{"id":907,"date":"2025-09-14T17:19:01","date_gmt":"2025-09-14T17:19:01","guid":{"rendered":"https:\/\/bosnistika.ba\/?p=907"},"modified":"2025-09-14T17:19:01","modified_gmt":"2025-09-14T17:19:01","slug":"dvadeset-i-jedna-godina-od-smrti-profesora-muhameda-satora-moj-prijatelj-covjek-koji-je-spasio-gramatiku","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/2025\/09\/14\/dvadeset-i-jedna-godina-od-smrti-profesora-muhameda-satora-moj-prijatelj-covjek-koji-je-spasio-gramatiku\/","title":{"rendered":"Dvadeset i jedna godina od smrti profesora Muhameda \u0160atora: MOJ PRIJATELJ \u2013 \u010cOVJEK KOJI JE SPASIO \u201cGRAMATIKU\u201d"},"content":{"rendered":"\n

Pi\u0161e: Refik BULI\u0106<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Ovoga ljeta navr\u0161ila se dvadeset i jedna godina od smrti mog prijatelja profesora Muhameda \u0160atora<\/strong>, \u010dovjeka koji je nau\u010dnoj javnosti predstavio rukopis Gramatike bosanskoga jezika<\/em> iz 1890.<\/strong> godine<\/strong>, za koji se mislilo da ne postoji.<\/p>\n\n\n\n

Pronalaskom rukopisa Gramatike<\/strong> profesor \u0160ator je otkrio niz novih detalja u vezi s njenim nastankom, a oni su promijenili mnoge pogre\u0161ne i do tada uvrije\u017eene stavove koji su se smatrali nau\u010dnim. Gramatika bosanskoga jezika<\/em> iz 1890. godine<\/strong> zasigurno predstavlja jednu od onih knjiga o bosanskom jeziku koja je najvi\u0161e spominjana u novijoj lingvisti\u010dkoj literaturi o bosanskom jeziku i koja je izazvala najvi\u0161e polemi\u010dkih stavova. Gramatika je bila srednjo\u0161kolski ud\u017ebenik bosanskog jezika iz koga su u\u010dile brojne generacije u\u010denika iz vremena austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini.<\/p>\n\n\n\n

Originalni rukopis Gramatike bosanskoga jezika<\/em><\/strong><\/p>\n\n\n\n

Izradi Gramatike bosanskoga jezika<\/em><\/strong> pristupilo se 1884. godine na osnovu stavova Komisije za jezik, koja je formirana godinu dana ranije. Rukopis Gramatike<\/em><\/strong> bio je gotov 1888. godine. Mnogi podaci o nastajanju Gramatike bosanskoga jezika<\/em><\/strong> i njenom \u201cputu\u201d od rukopisa do kona\u010dnog oblika knjige otkrio je originalni rukopis, koji je prona\u0111en u Arhivu Bosne i Hercegovine<\/strong>. Originalni rukopis Gramatike<\/em><\/strong> javnosti je predstavio rahmetli profesor Muhamed \u0160ator. Pronalazak rukopisa i radovi koje je o Gramatici<\/em><\/strong> napisao Muhamed \u0160ator razrije\u0161ili su brojne nejasno\u0107e koje su se u vezi s njom javljale u literaturi do kraja dvadesetog stolje\u0107a. Nikada ne treba zaboraviti da za \u010duvanje onoga \u0161to je historijska vrijednost zaslugu imaju institucije kao \u0161to je Arhiv Bosne i Hercegovine, u kome je sa\u010duvan i prona\u0111en rukopis Gramatike. Zasluge za \u010duvanje historijske gra\u0111e imaju i zaposleni u takvim institucijama koji vole svoj posao, a ovdje \u017eelim posebno pohvalno spomenuti gospodina \u0160abana Zahirovi\u0107a<\/strong>, koji je u vrijeme pronalaska rukopisa<\/strong> Gramatike<\/em><\/strong> bio direktor Arhiva Bosne i Hercegovine i koji je, po Muhamedovoj<\/strong> pri\u010di, tragao za rukopisom. Kad je prona\u0111en rukopis, profesor<\/strong> \u0160ator<\/strong> je bio veoma radostan i vijest je podijelio sa mnom. Imao sam priliku dr\u017eati rukopis Gramatike<\/em><\/strong> u svojim rukama i radovati se zajedno s njim. Radovali smo se kao djeca kad iznenada dobiju ne\u0161to \u0161to im je uvijek bila \u017eelja.<\/p>\n\n\n\n

