{"id":796,"date":"2025-09-10T15:07:08","date_gmt":"2025-09-10T15:07:08","guid":{"rendered":"https:\/\/bosnistika.ba\/?p=796"},"modified":"2025-09-10T15:23:12","modified_gmt":"2025-09-10T15:23:12","slug":"dva-zakona-autora-vefika-hadzismajlovica","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/2025\/09\/10\/dva-zakona-autora-vefika-hadzismajlovica\/","title":{"rendered":"\u201cDva zakona\u201d autora Vefika Had\u017eismajlovi\u0107a"},"content":{"rendered":"\n

Pi\u0161e: Refik BULI\u0106<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Had\u017eismajlovi\u0107ev film \u201cDva zakona\u201d<\/a>, koji je posve\u0107en djeci i njihovim problemima, snimljen je 1969. godine u Stuparima kod Kladnja i stuparskoj okolici<\/strong>. To je jedan je od onih Had\u017eismajlovi\u0107evih dokumentarnih filmova koji su doprinijeli tome da njegov filmski stvarala\u010dki opus bude prepoznatljiv i izvan Bosne i Hercegovine te da autor bude zna\u010dajan predstavnik Sarajevske \u0161kole dokumentarnog filma.<\/p>\n\n\n\n

Jedan drugi njegov film iz 1966. godine, tako\u0111er o \u0111acima, s naslovom \u201c\u0110aci \u2013 pje\u0161aci\u201d, bio je mo\u017eda i poznatiji od filma \u201cDva zakona\u201d, a toj je popularizaciji, po mome mi\u0161ljenju, doprinijelo njegovo uvr\u0161tavanje u \u201cFilmsku \u010ditanku\u201d autora Petra Ljubojeva<\/strong>, koju je 1970. godine objavio Zavod za izdavanje ud\u017ebenika Sarajevo.<\/p>\n\n\n\n

Gledanjem ovih dvaju dokumentarnih filmova u nekom savremenom trenutku ve\u0107ina gledalaca mo\u017eda i ne\u0107e na\u0107i pravu poveznicu me\u0111u njima. Ve\u0107ina \u0107e za \u0111ake \u2013 pje\u0161ake imati sa\u017ealjenje zbog njihova dugog pje\u0161a\u010denja od ku\u0107e do \u0161kole i nazad, dok \u0107e za \u0111ake iz \u201cDva zakona\u201d osje\u0107ati sa\u017ealjenje zbog postupka njihovih roditelja ili \u0107e mo\u017eda sa\u017ealjenje nadvladati osuda postupaka roditelja koji svojoj djeci \u201cne daju i\u0107i u \u0161kolu\u201d.<\/p>\n\n\n\n

U uvodu za scenarij filma \u201c\u0110aci \u2013 pje\u0161aci\u201d Vefik Had\u017eismajlovi\u0107<\/strong> je zapisao:<\/p>\n\n\n\n

\u201cSvaki put kada sam automobilom putovao asfaltnim drumom od Srednjeg prema Kladnju, vi\u0111ao sam dje\u010dake koji sa svojim \u0161kolskim torbama i doma\u0107im radovima, izra\u0111enim od kartona, pje\u0161a\u010de od ku\u0107e do \u0161kole i obratno. Saznao sam da su ta djeca dobri \u0111aci, da su hrabri, odva\u017eni… Bilo mi je \u017eao \u0161to niko ne zna za te njihove svakodnevne muke i napore. Ako im ne mogu pomo\u0107i, \u2013 mislio sam, \u2013 onda bar da ih izvu\u010dem iz anonimnosti. Da se zna da postoje takva djeca, da se zna za njih!… Onda sam razgovarao sa njima, pitao njihove nastavnike i po\u010deo da pravim filmsku pri\u010du o ovim izuzetnim dje\u010dacima.\u201d<\/p>\n\n\n\n

Dakle, \u201c\u0110aci \u2013 pje\u0161aci\u201d je film o dje\u010dacima. \u201cDva zakona\u201d je film o djevoj\u010dicama (i njihovim roditeljima). Moglo bi izgledati tematski suprotno. Ali, nije.<\/p>\n\n\n\n

Za\u0161to u filmu \u201c\u0110aci \u2013 pje\u0161aci\u201d nema djevoj\u010dica pje\u0161akinja?<\/p>\n\n\n\n

Za\u0161to u filmu \u201cDva zakona\u201d nema dje\u010daka koji \u201cne \u017eele\u201d ili kojima roditelji \u201cne daju da idu u \u0161kolu\u201d?<\/p>\n\n\n\n

Mnogi \u0107e na osnovu filma \u201cDva zakona\u201d pogre\u0161no zaklju\u010diti kako se radi o zaostaloj sredini u kojoj, eto, iz \u010dista mira roditelji ne daju \u017eenskoj djeci da idu u \u0161kolu, ali ovdje treba precizirati da su djevoj\u010dice zavr\u0161ile \u010detiri razreda pa im roditelji \u201cne daju da idu u vi\u0161e razrede osnovne \u0161kole\u201d. Situacija sli\u010dna stuparskoj bila je u mnogim mjestima \u0161irom Bosne i Hercegovine, ja bih rekao u onim mjestima u kojima nije bilo \u0161kole od petog do osmog razreda.<\/p>\n\n\n\n

