{"id":849,"date":"2025-09-13T17:11:53","date_gmt":"2025-09-13T17:11:53","guid":{"rendered":"https:\/\/bosnistika.ba\/?p=849"},"modified":"2025-09-19T07:44:34","modified_gmt":"2025-09-19T07:44:34","slug":"zenidba-emira-zare-odlomak-iz-romana-radio-piton-buybook-sarajevo-zagreb-2021","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/2025\/09\/13\/zenidba-emira-zare-odlomak-iz-romana-radio-piton-buybook-sarajevo-zagreb-2021\/","title":{"rendered":"\u017denidba Emira \u017dare (odlomak iz romana \u201cRadio Piton\u201d, Buybook, Sarajevo \u2013 Zagreb, 2021)"},"content":{"rendered":"\n

Pi\u0161e: Samedin KADI\u0106<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Radio Piton<\/em> je imao budu\u0107nost \u2013 i \u017dara na njemu. Bile su to sigurne \u010detiri glave i uz jo\u0161 poneki aran\u017eman koji je imao na umu, mogao se i \u017eeniti. Kad se na\u0111u u \u017eivotnoj dilemi blud ili brak<\/em>, mladi muslimani i muslimanke se sr\u010dano odlu\u010duju za ovo drugo iako su nezaposleni, poluzaposleni ili mizerno zaposleni, iako poti\u010du iz srednje situiranih, skoro siroma\u0161nih porodica, \u010desto bez jednog roditelja, iz malih mjesta. Neko ih je nau\u010dio da svako ima svoju nafaku, niko je nikome ne mo\u017ee ukrasti, \u010dak ni ako je ona minimalna, i oni s tom vjerom \u010dvrsto gaze u \u201cbra\u010dne vode\u201d, to halal br\u010dkanje, kruni\u0161u\u0107i tako visoko naelektrisanu ljubav. Pa ima li \u0161ta mu\u010dnije od duge \u0161erijatske veze, razvla\u010denje pameti i igranje simpatija: ti moj hod\u017ea \u2013 ja tvoja hod\u017einica<\/em>. Tantri\u010dka trvenja nasred Ferhadije. Mo\u017eda je samo gora ne\u0161erijatska \u0161erijatska veza u kojoj se s vremena na vrijeme omakne poneki dodir, vreo kao d\u017eehennemski trn ali sladak kao d\u017eennetski plod, \u0161to, sve u svemu, uzrokuje dubinsku anksioznost i hroni\u010dnu podijeljenost li\u010dnosti. Ne radi se ovdje o tome da su mu\u0161ki \u010dlanovi \u0161erijatkih veza nekakve mlakonje. O, naprotiv! Kao \u0161to re\u010de \u0160aban-efendija na jednoj hutbi tuma\u010de\u0107i Jusufov, a.s., slu\u010daj:<\/p>\n\n\n\n

\u201cNije on bio hadum. Jusuf bi nju ra\u0161\u010dere\u010dio, \u0161to se toga ti\u010de. Ali on je ugledao znak<\/em>.\u201d<\/p>\n\n\n\n

E taj znak<\/em> je \u017dari visio nad glavom otkako mu je u pubertetu prvi drhtaj po\u017eude prostrujao tijelom. Pravio mu je blokade i za\u010dinjao poreme\u0107aje tokom studija, a ispostavit \u0107e se, i tokom \u017eivota. To je ono \u0161to \u0107e mu se godinama poslije ukazati kao trostruko prokletstvo<\/em>: musliman, hod\u017ea, o\u017eenjen. Zbog ovakvih znakova mo\u017eda i jeste ostavljena mogu\u0107nost poligamije, koja je ve\u0107i dio muslimanske historije bila neupitna i koja \u0107e tek dolaskom vra\u017eijih zapadnih vrijednosti biti ozna\u010dena kao problem. I onda su moderni muslimanski intelektualci morali izvoditi id\u017etihadske vratolomije kako bi objasnili takozvanu muslimansku raskala\u0161enost, kako bi relativizirali poligamiju pred apsolutnim moralnim idealom zaglupljuju\u0107e monogamije<\/em>. Ali pravi musliman je fasciniran \u017eenama. On dr\u017ei \u0107unu u ga\u0107ama nadaju\u0107i se da \u0107e u eshatolo\u0161koj perspektivi biti nagra\u0111en legitimnom multipoligamijom.<\/p>\n\n\n\n

