{"id":817,"date":"2025-09-10T16:22:12","date_gmt":"2025-09-10T16:22:12","guid":{"rendered":"https:\/\/bosnistika.ba\/?p=817"},"modified":"2025-09-10T16:22:13","modified_gmt":"2025-09-10T16:22:13","slug":"o-terminu-bosnistika","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/2025\/09\/10\/o-terminu-bosnistika\/","title":{"rendered":"O terminu \u201cbosnistika\u201d"},"content":{"rendered":"\n

Pi\u0161e: Halid BULI\u0106<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Bosnistika<\/em> je relativno mlad termin i, za razliku od naziva Bosna<\/em> i bosanski jezik<\/em>, koji su potvr\u0111eni davno i poznati stotinama godina, te\u0161ko je u\u0107i u trag potvrdi spominjanja bosnistike prije 90-ih godina 20. stolje\u0107a. Kra\u0107a potraga za najstarijom pisanom potvrdom upotrebe rije\u010di bosnistika dovela me do prvog izdanja Pravopisa bosanskoga jezika<\/em> Senahida Halilovi\u0107a<\/strong> (Preporod, Sarajevo) iz 1996. godine. Dodu\u0161e, i tu je potvr\u0111en oblik bosanistika<\/em>, koji se dosad nije odr\u017eao u upotrebi, ali se svakako odnosi na isti pojam kao i bosnistika<\/em>. U Pravopisu<\/em> se, naravno, ne nudi definicija pojma, a ni u kasnijim izvorima u kojima se koristi taj naziv nisu potpuno opisani opseg i sadr\u017eaj pojma pa je mogu\u0107e da postoje donekle razli\u010dita interpretiranja predmeta i granica bosnistike.<\/p>\n\n\n\n

D\u017eevad Jahi\u0107<\/strong> u knjizi Bosanski jezik u 100 pitanja i 100 odgovora<\/em> (Ljiljan, Sarajevo, Ze-Company, Zenica, 1999, str. 182) u poglavlju \u201cPojam bosnistike\u201d isti\u010de da \u201cnaporedo sa pojmovima serbokroatistika<\/em>, srbistika<\/em>, kroatistika<\/em> ide i pojam bosnistika<\/em>, koji je jo\u0161 uvijek vi\u0161e analogna tvorbena izvedenica nego \u017eivi nau\u010dni termin\u201d. Na istom mjestu autor daje i njeno analogno odre\u0111enje: \u201cKao \u0161to se npr. serbokroatistika bavila istra\u017eivanjem srpskohrvatskog jezika, tako \u0107e se bosnistika baviti istra\u017eivanjem bosanskog jezika\u201d (ibid.). Mo\u017eemo naslutiti da upotrebom budu\u0107eg vremena autor implicira da pravo vrijeme za bosnistiku tek dolazi, iako eksplicitno tvrdi da \u201cbosnistika ima izvjesnu tradiciju, ali je druga stvar koliko je ta tradicija razvijena i da li se ona u pro\u0161losti tako nazivala\u201d te dodaje da \u201cunutar serbokroatistike postoji dio gra\u0111e bosanskog jezika\u201d (ibid.), \u0161to se, svakako, nikad ne bi smjelo zaboraviti.<\/p>\n\n\n\n

Desetak godina nakon spomenutog Jahi\u0107eva teksta stanje bosnistike se promijenilo pa je i definirana u nekim rje\u010dnicima kao ve\u0107 utemeljena i sigurna pojava. U Rje\u010dniku bosanskoga jezika<\/em> (Senahid Halilovi\u0107<\/strong>, Ismail Pali\u0107<\/strong>, Amela \u0160ehovi\u0107<\/strong>, Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2010, str. 85) ona se definira kao \u201cukupnost prou\u010davanja bosanskog jezika, knji\u017eevnosti i kulture\u201d. U Jahi\u0107evu Rje\u010dniku bosanskog jezika<\/em> (tom I, A\u2013\u0106, Bo\u0161nja\u010dka asocijacija 33, Sarajevo, str. 206) bosnistika se definira kao \u201cgrana nauke unutar slavistike koja se bavi a.<\/strong> izu\u010davanjem bosanskog jezika b.<\/strong> izu\u010davanjem bosanskog jezika i bo\u0161nja\u010dke knji\u017eevnosti; bosanistika rij. netip.<\/em>\u201d. U Rje\u010dniku bosanskog jezika<\/em> Instituta za jezik (\u010cedi\u0107 i dr., Institut za jezik u Sarajevu, Sarajevo, 2007) nije navedena natuknica bosnistika<\/em>. O\u010digledno se i samo tuma\u010denje sadr\u017eaja i opsega pojma bosanski jezik<\/em> odra\u017eava i na interpretacije svega drugog \u0161to se mo\u017ee povezati s njim. Ali se pokazuje i da je bosanski jezik<\/em>, ma kako ga shvatali, centralna vrijednost oko koje se formira bosnistika. Bosnistika se tako pojavljuje kao vrijednost \u010dija je su\u0161tina sasvim jasna, a rubovi jo\u0161 nisu u potpunosti izdiferencirani: u sredi\u0161tu je bosanski jezik, a pitanja u kojoj mjeri bosnistiku zanima bo\u0161nja\u010dka knji\u017eevnost, bosanskohercegova\u010dka knji\u017eevnost, bo\u0161nja\u010dka knji\u017eevnost na orijentalnim jezicima, bo\u0161nja\u010dka knji\u017eevnost nastala u Sand\u017eaku, hrvatska i srpska knji\u017eevnost koja nastaje u Bosni i Hercegovini, jevrejska knji\u017eevnost BiH nastala na bosanskom ili nekom drugom jeziku, knji\u017eevnost pripadnika nacionalnih manjina iz BiH koji stvaraju u iseljeni\u0161tvu… \u2013 ostaju pitanja o kojima jo\u0161 mo\u017ee biti diskusije. I neka je bude.<\/p>\n\n\n\n