Do sada sam na internetu vidio mnoge komentare koji se odnose na film \u201cDva zakona\u201d, u kojima ljudi ru\u017eno govore o roditeljima iz filma, a to je zbog toga \u0161to na to gledaju iz savremene perspektive, kad su \u0161kole gotovo svima blizu, osim nekih povratni\u010dkih mjesta u Republici srpskoj i mo\u017eda jo\u0161 poneke \u0161kole u Federaciji. Danas neki \u0111aci imaju (samo) \u0111a\u010dke autobuse ili se voze \u201cjavnim prijevozom\u201d a svi imaju besplatan prijevoz za udaljenosti ve\u0107e od dva kilometra, tako je barem u Tuzlanskom kantonu a, vjerovatno, sli\u010dno i u drugim.<\/p>\n\n\n\n

Ako su autori komentara mla\u0111i od \u0111aka pje\u0161aka samo desetak godina, a kamoli vi\u0161e, onda i ne pamte to vrijeme. Film \u201cDva zakona\u201d snimljen je 1969. godine i od tada je proteklo pedeset i \u0161est godina. A bilo je to vrijeme kada je trajala akcija \u201c100 \u0161kola u Bosni i Hercegovini\u201d. Nemam podatak o tome je li napravljeno svih sto \u0161kola u Bosni i Hercegovini, ali jesu mnoge, i stanje se u pogledu \u0161kolovanja djevoj\u010dica znatno popravilo u svim dijelovima Bosne i Hercegovine u kojima je napravljena \u0161kola, ali i u drugim mjestima, jer su se mijenjali uvjeti \u017eivota i shvatanje va\u017enosti obrazovanja.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Osnovna \u0161kola u Stuparima (izvor fotografije: veb-stranica \u0161kole)<\/em><\/p>\n\n\n\n

\u0160kolske 1979\/80. godine, samo deset godina nakon snimanja filma \u201cDva zakona\u201d, radio sam u Osnovnoj \u0161koli \u201cPetar Markovi\u0107 Pejo\u201d u Stuparima<\/strong>, istoj onoj u vezi s kojom je snimljen film \u201cDva zakona\u201d. Omjer dje\u010daka i djevoj\u010dica u razredima bio je kao i u gradskim \u0161kolama, kako u petom tako i u osmom razredu. To zna\u010di da se stanje pri upisu djevoj\u010dica u peti razred promijenilo za pet godina nakon snimanja spomenutog filma. A uvjeti pje\u0161a\u010denja su bili isti \u2013 u kasnim jesenjim danima nastava se u vi\u0161im razredima osnovne \u0161kole, kako onda tako i danas, zavr\u0161avala oko 18 sati, a to je po\u010detkom decembra vrijeme od gotovo dva sata poslije zalaska sunca. A onda su \u0111aci pje\u0161a\u010dili svoje kilometre do ku\u0107e. Pove\u0107anju broja u\u010denica nije doprinio film \u201cDva zakona\u201d, ve\u0107 pobolj\u0161anje uvjeta \u017eivota i ve\u0107a briga roditelja za obrazovanje djece i ve\u0107e njihove obaveze \u2013 mnogi su sa\u010dekivali svoju djecu ili izlazili pred njih kako bi se osje\u0107ala sigurnije.<\/p>\n\n\n\n

Svjedo\u010dim i da je \u0161kola u Stuparima u to vrijeme imala izvanredno uspje\u0161nu \u017eensku rukometnu ekipu.<\/p>\n\n\n\n

\u0160kola u Stuparima po\u010dela je s radom jo\u0161 1938. godine, a u vrijeme snimanja filma imala je podru\u010dna odjeljenja do \u010detvrtog razreda u Tarevu, Majdanu, Matijevi\u0107ima i Olovcima. Sve te podru\u010dne \u0161kole udaljene su preko pet kilometara od centralne \u0161kole u Stuparima. Mjerenje razdaljine konopcem koje se vidi u filmu vjerovatno kod mnogih izaziva smijeh, ali ne treba, jer seljaci su mudri kao i Ko\u0107i\u0107ev David \u0160trbac, iako im namjere nisu iste, jer David \u0160trbac ismijava vlast, a oni se bore za pravdu, i znaju da \u201cgeometarska du\u017eina\u201d uzbrdice i nizbrdice nije ista \u201conoj utvr\u0111enoj konopcem\u201d.<\/p>\n\n\n\n

Film \u201cDva zakona\u201d ne treba shvatiti kao svjedo\u010danstvo zaostalosti mjesta gdje je snimljen, a do takva zaklju\u010dka ne\u0107e se do\u0107i ako svako sebe privremeno \u201csmjesti\u201d u vrijeme nastanka filma.<\/p>\n\n\n\n

Ljudi u Stuparima i okolici zaslu\u017euju po\u0161tovanje, svjedo\u010dim to svojim iskustvom iz rada u tome mjestu. U stuparskoj su \u0161koli obrazovanje stjecali mnogi va\u017eni ljudi u dru\u0161tveno-politi\u010dkom i kulturnom \u017eivotu. U stuparskoj je \u0161koli osnovno obrazovanje stjecao i nekada\u0161nji \u010dlan \u201cratnog\u201d Predsjedni\u0161tva Bosne i Hercegovine akademik Mirko Pejanovi\u0107<\/strong>, \u010dije su zasluge za Bosnu i Hercegovinu velike.<\/p>\n\n\n\n

\n