{"id":807,"date":"2025-09-10T15:32:36","date_gmt":"2025-09-10T15:32:36","guid":{"rendered":"https:\/\/bosnistika.ba\/?p=807"},"modified":"2025-09-10T15:40:55","modified_gmt":"2025-09-10T15:40:55","slug":"dveri-rijase","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/2025\/09\/10\/dveri-rijase\/","title":{"rendered":"Dveri Rijase (odlomak iz neobjavljenog romana)"},"content":{"rendered":"\n

Pi\u0161e: Halid Buli\u0107<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Te\u0161ka metalna vrata triput vi\u0161a od Hamilkara zatvorila su se za njegovim le\u0111ima. Dveri Rijase, \u010diju unutra\u0161nju stranu mogu vidjeti samo odabrani. Jedan slu\u017ebenik Rijase pokaza mu stolicu s lijeve strane i on pokorno sjede. Othuknu dugo, ali jedva primjetno i pogleda udesno. Tamo je ve\u0107 sjedio njegov konkurent Hanibal.<\/p>\n\n\n\n

\u0160teta, pomisli Hamilkar. U normalnim okolnostima mogli bismo biti dobri prijatelji. A te\u0161ko je na\u0107i dobrog prijatelja na ovoj \u0161aci zemlje usred Sredozemlja, zaboravljenoj i od ljudi i od bogova. Zasmeta mu ova misao, jer nije bio trenutak ni za prijateljevanje ni za provociranje bo\u017eanstava. Kradom pogleda Hanibala. Ovaj je gledao preda se, smrknut, ali miran, kao da je sam na svijetu.<\/p>\n\n\n\n

Hamilkar osmotri prostoriju. Mermer, zlato, srebro, dragulji… kamo god se okrene\u0161. Prepozna nekoliko poludragulja i obi\u010dnih kristala, i to ga, kao, malo zabrinu. Ipak, pomisli na vanjsku mediteransku \u017eegu i ovda\u0161nju temperaturu savr\u0161eno ugodnu za osjetljiva kleri\u010dka tijela i utje\u0161i se. Kad se sjeti slavne pro\u0161losti ove zgrade, mudrosti i dalekovidosti odluka u njoj donesenih, Hamilkar osjeti strahopo\u0161tovanje i opet se pokaja zbog pomisli na poludragulje.<\/p>\n\n\n\n

Nikad nije bio bli\u017ei ispunjenju svog sna. Dosad su ga slu\u017eile i pamet i sre\u0107a, a sada se pla\u0161io da \u0107e ga od uzbu\u0111enja izdati vlastito srce. \u017dele\u0107i se udaljiti od napete sada\u0161njosti a ne htiju\u0107i misliti na neizvjesnu budu\u0107nost, pogleda veli\u010danstveni vitra\u017e na lijevom prozoru predvorja Rijase. Na staklu se, me\u0111u mno\u0161tvom biljnih motiva, isticalo nekoliko golubova i koza. Hamilkar se zanese i pusti da mu misli odlutaju u pro\u0161lost, kada je kao dijete siroma\u0161nih seljaka \u010duvao koze u malom selu na isto\u010dnoj obali otoka.<\/p>\n\n\n\n

\u017divio je u tro\u0161noj ku\u0107ici s ocem i majkom i o\u010devom drugom \u017eenom, provode\u0107i dane i no\u0107i kao \u0161to ih provode svi drugi na otoku koji nisu imali sre\u0107e da se rode u sve\u0107eni\u010dkoj porodici. Ve\u0107 petsto godina ovo se dru\u0161tvo dijeli na sve\u0107enike i drugi stale\u017e, me\u0111u kojima je granica stroga i skoro nesavladiva. Hamilkar je ve\u0107 kao dijete vjerovao da \u0107e odrasti i ostarjeti rade\u0107i \u0161to i njegovi stari. Bit \u0107e pastir, proizvo\u0111a\u010d sira, a ako u tome bude ba\u0161 dobar, postat \u0107e jednom trgovac stokom i dovest \u0107e porodicu bar za jedan stepen vi\u0161e, prvi put otkad se pamti.<\/p>\n\n\n\n