Kao i ve\u0107ina sredovje\u010dnih progresivnih muslimana, i Fedahija je volio razvijati varijacije o poligamiji. Svi su \u010destiti mu\u017eevi poligamni, o tome ne treba ni diskutirati; \u010dovjek je kentaur: pola insan \u2212 pola \u017edrijebac. Pravom muslimanu, toj pobo\u017enoj sex-ma\u0161ini, jednostavno nije dovoljna jedna. Monogamija je kr\u0161\u0107anska podvala! Kad mi ne mo\u017eemo, nek ne mo\u017ee niko!<\/em> Kod njih je brak sakrament, jedna \u017eena do Sudnjeg dana, \u0161to je samo jo\u0161 jedan model koji je sekularizam preuzeo direktno iz kr\u0161\u0107anstva i onda ga podvalio kao univerzalno pravilo. Ali nije fer aplicirati kr\u0161\u0107anski teolo\u0161ki plan na nas nekr\u0161tene du\u0161e, njihova monogamija \u2013 njihov problem, neka nose svoj krst \u2212 sami su ga izabrali<\/em>. Mada je Fedahija na me\u0111ureligijskim susretima upoznao neke pobo\u017ene kr\u0161\u0107ane koje je krst monogamije bio prili\u010dno savio pa su na pauzama mirovnih konferencija cvilili: \u201cKako u Starom zavjetu mo\u017ee, a u Novom \u2013 ne mo\u017ee? Za\u0161to i mi kao otac Abraham ne mo\u017eemo?\u201d<\/p>\n\n\n\n

Dok su pu\u0161ili na hodniku, Fedahija bi \u017dari navodio, takore\u0107i taksativno, sve prednosti vi\u0161e\u017eenstva: prirodna mu\u0161ka potreba za promiskuitetom se kanali\u0161e i formalizira; mu\u0161ki ljubavni \u017eivot je neuporedivo zanimljiviji (konkurencija unapre\u0111uje bra\u010dnu kulturu); nezbrinute \u017eene mogu dobiti bra\u010dnu sigurnost (socijalna osvije\u0161tenost); me\u0111u\u017eenska trvenja razvodnjavaju napetost prema mu\u017eu (razvla\u010denje neprijateljske pameti); ako je u nekom dru\u0161tvu velika razlika u broju \u017eena i mu\u0161karaca \u2013 neke se \u017eene tada ne mogu nikada udati, ni imati potomstvo, i samo poligamija uspostavlja kakvu-takvu pravi\u010dnost (rad na demografskom balansu). \u017dara se usprotivio, makar \u0161to se ovog posljednjeg ticalo, jer bi po toj logici bilo po\u0161teno u Kini dopustiti poliandriju po\u0161to tamo pate od hroni\u010dne nesta\u0161ice djevojaka. Fedahiji se smu\u010dio ovaj argument kao da mu je i sam pomen na poliandriju \u0161lagirao misao. Pa nije \u017eenka fudbalska lopta da se posu\u0111uje drugima, vra\u0107am odmah, da se samo malo ispu\u0161em<\/em>.<\/p>\n\n\n\n

\u201cSamo ti i jo\u0161 tri\u201d, re\u010de i namignu \u017dari, koji jo\u0161 uvijek nije imao nijednu. <\/p>\n\n\n\n

Bilo kako bilo, \u017darina jedna i jedina \u017eenidba bila je novi pad u stvarnost ili, mo\u017ee se i obrnuto re\u0107i, uzlet \u2013 u vlastitu tajnu, skok do svog jetimskog lika kojeg je razaznao na op\u0107inskom staklu odjela za vjen\u010danja. Bilo mu je do\u0161lo da zapla\u010de, \u010disto nad \u017eivotnom banalno\u0161\u0107u: nema bijega iz vjen\u010danih kli\u0161ea, kao, uostalom, ni iz nalije\u0111ene gor\u0161ta\u010dke fizionomije. Cijeli je \u017eivot \u017eudio da pobjegne od sebe, da se sakrije pod krevet u vje\u010dnoj igri \u017emure sa \u010ditavim svijetom, a sada na \u017eenidbenom podiju otkriva dunjaluku ko je i \u0161ta je.<\/p>\n\n\n\n