Te\u0161ko mogu opisati ushi\u0107enje iz tih trenutaka. Ne\u0161to za \u0161ta se vjerovalo da nije sa\u010duvano, odjednom je bilo tu. Rukopis koji je stariji od sto godina<\/strong> bio je sav i\u0161aran crvenom olovkom, \u0161to je bilo veliko iznena\u0111enje. Jedan od naj\u010de\u0161\u0107e spominjanih podataka o Gramatici<\/em><\/strong> do pojave \u0160atorovih<\/strong> radova o njoj jeste podatak da se njen autor Franjo Vuleti\u0107<\/strong> nije htio potpisati kao autor zbog toga \u0161to nije bio saglasan s nazivom bosanski jezik. Da taj \u010desto spominjani podatak u brojnim osporavanjima bosanskog jezika nije ta\u010dan, pokazala je naslovna strana rukopisa, na kojoj je crvenom olovkom bilo precrtano ime Franje Vuleti\u0107a, \u201cu\u010ditelja jezika na velikoj gimnaziji u Sarajevu\u201d.<\/strong> Profesor Muhamed \u0160ator<\/strong> razrije\u0161io je i mnoge druge dileme u vezi s Gramatikom bosanskoga jezika<\/em><\/strong> iz 1890. godine.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Ko je mijenjao rukopis Gramatike?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Rukopis Gramatike<\/em><\/strong>, pokazao je profesor \u0160ator<\/strong>, mijenjao je Davorin Nemani\u0107<\/strong>, koji je u vrijeme nastanka rukopisa bio relativno poznat lingvist toga vremena a ujedno i direktor sarajevske gimnazije, u kojoj je u to vrijeme predavao i Franjo Vuleti\u0107<\/strong>. Osim precrtavanja imena Franje Vuleti\u0107a, na naslovnoj strani rukopisa precrtan je i njezin naziv \u2013 Vuleti\u0107ev<\/strong> je naziv bio Slovnica jezika bosanskoga za srednja u\u010dili\u0161ta<\/em><\/strong>, a naslov je ispravljen u: Gramatika jezika bosanskoga za srednje \u0161kole<\/em><\/strong>. Kasnije \u0107e u \u0161tampanom izdanju naslov knjige biti Gramatika bosanskoga jezika za srednje \u0161kole<\/em><\/strong>.<\/p>\n\n\n\n

Bio je precrtan i cijeli predgovor knjizi, koji je bio napisao Franjo Vuleti\u0107<\/strong>. Profesor \u0160ator<\/strong> je pokazao da je Nemani\u0107<\/strong> mijenjao mnoge termine i dopisivao nove primjere, ali da \u201cje vr\u0161io i smjelije intervencije u rukopisu, tako da je tekst ispisan crvenim mastilom (Nemani\u0107ev)<\/strong> gotovo jednak tekstu ispisanom crnim mastilom (Vuleti\u0107ev)<\/strong>\u201d. Nemani\u0107<\/strong> je izbacivao i cijela poglavlja iz rukopisa ali je vr\u0161io i znatne izmjene u preostalom dijelu rukopisa<\/strong> Gramatike<\/em><\/strong>. Na osnovu brojnih izmjena u rukopisu i izvje\u0161taja Davorina Nemani\u0107a<\/strong> koji je uputio Zemaljskoj vladi<\/strong>, \u201clahko je zaklju\u010diti\u201d, ka\u017ee profesor \u0160ator za Nemani\u0107a, \u201cda je ovaj lingvist sebe smatrao koautorom Gramatike\u201d.<\/p>\n\n\n\n