Nije mogao slutiti da ga \u010dekaju mnogo ve\u0107e stvari. Uprkos \u017eelji i trudu oca, majke i sumajke, Hamilkar je ostao jedino dijete u porodici. Majka mu je jedva pre\u017eivjela porod i danima je bila bolesna i bespomo\u0107na. Nije ga mogla dojiti. Sudbina je htjela da se u blizini zadesi druga \u017eena jednog sve\u0107enika, koja je imala dijete od nekoliko mjeseci, i koja je, nadaju\u0107i se nagradi bogova, dojila malog Hamilkara nekoliko sedmica. Zvala se Didona i bila je veoma blaga, kao da je po tome bila potpuna suprotnost svome mu\u017eu i ino\u0107i.<\/p>\n\n\n\n

Dojenje se uskoro prekinulo jer je Didonin mu\u017e Magon unaprije\u0111en i pozvan da se iz priobalja preseli u prijestonicu. U Rijasi je iznenada preminuo jedan od uva\u017eenih klerika visokog ranga, \u010dlan Vije\u0107a halkija, najbli\u017eih Poglavarovih saradnika. Upra\u017enjeno je mjesto brzo popunio pokojnikov ro\u0111ak, a Magon je popunio mjesto unaprije\u0111enog klerika. Tako je Hamilkarova dojilja oti\u0161la iz njegova \u017eivota, ali njegova majka i sumajka nisu zaboravile njenu plemenitost. \u010cesto su je spominjale malom Hamilkaru, blagosiljale je i upu\u0107ivale ga da se moli za njenu dobrobit.<\/p>\n\n\n\n

Dje\u010dak je bio bistar i ljubopitljiv. Veoma je rano pokazao \u017eelju za ve\u0107im znanjem, kakvo nije mogao ste\u0107i u rodnom selu. Njegov skromni otac nau\u010dio ga je svemu \u0161to je i sam znao, a kada je dje\u010dak htio da u\u010di jo\u0161 vi\u0161e, odveo ga je u biblioteku i zamolio bibliotekarku da uradi koliko mo\u017ee ne bi li obuzdala njegovu \u017eelju za znanjem, koju je otac smatrao opasnom. U biblioteci je ostajao satima, a bibliotekarka ga je uputila na najljep\u0161e knjige. \u010cesto se igrao s njenom k\u0107erkom, koja \u0107e mnogo godina kasnije postati njegova prva \u017eena.<\/p>\n\n\n\n

Najvi\u0161e od svega zanimali su ga historija otoka i Sveti svici. Ve\u0107 kao desetogodi\u0161njak znao je sve o tome kako je nakon Tre\u0107eg punskog rata nekolicina Kartaginjana koji su umakli Rimljanima, uglavnom zato jer su krenuli na vrijeme, stigla na otok na deset brodova. Rimljani su otok i prije i poslije toga izbjegavali zbog nekakvog svog praznovjerja koje histori\u010dari nisu znali objasniti. Zate\u010dene su starosjedioce porobili i asimilirali tako da su nestali svi tragovi njihove materijalne kulture. Njihov se utjecaj na duhovni \u017eivot oto\u010dana sveo na samo jednu religijsku \u010dinjenicu. Oto\u010dka religija zasniva se na vjerovanju u jedno mu\u0161ko i dva \u017eenska bo\u017eanstva, a zahvaljuju\u0107i utjecaju starosjedilaca iz vjerovanja su potpuno isklju\u010deni svi oblici i nagovje\u0161taji \u0111avola.<\/p>\n\n\n\n

Znao je Hamilkar i sve o napadu vikin\u0161kih plja\u010dka\u0161a, koji su bijedno zavr\u0161ili, jer im je brodove progutala najprije vatra pa onda voda, a one koji su doplivali do obale mje\u0161tani su isjekli ma\u010devima bez mnogo pri\u010de. Nekoliko njihovih ma\u010deva i rogatih \u0161ljemova izlo\u017eeno je u Nacionalnom muzeju, smje\u0161tenom prekoputa Rijase.<\/p>\n\n\n\n