Na dom u kojem se \u017dara rodio polagalo je pravo vi\u0161e vlasnika \u2013 do ku\u0107e \u201cu Sarajevu\u201d bra\u0107a nisu mogla nego udru\u017eenim snagama: ti cement, ja pijesak. Pripomogle su i \u017darine daid\u017ee, naro\u010dito Ferid, koji je tada studirao i \u017eivio u sobici koju mu je dala sestra. Odrasli uz Pale\u017e vodu, koja i u najsu\u0161nije doba nadglasava selo, ostali su gluhi za ovosvjetske \u010dari, vjeruju\u0107i samo u bezglasni rad. P\u010delice iz sela Ljuta. Godinama poslije, i dalje je prili\u010dna gu\u017eva: na gornjem spratu amid\u017ea, iznad rasplodni amid\u017ei\u0107, i do\u0161lo je vrijeme da sazreli lavi\u0107 iz prizemlja napusti \u010dopor. Mora da ide u podstanare, da tra\u017ei skloni\u0161te kod \u017eive ku\u0107e. Ali kada lavi\u0107 misli o skloni\u0161tu, nije mu na umu ki\u0161urina, ve\u0107 ljudski pogledi od kojih se treba skloniti kada u bra\u010dnoj no\u0107i zablistaju zvijezde, i njegove i njene. Snovi mu, jedan po jedan, padaju u vodu, uskoro \u0107e ih dolje biti \u010ditava sazvije\u017eda. \u0160ta mu preostaje nego da se odlu\u010dno nastani na zemlji, duboko je zaore i koliko-toliko uta\u017ei glad.<\/p>\n\n\n\n

Potom ide takozvani \u017eivot na licu mjesta, treba im za po\u010detak ve\u0161-ma\u0161ina, \u0161poret, fri\u017eider, krevet, sto i stolice, dva kau\u010da. Majke ih pone\u010dim daruju, pone\u0161to zakrpi i rodbina – sirotinja je u tome dobra, uvijek ima za drugog ono \u0161to je jednom davno sebi uskratila. I prijatelji iz medrese \u0107e mu se na\u0107i pri ruci, makar oni imaju iskustvo u kretanju od nule u ime Bo\u017eije: najva\u017enije je skinuti mrak s o\u010diju, a poslije \u0107e, tvrdili su, kad se razvidi, do\u0107i i ku\u0107a, i auto, i posao. Oni \u0107e mu za po\u010detak pomo\u0107i da se useli. \u017dara strahuje da srlja u propast i gode mu rije\u010di onih koji to ne vide kao propast, ve\u0107 kao mogu\u0107nost predaha u vrtlogu vje\u010dnog vra\u0107anja istog. Nasre\u0107u, i Ambera je sirota ba\u0161 kao i on, lak\u0161e \u0107e razumjeti golotinju jedno drugog.<\/p>\n\n\n\n

Dugo su vije\u0107ali za i protiv svadbe, Ambera je protiv, \u017dara je protiv, majke su za. Na kraju \u0107e na\u0107i kompromis, ni svadba ni bez svadbe. Doga\u0111aj \u0107e jedan \u017darin ro\u0111ak snimiti na VHS, ali nijedno od mladenaca ne\u0107e po\u017eeljeti pregledati tu pustu reviju jada i \u010demera (za razliku od ro\u0111akove \u017eene koja je svoju svadbu neizostavno<\/em> pu\u0161tala svakom gostu). Cijeli je taj dan ugu\u0161io u sje\u0107anju, gurnuv\u0161i ga hladnokrvno u vir podsvijesti. Sva plemenita zlopatnja njegovog backgrounda tu je bila izlo\u017eena. Vjen\u010danica posu\u0111ena. Odijelo iz second handa<\/em>. Jedno od dva janjeta poklonjeno. Brza harmonika i sporo kolo sastavljeno od invalida, \u0161e\u0107era\u0161a, nana i trbonja koji se \u010duvaju da ne propadnu u rupu na cesti.<\/p>\n\n\n\n

Mo\u017ee\u0161 \u010ditati koga ho\u0107e\u0161, mo\u017ee\u0161 zavr\u0161iti \u0161ta ho\u0107e\u0161 i znati \u0161ta ho\u0107e\u0161, ali background je ono \u0161to jesi. Ti si samo njegova kopija i ni\u0161ta vi\u0161e. Majka mu je plakala kao da mu je d\u017eenaza: ne gubi se sin svaki dan. Tetka je ridala: o, gdje joj je sad brat-\u0161ehid da vidi kako mu se sin \u017eeni! \u010cak je i Ferid, \u010dovjek od \u010delika, zaplakao; i onda su svi cmizdrili, i umjesto da prvu bra\u010dnu no\u0107 derne\u010di, i \u017dara je plakao, i… jebiga. Kao \u0161to vidite, prost smo svijet, u tuzi znamo tiho opsovati, oprostite nam, dame i gospodo.<\/p>\n\n\n\n

