (\u2019Ilm<\/em>), kao krajnji rezultat cjelo\u017eivotnog odgojno-obrazovnog procesa unutar orijentalno-islamske filozofije odgoja i obrazovanja, univerzalna je vrijednost koju je Bog u\u010dinio krajnjom svrhom cjelokupnoga stvaranja i zalogom opstanka i pre\u017eivljavanja ljudskoga roda. Stoga znanje koje se usvaja unutar bilo kojeg polja spoznajne kulture, sukladno standardima orijentalno-islamske filozofije odgoja i obrazovanja, mora biti oplemenjeno vrijednostima etike i morala, kako bi bilo odgovorno, plemenito i svrsishodno znanje, dok osoba koja ga usvaja mora biti cjelo\u017eivotno izlo\u017eena najboljim utjecajima takovrsne spoznajne kulture, jer rukama odgojene i obrazovane osobe Bog prepu\u0161ta sudbinu svijeta i ljudskoga roda. No, prije nego se pobrine za sudbinu svijeta i ljudske civilizacije, odgojena i obrazovana osoba, kao odgajatelj i kao odgajanik, unutar orijentalno-islamskog kulturno-civilizacijskog kruga mora biti sama temeljito odgojena i obrazovana, to jest svjetlo znanja i duhovne vrline i krijeposti etike i morala moraju temeljito prodahnuti i preoblikovati njenu du\u0161u i cijeli njen personalitet.<\/p>\n\n\n\n

\u010covjekova du\u0161a (nafs<\/em>) je naime vladarica svakog pojedina\u010dnog ljudskog mikrokozmosa (ins\u0101n<\/em>), a njene krunske kognitivne odlike: intelekt (\u2019aql<\/em>), duhovno srce (fu\u0101d<\/em>), duh (r\u016bh<\/em>) i stvarala\u010dka imaginacija (khay\u0101l<\/em>) moraju biti do te mjere epistemi\u010dno i moralno-eti\u010dki odnjegovani i ozbiljeni kako bi mogli osigurati du\u0161i-vladarici da privede \u0107ud svakog pojedina\u010dnog ljudskog bi\u0107a njegovoj punini, a njegovu iskonsku, primordijalnu prirodu (fitra<\/em>) idealu savr\u0161ena \u010dovjeka (ins\u0101n k\u0101mil<\/em>). Koliko god je va\u017eno ljudskom intelektu, kao potencijalnom \u201cinterpretativnom vjerovjesniku\u201d ljudskog personaliteta, svaki dan darivati svjetlo punova\u017enog znanja, jednako tako je va\u017eno du\u0161u nakrcavati duhovnim vrlinama, duhovno srce intuitivnim i transcendentnim spoznajama, duh moralnim krijepostima i stvarala\u010dku imaginaciju punova\u017enim interpretativnim pronicanjima u svaku vrstu spoznaje, uklju\u010duju\u0107i i onu koju nam, pokatkad, nudi \u201cjezik\u201d istinskih snovi\u0111enja (ru\u2019y\u0101<\/em>). Autori ove studije, koja je po svome su\u0161tinskom karakteru nau\u010dna studija sa svim elementima nau\u010dnog djela, nisu samo teorijski punova\u017eno poslo\u017eili sve krunske pojmove koji cirkuliraju unutar sadr\u017einskog organona pedagogijske znanosti, s jedne, i vjeruju\u0107e i misle\u0107e tradicije orijentalno-islamske filozofije odgoja i obrazovanja, s druge strane, nego su i semanti\u010dko polje doti\u010dnih pojmova dostatno hermeneuti\u010dki osvijetlili u kontekstu pedago\u0161ke znanosti kao takve. Stoga \u0107e biti veoma va\u017eno ovu njihovu nau\u010dnu studiju staviti \u0161to hitnije ne samo pred sud ovda\u0161nje nau\u010dne i stru\u010dne javnosti nego i pred \u0161iru kulturnu javnost kojoj ovaj tekst toliko toga dobroga mo\u017ee ponuditi. \u25a0<\/p>\n\n\n\n

<\/div>\n\n\n\n

Re\u0161id Hafizovi\u0107 je profesor emeritus Fakulteta islamskih nauka Univerziteta u Sarajevu. \u010clan je Iranske akademije nauka i Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

(O knjizi Prolegomena za temeljno pojmovlje op\u0107e pedagogije Edine Nik\u0161i\u0107-Rebihi\u0107 i Zvonimira Komara \/Sarajevo: Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu; Zagreb: Filozofski fakultet Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu, 2024\/) Pi\u0161e: akademik Re\u0161id HAFIZOVI\u0106 U tekstu pod naslovom Prolegomena za temeljno pojmovlje op\u0107e pedagogije autori svoju pozornost najprije usredsre\u0111uju na pedagogijski pojmovni sistem u \u010dijem sredi\u0161tu stoji \u010dovjek kao […]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":723,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"jnews-multi-image_gallery":[],"jnews_single_post":{"format":"standard"},"jnews_primary_category":[],"jnews_social_meta":[],"jnews_override_counter":[],"footnotes":""},"categories":[39,55],"tags":[],"class_list":["post-719","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-nauka","category-radovi"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/719","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=719"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/719\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":725,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/719\/revisions\/725"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/723"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=719"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=719"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=719"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}