Znao je sve o dolasku Arapa, koji su slatkim rije\u010dima i jo\u0161 sla\u0111im darovima uvjerili oto\u010dke vo\u0111e da halifi pla\u0107aju za za\u0161titu i budu njegovi podanici. S rado\u0161\u0107u je \u010ditao o procvatu zanatstva i trgovine, zami\u0161ljao sve te dragulje, zlato, svilu i slonova\u010du koji omogu\u0107avaju razvoj otoka i gradnju veli\u010danstvenih bogomolja i gra\u0111evina kao \u0161to je Rijasa.<\/p>\n\n\n\n

Nakon pada Granade, kraljica Izabela poslala je nekoliko brodova \u010dije su posade uglavnom sa\u010dinjavali oslobo\u0111eni robija\u0161i da preuzmu vlast na otoku. Osvaja\u010di su pro\u0161li jo\u0161 bjednije nego nekad Vikinzi pa je otok napokon ostao jedino \u0161to je od hilafeta opstalo na zapadu Mediterana. Kraljevski historiografi mudro su u svojim zapisima pre\u0161utjeli da se i\u0161ta \u010dudno de\u0161ava s otokom i time su svi bili zadovoljni. Svima su pa\u017enju ubrzo odvratile vijesti koje su stizale s druge strane Atlantika.<\/p>\n\n\n\n

Nikad se vi\u0161e nikakvi osvaja\u010di nisu iskrcali na otok. Napoleon, ro\u0111eni Korzikanac, po\u0161tovao je stanovnike otoka, vjeruju\u0107i da su po mnogo \u010demu sli\u010dni njemu. U svjetskim ratovima ni jedna ni druga strana nisu poku\u0161avale koristiti se otokom. Zapadni histori\u010dari obja\u0161njavaju da su ga uglavnom do\u017eivljavali kao teritoriju neutralne \u0160panije. Za vrijeme Frankove diktature u \u0160paniji zemlje Isto\u010dnog bloka i Pokret nesvrstanih priznali su otok kao suverenu mikrodr\u017eavu.<\/p>\n\n\n\n

Sve je te podatke Hamilkar znao jo\u0161 kao dijete i srcem je \u017eudio da zna jo\u0161 vi\u0161e i jo\u0161 bolje. \u010citao je Svete svitke iznova i iznova, ne shva\u0107aju\u0107i za\u0161to obi\u010dan \u010dovjek poput njega ne mo\u017ee postati sve\u0107enik i u\u017eivati u svemu \u0161to je sve\u0107enicima dostupno. \u010citao je rodoslove biv\u0161ih poglavara, uredbe o pokrajinskim kvotama u Vije\u0107u halkija, kleri\u010dku etikeciju, formule prijekora za sve\u0107enike koji prekr\u0161e neki protokol, uvjete za napredovanje, zakone o mije\u0161anju krvi. Predstavnici drugog stale\u017ea du\u017eni su se sve\u0107enicima obra\u0107ati sa kleri\u010de<\/em>, njihovim \u017eenama sa klerikinjo<\/em>, a Poglavaru se ne smiju ni obra\u0107ati, osim posredstvom ni\u017eeg klerika. Pripadnici sve\u0107enstva me\u0111usobno se jednostavno nazivaju ro\u0111acima<\/em> i rodicama<\/em>. Sve je to Hamilkar pamtio, ali nikad nije pokazao nikakav bunt. U vezi sa Svicima on je bio pravi iskreni vjernik. Nije \u017eelio da obara njihovo u\u010denje. \u017delio je da pomo\u0107u njih postigne ne\u0161to vi\u0161e u \u017eivotu.<\/p>\n\n\n\n

Danas se kona\u010dno tome pribli\u017eio vi\u0161e nego ikad prije. Sve bi bilo jednostavno da nije konkurenta koji sjedi na desnoj stolici.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Pala\u010da Topkap\u0131 u Istanbulu (autor fotografije: A. Duranovi\u0107)<\/em><\/p>\n\n\n\n

Hanibal je gledao preda se i izgledao mnogo zabrinutije nego \u0161to bi se o\u010dekivalo od takvog pustolova u takvoj situaciji. Mi\u0161i\u0107av i visok, ali pogrbljen, zbog \u010dega je izgledao sitniji. Tu\u017ean. Njegova dosada\u0161nja \u017eivotna putanja bila je vijugava u svim smjerovima, a nerijetko se spu\u0161tala i u podzemlje.<\/p>\n\n\n\n