I kud \u0107e suza, doli u svoj rod! S koljena na koljeno: siro\u010de na siro\u010de, suza na suzu, u jednu rije\u010d \u2013 sirotinjska suza. Nekako ga do\u0111e da su \u017dare kao, i vi\u0161e negoli po krvi, rod po suzi, koja im je skoro pa vodeni \u017eig. Ali, za koga se ima suza, ima se i du\u0161e. O praznicima, dok se neki okupljaju da se do sita napjevaju, \u017dare, i kad ih se iskupi ono ne\u0161to \u0161to je preteklo, a mogu se na prste prebrojati, ne pjevaju; a niti zapoma\u017eu. Natjeraju se da gutaju suze, i pla\u010du u sebi ne\u010dujno, za svoju du\u0161u. A ni za to se ne iskopa nikad dovoljno vremena: gdje ima da se nabrzo \u017eivi, suza do\u0111e poveliki tro\u0161ak.<\/p>\n\n\n\n

\u017darama su oci, uglavnom, uspomene: mladi, mladi, i takvi ostaju za vje\u010dito. A djedovi su ve\u0107 mislene imenice. Te\u0161ko da koji od \u017dara pamti da se, gnijezde\u0107i se kao pile, u djedovom krilu popi\u0161ao. Tome nema pametara. Od krvavaca vr\u0161njaka uvijek se utjecalo ocu, od oca paprice \u2013 djedu. Ima li i\u0161ta sla\u0111e djetetu no vidjeti da se i otac jo\u0161 nekoga boji! I \u0161ta preostaje \u017dari? Sem Jedinom, on se utjecao suzi. Suze su mu, kako ga je nau\u010dio jedan pisac, za\u0161titne le\u0107e za bezbjedno gledanje jada<\/em>. Ali i suza je suza kad je bez svjedoka: \u017dara ih ne ispu\u0161ta iz oka, ne da na obraz, ve\u0107 ih svr\u0107e unutra: guta suze na golo srce i propu\u0161ta kroza se. Srcu \u0107e biti lak\u0161e kad je vru\u0107om suzom umiveno. A suzom umiveno, srce ostaje \u010disto. \u010cisto kao suza. Valja nam se ovdje zaustaviti, ina\u010de \u0107e nas optu\u017eiti za plagijat; i nijednom namisli, nijednom aluzijom, ne porediti nijedno srce, ma niti djetinje, s opranim srcem Poslanika a.s.<\/p>\n\n\n\n

I kako da \u017dara na\u0111e nekog, da ga i\u0161\u010dupa iz kola, a da se kolo ne prospe, nekoga ko me\u0111u \u017darama ne postoji, potvrdog na suzi, obrazovanog, da ga vru\u0107om rije\u010dju, i glasom u kome ne smije biti suze, malo nahajca i razgovori. Ali ne dao mu Bog da mu taj Neko po\u010dne veli\u010dati oca kao \u0160ehida! Izgorio bi, beli, da ga ni voda Pale\u017e ne bi mogla oprati. Nikako nije dobro vidjeti \u201cna svadbi\u201d mrtva oca! Ta slika je toliko nadmo\u0107na i dok se \u017eivo, toliko \u017eiva da zastire i baca u sjenu sve druge slike u kojima je otac \u017eiv.<\/p>\n\n\n\n

U ovom trenutku, dok posmatra \u0161epavo kolo na ro\u0161avoj ulici nose\u0107i rasplakalu tetku na ramenu, misli na ljetne raspuste u vise\u0107im vrtovima Ljute i led vodu Pale\u017e. Taj rastopljeni smaragd, ne\u0161to izme\u0111u potoka i rijeke, cijelim tokom slap-na-slap, u njedra sebi ska\u010de, i tako te\u010de, kao da se natje\u010de sama sa sobom. I kao pjenu\u0161ac prelijeva se iz jedne kamene \u010da\u0161e u drugu, a svaka <\/a>je vlastitim rukama ocakljena. U\u010dini ti se da je sama sebe \u017eedna: sve do jedne, \u010da\u0161e pune pjenu\u0161ca, jedna drugoj nazdravlja. Ni potok ni rijeka, ni plitka ni duboka, kao da je svjesna: niti je duga vijeka ni duga tijeka. A dva oka da je se nagledaju: voda kakvu nije vidjelo ljudsko oko, niti su ljudska usta okusila. I koliko god da je pije\u0161, opet je malo, ba\u0161 kao da i ne gasi, negoli raspaljuje \u017ee\u0111. Mo\u017eebit joj otuda i ime Pale\u017e. \u010cista nebeska suza. Pla\u010de za svojim Bachelardom. A Pale\u017e voda: to\u010dila se i to\u010dila, a opet nigdje sro\u010dila, glasila se i glasila, i ni u jednom ti se retku nije skrasila.<\/p>\n\n\n\n

