{"id":968,"date":"2025-09-19T07:37:52","date_gmt":"2025-09-19T07:37:52","guid":{"rendered":"https:\/\/bosnistika.ba\/?p=968"},"modified":"2025-09-19T07:37:53","modified_gmt":"2025-09-19T07:37:53","slug":"medeni-mjesec-emira-zare-odlomak-iz-romana-radio-piton-buybook-sarajevo-zagreb-2021","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/2025\/09\/19\/medeni-mjesec-emira-zare-odlomak-iz-romana-radio-piton-buybook-sarajevo-zagreb-2021\/","title":{"rendered":"Medeni mjesec Emira \u017dare (odlomak iz romana \u201cRadio Piton, Buybook, Sarajevo \u2013 Zagreb, 2021)"},"content":{"rendered":"\n

Pi\u0161e: Samedin KADI\u0106<\/strong><\/p>\n\n\n\n

(Nakon \u0161to ste imali priliku pro\u010ditati odlomak o \u017eenidbi Emira \u017dare<\/a>, slijedi nastavak.)<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Nakon prve bra\u010dne no\u0107i, tako tu\u017ene i rastresene, ujutro su krenuli na bra\u010dno putovanje \u201cu Dubrovnik\u201d. Ali prvo su svratili do \u017darine majke, mlado\u017eenja mora da je vidi. \u0160ta li Ambera o tome misli? Zatekli su je kako im u avliji \u010de\u0161lja vunu za du\u0161ek; popila je sino\u0107 tri tablete, a opet sanka ni za lijeka. Ali sada je sve lak\u0161e, \u017dara je tu, nije ga zvijer razgulila, sve te\u010de kao i ina\u010de, sve \u0107e biti kao i ina\u010de, osim \u0161to mu vi\u0161e ne\u0107e morati biti sluga. Njegovu \u017eenidbu, ako bude mudra, mo\u017ee da preokrene u svoju korist, ali muslimanska \u017eena ne umije da bude mudra. I kad su popili jutarnju kahvu s majkom, mogli su rahat krenuti na svoje putovanje, koje nije ba\u0161 u Dubrovnik, ve\u0107 u Trebinje, do zgrade med\u017elisa Islamske zajednice, gdje radi \u017darin \u0161kolski drug. Blizu je more, klima, kao \u0161to je poznato, \u017eupna, stan uredan, i, najva\u017enije, vakufski. Nema boljeg afrodizijaka od vakufskog stana. Jedini je problem \u0161to je Ambera pokrivena i lokalni Srbi ih gledaju ne samo kao nepo\u017eeljne ili strane ve\u0107 kao ne-ljude<\/em> koje, kako ih je sveta pravoslavna crkva nau\u010dila, nije grijeh ni spaliti, ni istrijebiti. No\u0107u im omladina lupa na vrata, djeca u ak\u0161am bacaju kamenje u prozor. Na to je ovda\u0161nji efendija navikao; \u0161ta da se radi, makar mu ne pale tek obnovljenu d\u017eamiju. Upadaju im nevidljivi uljezi u perivoje \u0111erdeka; kamenjem im razbijaju zagrljaje; psovkama ih bude iz ljubavnog pijanstva; pljuva\u010dkom gase zvijezde. Kako da im zaborave to svetogr\u0111e? Da bi do\u0161li do zgrade med\u017elisa u ve\u010dernjem povratku s mora moraju se probiti kroz korzo i Ambera lije\u017ee na zadnjem sjedi\u0161tu i pokriva se dekom; ovim se podru\u010djima uvijek ne\u0161to krijum\u010darilo.<\/p>\n\n\n\n

U Dubrovniku je bolje, ipak je to kulturniji svijet, ali daleko od toga da je komotno: mnogi gledaju u pokrivenu \u017eenu s dubokom empatijom, a poneki joj i psuju sunce zamotano. Mnogo te\u017ee padaju dubrova\u010dke cijene i komfor, koji im ne ostavljaju mogu\u0107nost nijednog pristojnog restoranskog ru\u010dka. Lijepa je prilika da mladenci nau\u010de, ako to do sada ve\u0107 nisu znali, da je \u017eivot u osnovi patnja.<\/p>\n\n\n\n