I on je, kao i Hamilkar, ro\u0111en u drugom stale\u017eu. Kao dje\u010dak nije pokazivao veliku strast za u\u010denjem, ali je uvijek imao ambiciju da nadraste svoj rodni stale\u017e i priobalni gradi\u0107 na isto\u010dnoj strani. Njegov je otac, uz pomo\u0107 dviju supruga, vodio gostionicu, koja je nerijetko poslije zatvaranja postajala okupljali\u0161te kockara. Rastu\u0107i u takvoj sredini, Hanibal je uspio nau\u010diti osnovne lekcije uli\u010dne \u0161kole i napravio plan kako da ostvari svoje ambicije.<\/p>\n\n\n\n

Odlu\u010dio je da napusti otok i obogati se doslovno na brzu ruku. Radio je kao d\u017eepar i \u0161ibicar po Majorci, Malti, Sardiniji i Siciliji, ali takav mu \u017eivot nije donio bogatstvo. Uspijevao je zaraditi dovoljno za pre\u017eivljavanje i kartu za bijeg dalje, ali njegova ambicija i glad za uspjehom postale su jo\u0161 ve\u0107e. \u0160to mu je ambicija bila ve\u0107a, bio je spremniji na ni\u017ee udarce. Kockanje, poku\u0161aji varanja na kocki, nekad i uspje\u0161ni, postali su mu novi na\u010din \u017eivota, dok jedanput, na Siciliji, nije uhva\u0107en u prevari od igra\u010da vje\u0161tijih od sebe. Tada je stekao o\u017eiljak na obrazu. Tje\u0161ilo ga je \u0161to se o\u017eiljak nekako dobro uklopio na licu i dao mu izraz ozbiljnosti i dostojanstva. Tje\u0161ila ga je i \u010dinjenica da je nakon tu\u010dnjave protivnik imao gadniji o\u017eiljak.<\/p>\n\n\n\n

Deset je godina pro\u0161lo otkad je napustio otok. Tada je odlu\u010dio da se vrati. Porodici i okolini pri\u010dao je kako je bio u Legiji stranaca i kako je sad ozbiljan veteran, skoro pa ratni heroj, sa mnogo vojnih zasluga i podviga, o kojima ne smije govoriti jer su vojna tajna. Posmatraju\u0107i kockare i goste hotela po kojima se motao, nau\u010dio je i malo druk\u010dije manire od onih iz o\u010deve gostionice pa je uz pomo\u0107 o\u010deva novca i ukusnog odijevanja imao \u0161ansu da se predstavi kao pravi oto\u010dki gospodin. Uskoro je zapo\u010deo vezu s jednom starijom djevojkom, koja je godinama strpljivo propu\u0161tala prilike za udaju jer nikome nije \u017eeljela biti druga. Bila je iz sve\u0107eni\u010dkog stale\u017ea, mada iz prili\u010dno otan\u010dale i zapu\u0161tene loze, koja ve\u0107 generacijama nije dala utjecajnog klerika, ali dobro dokumentirane i zaista autenti\u010dne. Ubrzo su se vjen\u010dali, ali dugo nisu mogli imati djece. Supruga Lea radila je u prodavnici suvenira i bila je veoma posve\u0107ena ku\u0107i i mu\u017eu.<\/p>\n\n\n\n

Hanibal nikad u \u017eivotu nije pomislio da \u0107e imati drugu \u017eenu. Pravo govore\u0107i, rijetko je pomislio i da \u0107e imati prvu \u017eenu. Njegova ranija lutanja dovodila su ga u razne moralno dvojbene situacije, uvijek povezane s novcem i nasiljem, ali nikad nije padao u bludna isku\u0161enja. Brak s Leom u\u010dinilo mu se kao prirodno stanje do koga je trebao do\u0107i.<\/p>\n\n\n\n

Ambiciju da se brzo obogati zamijenio je poja\u010danom duhovno\u0161\u0107u. Zahvaljuju\u0107i braku sa \u017eenom iz sve\u0107eni\u010dke loze, stekao je pravo da se upi\u0161e na Sjemeni\u0161te, jedinu vjersku \u0161kolu na otoku. U tu se \u0161kolu mogu upisati samo odabrani, jer je ona bila temelj na kome po\u010diva opstanak stale\u0161kog sistema.<\/p>\n\n\n\n