Predstavit \u0107u ovdje svoje gledi\u0161te, te\u017ee\u0107i u sredi\u0161te definicije staviti bosanski jezik<\/em>, bez obzira na na\u010din na koji \u0107e ga ko u kona\u010dnici odrediti. Bosnistikom<\/em> \u0107u ozna\u010davati ukupnost prou\u010davanja bosanskog jezika, knji\u017eevnosti na bosanskom jeziku i kulture koju opslu\u017euje bosanski jezik. Ona obuhvata filologiju<\/em> (prou\u010davanje jezika i knji\u017eevnosti) i kulturalne studije<\/em> ili jo\u0161 detaljnije, a u skladu s predmetima prou\u010davanja navedenim u definiciji, bosnistika se mo\u017ee podijeliti na lingvisti\u010dku<\/em>, literarnu<\/em> i kulturalnu<\/em>.<\/p>\n\n\n\n

Budu\u0107i da im je svima u osnovi bosanski jezik<\/em>, nu\u017eno je da me\u0111u njima ima dosta dodirnih ta\u010daka, da dijele ve\u0107inu tema, tako da je i sama podjela donekle uvjetna i mo\u017ee se re\u0107i da je u mnogim slu\u010dajevima vi\u0161e prakti\u010dne nego su\u0161tinske prirode. Uzmimo za primjer sevdalinku<\/em>, koja nas zanima i kao knji\u017eevnoumjetni\u010dki tekst i kao jezi\u010dka tvorevina i kao pjesma koja se pjeva u odre\u0111enim okolnostima, koja prikazuje odre\u0111eni na\u010din \u017eivota i sistem vrijednosti, odnosno koja je dio ne samo jezi\u010dke ve\u0107 i muzi\u010dke tradicije. Svaki pristup opisu manjkav je ako ne uzima u obzir i ostale pristupe.<\/p>\n\n\n\n

Ovom se prilikom \u017eelim vi\u0161e posvetiti lingvisti\u010dkoj bosnistici<\/em>, koju \u0107u kratko definirati kao disciplinu ili dio slavistike posve\u0107en prou\u010davanju i njegovanju bosanskog jezika.<\/p>\n\n\n\n

Bosanski se jezik, naravno, prou\u010davao i njegovao i ranije, ali tek pred kraj 20. stolje\u0107a sazreli su uvjeti da se formira i samostalna disciplina kojoj je on glavni ili dovoljan predmet prou\u010davanja. U 19. i ranijim stolje\u0107ima bilo je i rje\u010dnika i gramatika bosanskog jezika, \u010dak i usporednih gramatika s drugim jezicima, naprimjer, turskim, postojale su i razli\u010dite odluke koje se ti\u010du jezi\u010dke politike i menad\u017ementa, ali to je uvijek bilo zasnovano na individualnom zalaganju ili narud\u017ebi vlasti; ne mo\u017ee se govoriti o organiziranoj znanstvenoj zajednici<\/em> posve\u0107enoj pitanjima bosanskog jezika. U takvom stanju zatekle su nas i odluke o ukidanju naziva bosanski jezik<\/em> iz 1907. godine. Od tog je vremena bosanski jezik slu\u017ebeno bio pokriven, odnosno prikriven nazivom srpskohrvatski<\/em> ili njegovim varijacijama pa ako je i prou\u010davan, prou\u010davan je kao dio srpskohrvatskog, u okviru serbokroatistike<\/em>. Zato danas bosnistika ba\u0161tini dio serbokroatisti\u010dkog naslije\u0111a.<\/p>\n\n\n\n