A tek s jeseni, slaze\u0107i u grad, kad je \u017dara svoju ko\u017eu, \u0161tavljenu planinskim vjetrom i suncem, prepun sebe, drugarima prodavao pod sutomorsko sunce i so. A tek ve\u010deri: suton zlati planinske vrhove, na glavice nati\u010de zlatne kape, a s neba zableje oblaci. Sprijeda zvonar, praz, mrkalj; otrag je tornjak, u upitnik zaturio rep: zvjera naokolo da kakvo neuko janje ne zamrkne. Za njima \u010dobani, mladi, o\u017eenjeni, nema se vremena za duga gledanja, pjesmom ko vuci zavijaju, da se planina sva razlije\u017ee. Ako \u017dara i jeste zaboravio, pjesma ih pamti, i pamti i pjeva: Jedva \u010dekam da se smrkne, da se dlaka s dlakom krkne.<\/em><\/p>\n\n\n\n

On je jo\u0161 male\u0161an, kopa noktima po glavi, skoro da iskre frcaju, i nikako da doku\u010di: da se dlaka s dlakom krkne?! Bo\u017ee, \u0161ta mu to pa do\u0111e? Jeste da su spremni na sve, ali ne misle valjda kao ovnovi: glava o glavu! Mo\u017eda, trepavica o trepavicu? Vazdan na nogama, popadali s nogu, samo da se snizati negdje, da se otpo\u010dine. Zelen je \u017dara, ima ti tu jo\u0161te dlaka i dlaka. Dodu\u0161e, on zna za runa, ali po\u010dekat \u0107e jo\u0161 do runja. A onda \u0107e mu \u017eivot sami objasniti i pjesmu.<\/p>\n\n\n\n

I, evo \u017dare, on i ta njegova no\u0107: udjeni glas u tu mu\u0161ku pjesmu, probaj \u0161aptom, makar u sebi, pa onako na\u0161ki, gor\u0161ta\u010dki, jo\u0161 bolje vu\u010dki, najbolje kurja\u010dki: iskezi o\u010dnjake, zare\u017ei, u krv zagazi, nema ti na bijelu svijetu ni\u0161ta sla\u0111e. I \u0161ta mu ga to pobogu do\u0111e erotika doli krvoproli\u0107e! Novica brazda zaorana, da se nastavi loza \u017dara.<\/p>\n\n\n\n

Uzaman, uzaman, uzaman!<\/p>\n\n\n\n

Kao sapet u obje, nogu uz nogu tapka \u2013 kao janje pred zaklanje. \u25a0<\/p>\n\n\n\n

(Na Bosnistici<\/em> \u010ditajte i nastavak pri\u010de<\/a>.)<\/p>\n\n\n\n

<\/div>\n\n\n\n

Samedin Kadi\u0107 je docent na Fakultetu islamskih nauka Univerziteta u Sarajevu i knji\u017eevnik. Autor je romana Penelopin vez: O medresi i \u010dar\u0161iji<\/em>, Pau\u010dina<\/em> i Radio Piton<\/em>.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Pi\u0161e: Samedin KADI\u0106 Radio Piton je imao budu\u0107nost \u2013 i \u017dara na njemu. Bile su to sigurne \u010detiri glave i uz jo\u0161 poneki aran\u017eman koji je imao na umu, mogao se i \u017eeniti. Kad se na\u0111u u \u017eivotnoj dilemi blud ili brak, mladi muslimani i muslimanke se sr\u010dano odlu\u010duju za ovo drugo iako su nezaposleni, […]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":669,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"jnews-multi-image_gallery":[],"jnews_single_post":{"format":"standard"},"jnews_primary_category":[],"jnews_social_meta":[],"jnews_override_counter":[],"footnotes":""},"categories":[2,3],"tags":[],"class_list":["post-849","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-knjizevnost","category-proza"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/849","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=849"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/849\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":974,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/849\/revisions\/974"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/669"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=849"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=849"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=849"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}