Tri su na\u010dina na koja se mo\u017ee postati \u010dlan sve\u0107enstva: putem krvi, mlijeka i \u0161kole. Pritom je krv va\u017enija od mlijeka, a mlijeko od \u0161kole. To su dobro znali i Hamilkar i Hanibal. Jedino krv je sigurna. Mlije\u010dnu je vezu te\u0161ko dokazati, a u \u0161kolu je skoro nemogu\u0107e stupiti. Hanibal je u \u0161kolu pristupio kao Lein mu\u017e. Upisao se kao vanredan u\u010denik. Bio je stariji od redovnih u\u010denika i u\u010dio je na daljinu. Obaveze su mu bile ve\u0107e, cijena \u0161kolovanja ve\u0107a, ali kad zavr\u0161i Sjemeni\u0161te, postat \u0107e klerik. Dodu\u0161e, nisko rangiran, s malom \u0161ansom za napredovanje i ozbiljnu slu\u017ebu, ali ipak klerik.<\/p>\n\n\n\n

Tako je i bilo. Nakon \u010detiri godine u\u010denja postao je klerik, a Lea mu je istog dana saop\u0107ila da \u0107e dobiti dijete.<\/p>\n\n\n\n

Hamilkarov put do kleri\u010dkog statusa bio je druk\u010diji. Nakon zavr\u0161ene osnovne \u0161kole krenuo je s ocem u prijestonicu da se upi\u0161e u trgova\u010dku \u0161kolu, ali sudbina je htjela da usput sretnu Didonu, Hamilkarovu dojilju. Otac ju je prepoznao i ona se svim srcem obradovala \u0161to je upoznala svoje dojen\u010de. I Hamilkar je bio sretan \u0161to je sreo \u017eenu zahvaljuju\u0107i kojoj je \u017eiv i za koju je bogovima uputio bezbroj molitvi. Nakon \u0161to se preselila u prijestonicu, povjereno joj je mjesto pomo\u0107nice direktora Sjemeni\u0161ta. Budu\u0107i da je kao punopravna pripadnica sve\u0107eni\u010dkog stale\u017ea bila Hamilkarova dojilja, i on je imao pravo upisati se na Sjemeni\u0161te. Najve\u0107i problem s mlije\u010dnim srodstvom je \u010dinjenica da ga je te\u0161ko dokazati, jer se ina\u010de ne bilje\u017ei na potvrdama niti rodoslovima. Hamilkarova je sre\u0107a bila \u0161to je Didona sama bila sudionik njegove mlije\u010dne veze, ulaznice na Sjemeni\u0161te. To je shvatio kao znak od bogova i upisao se na Sjemeni\u0161te bez oklijevanja. Bio je najbolji u\u010denik i za \u010detiri godine bio je mladi klerik po\u010detnik. Nekoliko je godina potom \u017eivio u roditeljskoj ku\u0107i, poma\u017eu\u0107i u porodi\u010dnom poslu, nadaju\u0107i se kleri\u010dkom namje\u0161tenju. Kada se o\u017eenio starom drugaricom iz biblioteke, preselio se u prijestonicu, gdje je ona radila u Nacionalnom muzeju. Ona ga je ohrabrila da zavr\u0161i studij historije, koju je uz nju zavolio vi\u0161e nego ranije. Na studiju je jo\u0161 bolje upoznao pro\u0161lost otoka i smjene pravnih sistema kroz koje je pro\u0161ao. Dvije godine nakon studija objavio je knjigu Nitkovi renesanse<\/em>.<\/p>\n\n\n\n

Onda se desilo. Iz Velike Rijase objavljeno je da tra\u017ee pomo\u0107nika glavnog sekretara. Tra\u017eenje radnika putem konkursa u Rijasi je prava rijetkost i uvijek je znak da je posao koji budu\u0107i zaposlenik treba obavljati prete\u017eak. Lak\u0161i poslovi dodjeljuju se ro\u0111acima u skladu sa stepenima srodstva ili slu\u010dajnim prilikama, koje se tuma\u010de kao volja bogova. Na konkursne poslove javljaju se samo klerici koji nemaju boljeg izbora ili osobe \u010diji se kleri\u010dki status te\u0161ko mo\u017ee shvatiti ozbiljno. I ovaj put prijavilo se desetak kandidata, a nakon provjere porijekla i drugih uvjeta, slu\u017ebenici Rijase objavili su da su u naju\u017ei izbor u\u0161li samo Hamilkar i Hanibal, svr\u0161enici Sjemeni\u0161ta.<\/p>\n\n\n\n