Zna\u010daj pronalaska rukopisa Gramatike<\/em><\/strong><\/p>\n\n\n\n

Pronalazak rukopisa<\/strong> Gramatike bosanskoga jezika<\/em><\/strong> iz 1890. godine nemjerljiva je zna\u010daja za bosanski jezik. Analizom rukopisa profesor \u0160ator<\/strong> je nizom dokaza pokazao da je o Gramatici bosanskoga jezika<\/em> iz 1890. godine u literaturi bilo puno neta\u010dnih podataka, kako onih koji se ti\u010du lingvistike, tako i onih koji se ti\u010du historije. Rukopisom je razrije\u0161eno pitanje autorstva Gramatike<\/em> i pitanje imena jezika u naslovu knjige. <\/strong>Pronalaskom rukopisa Gramatika<\/em><\/strong> je iz \u201canonimnosti\u201d na\u0161la svoje odgovaraju\u0107e mjesto u dru\u0161tvu i nauci jer, kako navodi profesor \u0160ator<\/strong>, Gramatika<\/em><\/strong> ranije nije bila zastupljena \u010dak ni u programima katedri za jezik na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. \u201cOriginalni rukopis Gramatike bosanskoga jezika\u201d, navodi profesor \u0160ator<\/strong>, \u201cu potpunosti daje drugu sliku od one koju su o njoj stvorili T. Kru\u0161evac<\/strong>, M. Papi\u0107<\/strong>, V. Bogi\u0107evi\u0107<\/strong>, T. Kralja\u010di\u0107<\/strong> i drugi histori\u010dari, ali na temelju njihovih tvrdnji i neki lingvisti (Lj. Stan\u010di\u0107<\/strong>, M. Okuka<\/strong>, H. Kuna<\/strong> i gotovo svi koji su spominjali Gramatiku bosanskoga jezika<\/em><\/strong>)\u201d. Otkri\u0107em rukopisa \u201cotkrio\u201d se i Davorin Nemani\u0107<\/strong>, autor svih izmjena u Gramatici<\/em><\/strong>, a za koje se do tada u nau\u010dnoj javnosti uop\u0107e nije ni znalo. Pronalaskom rukopisa Gramatika<\/em><\/strong> je postala nova tema mnogih rasprava o jeziku u Bosni i Hercegovini, ali sa novim podacima koje je nau\u010dnoj javnosti predo\u010dio profesor \u0160ator<\/strong>.<\/p>\n\n\n\n

Gramatika bosanskoga jezika<\/em><\/strong> ne spominje se samo u temama koje se ti\u010du jezika iz austrougarskog perioda, ve\u0107 i onima koje se ti\u010du savremenih gramati\u010dkih tema. To je zbog toga \u0161to se u raspravama o gramati\u010dkim pitanjima sve \u0107e\u0161\u0107e prave usporedbe sa gramati\u010dkim pojavama opisanim u Gramatici<\/em><\/strong> iz 1890. godine te i zbog toga \u0161to je profesor \u0160ator<\/strong> jednu veoma va\u017enu a gotovo zaboravljenu knjigu vratio u sredi\u0161te interesa nau\u010dne javnosti.<\/p>\n\n\n\n

Pronalazak Gramatike<\/em><\/strong> iz 1890. godine i njezino predstavljanje slavisti\u010dkoj nau\u010dnoj i stru\u010dnoj javnosti zasigurno je spomenik profesoru Muhamedu \u0160atoru i tu mu zaslugu bosnisti\u010dka zajednica ne smije zaboraviti.<\/p>\n\n\n\n

Bilo bi dobro da se profesoru \u0160atoru posthumno dodijeli nagrada za \u017eivotno djelo, \u010dime bi se zajednica, makar i sa zaka\u0161njenjem, bar djelimi\u010dno odu\u017eila \u010dovjeku koji je zaslu\u017ean za afirmaciju bosanskog jezika u Bosni i Hercegovini i slavisti\u010dkim nau\u010dnim krugovima. A jo\u0161 bi bilo bolje po profesoru Muhamedu \u0160atoru nazvati nagradu koja bi se dodjeljivala pojedincima i organizacijama iz zemlje i inozemstva za doprinos razvoju i promociji bosanskoga jezika i bosnistike.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Profesor Muhamed \u0160ator (autor portreta: Suad Veli\u0107, izvor: Lingvazin III\/1, 2015)<\/em><\/p>\n\n\n\n