Takvo gledanje mo\u017ee se na prvi pogled u\u010diniti \u010dudno i nejasno. Naime, me\u0111u stranim, a nekad i doma\u0107im slavistima, a naro\u010dito me\u0111u laicima i politi\u010darima, \u010desto postoji uvjerenje da se srpskohrvatski jezik razdvojio na srpski i hrvatski, a da je bosanski izmi\u0161ljen preko no\u0107i po\u010detkom devedesetih godina 20. stolje\u0107a kao nacionalisti\u010dki odgovor na druge nacionalizme. Serbokroatisti\u010dki narativ o dvije varijante (isto\u010dnoj i zapadnoj, tj. srpskoj i hrvatskoj), koje se u Bosni ukr\u0161taju, ostavio je tragove u stavovima mnogih govornika bosanskog, koji \u010desto i danas znaju obja\u0161njavati kako su ne\u0161to nau\u010dili govoriti i pisati po isto\u010dnoj ili zapadnoj varijanti. Taj narativ treba mijenjati. Prepoznavanje osobina bosanskog jezika i u hrvatskom i u srpskom jeziku treba predstaviti kao postojanje raslojenosti unutar cjeline bosanskog jezika, koji ni u kom slu\u010daju nije neki hibrid. \u010cinjenica je da je bosanski jezik postojao i prije slu\u017ebenog ukidanja njegova naziva 1907. godine i da je privremeno bio sakriven, ali \u017eiv u narodu, u kolektivnom pam\u0107enju i u neslu\u017ebenoj upotrebi. Teza o \u201cukr\u0161tanju normi\u201d uzima u obzir malu koli\u010dinu osobina koje su \u201cvarijantski obojene\u201d, dok ogromnu masu osobina koje dijele i hrvatski i srpski i bosanski jezik \u2013 ne uzima kao bitne, iako one \u010dine glavninu jezi\u010dke supstance. U\u010denje o dvjema varijantama koje se ukr\u0161taju implicira da bosanski jezik nema vlastitu supstancu, \u0161to ima posljedicu da se i dan-danas osje\u0107a dominacija pristupa po kojima se bosanski odre\u0111uje negativno, ne kao samodovoljna i postoje\u0107a vrijednost, ve\u0107 kao eksces \u010dije se postojanje mora opravdati negativnim odre\u0111enjem, odnosno eksplicitnim razlikama u odnosu na hrvatski i srpski. Takav pristup bosnistiku \u010dini \u201cbolesnom od usporedbi\u201d, nesposobnom da se posveti sama sebi, bez tro\u0161enja energije na odmjeravanja s drugima. Nastavna praksa u ve\u0107em dijelu Federacije BiH ohrabruje taj komparativisti\u010dki pristup imenu i supstanci bosanskog jezika, ohrabruju\u0107i nazivanje nastavnog predmeta ili jezika trojnim nazivom \u201cbosanski, hrvatski, srpski\u201d, bosanski\/hrvatski\/srpski\u201d ili naro\u010dito popularnim skra\u0107enicama bhs, BHS, B\/H\/S itd. \u201cNavedenu skra\u0107enicu \u010desto koriste i nevladine organizacije, doma\u0107e i strane, koje promoviraju multikulturalnost, ili vjeruju da je promoviraju, ili, pak, samo eksploatiraju beneficije kakve kod inozemnih sponzora ili dr\u017eavnih organa u pojedinim dijelovima Bosne i Hercegovine mogu dobiti na ra\u010dun takvog narativa\u201d (Halid Buli\u0107, \u201cUklanjanje skra\u0107enice BHS treba biti jedan od ciljeva bosnisti\u010dke jezi\u010dke politike\u201d, Stav<\/em>, godina 5, broj 202, 16. 1. 2019, str. 24).<\/p>\n\n\n\n

Problem s uspore\u0111ivanjem, po mom mi\u0161ljenju, mo\u017ee se veoma jednostavno rije\u0161iti ili bar proglasiti tu\u0111im problemom ako se slijedi jednostavna misao Alije Isakovi\u0107a<\/strong>: \u201cBosanski jezik postoji u narodu i literaturi koliko hrvatski i srpski jezik. Razlikuje se i od srpskog i od hrvatskog u mjeri u kojoj se ti jezici razlikuju me\u0111usobno.\u201d Kad se tako postave stvari, vidi se da nikakav problem nije u bosanskom jeziku.<\/p>\n\n\n\n

Iako se mo\u017ee re\u0107i da u zajednici jo\u0161 postoje neke \u201cdje\u010dije bolesti\u201d, po\u010dev od nejednakog pristupa pojmu bosanskog jezika i bosnistike ili nepostojanja velikih autoritativnih organizacija koje mogu voditi jedinstvenu jezi\u010dku politiku, lingvisti\u010dka je bosnistika danas u usponu. Pove\u0107ava se broj ljudi koji se njome bave, raste broj knjiga i radova koji je razvijaju, a dobija i sve bolju promociju u me\u0111unarodnim krugovima. U svakom slu\u010daju, u lingvisti\u010dkoj bosnistici danas se posti\u017ee zna\u010dajan kvalitet i kvantitet, ali to nipo\u0161to ne zna\u010di da je sve dobro i da mnoge stvari ne mogu biti bolje. Na kraju \u0107u istaknuti nekoliko programa i projekata koji svojim imenom utvr\u0111uju i promoviraju bosnistiku i lingvisti\u010dku bosnistiku:<\/p>\n\n\n\n