Dok je sjedio u predvorju Rijase, Hamilkar je dobro znao da osim \u0161kole ima i dokazanu mlije\u010dnu vezu, a da Hanibal osim \u0161kole ima bra\u010dnu vezu s klerikinjom. Ali bra\u010dna veza, prema Svicima, nije ni mlije\u010dna ni krvna i ne mo\u017ee biti uzrok Hanibalove prednosti. Hamilkar nije znao da je Lea trudna. Zahvaljuju\u0107i trudno\u0107i, Hanibalova je vrijednost podignuta na nivo koji je negdje ispod krvne, a iznad mlije\u010dne veze. Hamilkar je slutio da postoji takva mogu\u0107nost, ali \u010dekao je bilo kakav znak, bilo kakvu vijest. Pogledavao je prema nebu, kao da odgovor o\u010dekuje odozgo. Hanibal je na svojoj stolici gledao u zemlju, kao da njegov odgovor treba do\u0107i odozdo. Obojica su obuzdavali nervozu ponavljaju\u0107i geslo koje se nau\u010dili u prvom razredu Sjemeni\u0161ta: Put do bolji\u0161ta vodi preko boji\u0161ta, a put do gori\u0161ta vodi preko skrovi\u0161ta!<\/em><\/p>\n\n\n\n

Hamilkar je tog jutra, dok su se supruge gnijezdile u troosobnom krevetu, da umilostivi bo\u017eanstva, \u017ertvovao tri goluba grana\u0161a. Mu\u017ejaka i dvije \u017eenke, \u0161to ih je prethodnog dana kupio od uzgajiva\u010da iz Tutrilije, ve\u0107eg grada na zapadu otoka. Golubovi grana\u0161i \u017eive jedino u okolici Tutrilije, gnijezde se na drve\u0107u i ne slije\u0107u na krovove. Mu\u017ejaku je, kako nala\u017eu Sveti svici, hitrim potezom prerezao vrat, za\u010du\u0111uju\u0107e vje\u0161to, s obzirom na to da je to \u010dinio prvi put. \u017denkama je s jednakom vje\u0161tinom probo grudi dugim tankim no\u017eem \u201cmilosrdnikom\u201d, koji, kako ka\u017ee narodna izreka, \u201cbrzo prodire, a daleko dopire\u201d. Izgrlio se sa suprugama i oti\u0161ao na autobusku stanicu pjevu\u0161e\u0107i.<\/p>\n\n\n\n

Hanibal je doru\u010dkovao sa suprugom i s velikom nje\u017eno\u0161\u0107u posmatrao njen trudni\u010dki stomak. Bila je u petom mjesecu trudno\u0107e i sve se odvijalo kako treba. Na polasku ga je strasno poljubila i pomilovala mu o\u017eiljak na obrazu. Sjeo je u auto zvi\u017edu\u0107u\u0107i. Nakon stominutne vo\u017enje stigao je do Rijase. Kada je u predvorju htio ugasiti telefon, on zavibrira i sti\u017ee mu poruka. Lea je u bolnici. Krvarenje, bol, hitna pomo\u0107… U oluji pomije\u0161anih osje\u0107anja, Hanibal ne znade \u0161ta da u\u010dini sa sobom. Sve je bilo izvan njegove mo\u0107i, \u010dak i on sam. Obori glavu i ostade tako. U nekom trenutku potisnu svjesne misli tupim ponavljanjem formule koja ga je vodila i kroz pobjede i kroz poraze: Put do bolji\u0161ta vodi preko boji\u0161ta, a put do gori\u0161ta vodi preko skrovi\u0161ta!<\/em><\/p>\n\n\n\n