O profesoru Muhamedu \u0160atoru<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Profesor Muhamed \u0160ator ro\u0111en je 16. 12. 1945. godine (Lokve, op\u0107ina \u010capljina). Osnovno\u0161kolsko i gimnazijsko obrazovanje stekao je u Stocu. Studirao je srpskohrvatski jezik i knji\u017eevnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, gdje je zavr\u0161io i postdiplomski studij iz lingvistike i magistrirao 10. 7. 2000. godine, odbraniv\u0161i magistarski rad Razvoj pravopisne norme u Bosni i Hercegovini do 1914. godine<\/em>. Na istom je fakultetu 14. 6. 2004. godine odbranio doktorsku disertaciju Jezik i stil Maka Dizdara<\/em>. U periodu do 1992. godine bio je profesor i direktor Gimnazije u Stocu, a nakon rata prosvjetni savjetnik u Pedago\u0161kom zavodu u Mostaru i saradnik u nastavi na Fakultetu humanisti\u010dkih nauka Univerziteta \u201cD\u017eemal Bijedi\u0107\u201d u Mostaru. Radio je u vi\u0161e ekspertskih timova OHR-a i UNESCO-a koji su se bavili organizacijom nastave jezika u bosanskohercegova\u010dkim \u0161kolama. Bio je sudionik brojnih nau\u010dnih skupova, simpozija i rasprava o bosanskom jeziku. Recenzirao je brojne ud\u017ebenike i druge knjige. Radio je na \u0161irenju i popularizaciji standardnoga bosanskog jezika pa je u obrazovnom programu Radio Mostara u 1994. i 1995. godini uredio i objavio preko dvije stotine kratkih priloga o standardnom bosanskom jeziku. Profesor \u0160ator umro je 16. 7. 2004. godine. Za \u017eivota je objavio knjige Bosanski \/ hrvatski \/ srpski jezik u BiH do 1914. godine<\/em> (Univerzitet \u201cD\u017eemal Bijedi\u0107\u201d, Mostar, 2004), Na\u0161 jezik: Ud\u017ebenik za prvi razred srednjih \u0161kola<\/em> (koautorstvo s Refikom Buli\u0107em, \u201cBosanska rije\u010d\u201d, Tuzla, 2001). Nakon njegove smrti objavljena mu je knjiga Jezik i stil Maka Dizdara <\/em>(\u201cSlovo Gor\u010dina\u201d, Stolac, 2013). Osim toga, objavio je brojne nau\u010dne i stru\u010dne radove o bosanskom jeziku. \u25a0<\/p>\n\n\n\n

<\/div>\n\n\n\n

Refik Buli\u0107 redovni je profesor u penziji. Autor je petnaestak knjiga, me\u0111u kojima su Bosanski pravopis<\/em> i Bosanski pravopisni priru\u010dnik<\/em>.<\/strong><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Pi\u0161e: Refik BULI\u0106 Ovoga ljeta navr\u0161ila se dvadeset i jedna godina od smrti mog prijatelja profesora Muhameda \u0160atora, \u010dovjeka koji je nau\u010dnoj javnosti predstavio rukopis Gramatike bosanskoga jezika iz 1890. godine, za koji se mislilo da ne postoji. Pronalaskom rukopisa Gramatike profesor \u0160ator je otkrio niz novih detalja u vezi s njenim nastankom, a oni […]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":910,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"jnews-multi-image_gallery":[],"jnews_single_post":{"format":"standard"},"jnews_primary_category":[],"jnews_social_meta":[],"jnews_override_counter":[],"footnotes":""},"categories":[40],"tags":[],"class_list":["post-907","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-portret"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/907","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=907"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/907\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":911,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/907\/revisions\/911"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/910"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=907"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=907"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=907"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}