Slu\u017ebenici Rijase saznali su da je dijete izgubljeno prije Hanibala. Velika Rijasa zna voditi svoje poslove! U neko doba pozva\u0161e ih u veliku sobu pod kupolom, skromnije ukra\u0161enu od predvorja. Hamilkar pomisli da je sljede\u0107a soba jo\u0161 skromnija, pa sljede\u0107a jo\u0161 vi\u0161e, i sve tako dok se ne do\u0111e do nekog srca Rijase, koje \u0107e se pokazati kao totalna rupetina. Opet se prekori zbog takvih misli. Hanibal je raznim mentalnim trikovima skupljao pribranost. Zadr\u017eao se samo iz velikog po\u0161tovanja koje je imao prema instituciji Rijase.<\/p>\n\n\n\n

Do\u010deka ih tro\u010dlana komisija. Pozdravi\u0161e ih i bez okoli\u0161anja i ukra\u0161avanja izvijesti\u0161e o odluci: posao pomo\u0107nika glavnog sekretara dodjeljuje se Hamilkaru, jer ima dokumentiranu mlije\u010dnu vezu s uglednom klerikinjom. Trudno\u0107a supruge klerikinje, koju je Hanibal u prijavi prikazao kao zaslugu, sada je prekinuta i ne donosi prednost. Kandidati su slobodni. Primljenom kandidatu javit \u0107e se osoblje Rijase u roku od sedam dana. Gotovo.<\/p>\n\n\n\n

Hamilkar je bio prenera\u017een. Po\u017eelje cijeli svijet poslati \u201cvuvule deudule\u201d, u slobodnom prijevodu \u201cu rodnice obje bo\u017eice\u201d, ali zadr\u017ea prisebnost. Umjesto da mu pru\u017ei ruku, Hamilkar poku\u0161a zagrliti domaloprija\u0161njeg konkurenta. Hanibal prihvati zagrljaj, sada ve\u0107 pribran i \u010dvrst.<\/p>\n\n\n\n

Kad iza\u0111o\u0161e iz Rijase, rukova\u0161e se i bez rije\u010di odo\u0161e svaki na svoju stranu. Hanibal zapali cigaretu i ode u auto. Hamilkar odlu\u010di pro\u0161etati do ku\u0107e. Podnevno sunce tjeralo ga je da gleda u zemlju, ali osje\u0107ao je da bi isto gledao i da nije takva \u017eega. Ono \u0161to je trebalo biti pobjeda i sre\u0107a, sada je izgledalo kao najve\u0107a sramota i poraz. Sistem koji je toliko volio i \u017eelio ga slijediti i unaprijediti nije vidio njegovu u\u010denost, posve\u0107enost, vrline… Ne! Nagradio ga je zato \u0161to je nekad u \u017eivotu sasvim slu\u010dajno podojio pravu sisu! I mogao to dokazati! Ne! Ne postoji nikakav \u0111avo koji se mo\u017ee okriviti za to! U takvim mislima do\u0111e do ku\u0107e. Prilaze\u0107i vratima, Hamilkar stisnu \u0161aku i s odlu\u010dno\u0161\u0107u kakvu nije osjetio nikad u \u017eivotu pro\u0161apta: \u201cOvako ne mo\u017ee jo\u0161 dugo. Ovako ne\u0107e<\/em> jo\u0161 dugo!\u201d \u25a0<\/p>\n\n\n\n

<\/div>\n\n\n\n

Halid Buli\u0107 je redovni profesor na Odsjeku za bosanski, hrvatski i srpski jezik Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu.<\/strong><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Pi\u0161e: Halid Buli\u0107 Te\u0161ka metalna vrata triput vi\u0161a od Hamilkara zatvorila su se za njegovim le\u0111ima. Dveri Rijase, \u010diju unutra\u0161nju stranu mogu vidjeti samo odabrani. Jedan slu\u017ebenik Rijase pokaza mu stolicu s lijeve strane i on pokorno sjede. Othuknu dugo, ali jedva primjetno i pogleda udesno. Tamo je ve\u0107 sjedio njegov konkurent Hanibal. \u0160teta, pomisli […]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":812,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"jnews-multi-image_gallery":[],"jnews_single_post":{"format":"standard"},"jnews_primary_category":[],"jnews_social_meta":[],"jnews_override_counter":[],"footnotes":""},"categories":[2,3],"tags":[],"class_list":["post-807","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-knjizevnost","category-proza"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/807","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=807"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/807\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":815,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/807\/revisions\/815"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/812"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=807"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=807"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=807"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}