Ali vrijeme je lijepo, sunca u izobilju, dovoljno za sirotinjsku sre\u0107u. Avlija je ogra\u0111ena kamenim zidovima i tu imaju svoj mir. A kada iza\u0111u u grad, do \u0161oping-centra ili do d\u017eamije, hodaju na prstima, da ne probude usnule poglede.<\/p>\n\n\n\n

Peti dan ga zove Fedahija. Zakocenuo se na \u017darino javljanje: \u201cKako ide, zagond\u017eijo?\u201d<\/p>\n\n\n\n

\u201cDobro\u201d, \u0161ta drugo da mu ka\u017ee.<\/p>\n\n\n\n

\u201cSamo guzi.\u201d<\/p>\n\n\n\n

\u201c…\u201d<\/p>\n\n\n\n

\u201cNema mi ni\u0161ta dra\u017ee nego kad se dvoje hairli insana ja\u0161u.\u201d<\/p>\n\n\n\n

Ali zove ga poslom. Kad je ve\u0107 dolje, neka produ\u017ei do Bara, da proprati u subotu tamo\u0161nju vjersku ceremoniju, a poslije neka napravi krug, preko Podgorice, u Bijelo Polje i Pljevlje, pa pravo na Fo\u010du; \u0161ta je Crna Gora, prepi\u0161ati se mo\u017ee. I tako mladi bra\u010dni par di\u017ee sidro i kre\u0107u niz oktobarsku obalu. Ostali su \u010detiri dana, dva u Baru i po no\u0107 u Podgorici i Bijelom Polju. Snimao je redom \u0161ta je stigao, materijal se uvijek mo\u017ee upotrijebiti, kao \u010daj. Amberu je u povratku negdje propuh ubio, najvjerovatnije dok je izbacivala ruku kroz prozor automobila. Ruku su joj kukavici jamile sand\u017eije ve\u0107 oko Pljevalja, pa je jadila i kukala ve\u0107i dio puta, a \u017dari je iskreno bilo pomalo neprijatno, \u0161ta \u0107e re\u0107i punica kada vidi uko\u010deno dijete. \u0160to ti je ovo, Ambera, trebalo, nisi u Titaniku<\/em>.<\/p>\n\n\n\n

Toliko ih posla \u010deka, sada kad su u\u0161li u svoj stan. Neka sve stoji jo\u0161 koji dan, dok mladu pro\u0111e ruka, ne mo\u017ee ni \u017dara sve sam. Prvo \u0107e s prijateljima podijeliti utiske i pregledati slike. Kod njih je slatka, red je da po\u010daste. A najmanje \u0161to mlado\u017eenja mo\u017ee uraditi za svoje slu\u0161atelje jeste da ih daruje jednom prikladnom radijskom pri\u010dom.<\/p>\n\n\n\n

Dragi slu\u0161atelji,<\/em><\/p>\n\n\n\n

I tako u jedan crnogorski primorski grad stigne takozvana Poslanikova dlaka. Ima tih dlaka izgleda svuda po Crnoj Gori, dr\u017ee se po d\u017eamijama u malim fla\u0161icama koje ljudi u zanosu ljube, i tur\u010deni i netur\u010deni, mo\u017eda ovi potonji i vi\u0161e jer im je tu\u0111e sla\u0111e, a i vjeruju kako je islam magija i \u010dudotvorstvo, pa u \u017eivotnim o\u010dajima zakucaju i na muslimanska vrata kao \u0161to kukavan \u010dovjek ponekad svrati Ciganki da mu iz grdnog dlana iskopa zaboravljenu sre\u0107u. Ljudi misle da ta dlaka \u010duva sela i gradove od svakog baksuzluka, donosi \u017eiteljima sre\u0107u i radost, u\u010dvr\u0161\u0107uje vjeru. A \u0161ta o\u010dekivati od zaba\u010denih crnogorskih d\u017eemata ako fla\u0161ica s dlakom postoji i u na\u0161oj Begovoj d\u017eamiji, gdje je tako\u0111er cjelivaju uo\u010di Lejletul-kadra u posebnoj ceremoniji \u201czijareti-\u0161a\u2019ri-seadet\u201d.<\/em><\/p>\n\n\n\n

Rije\u010d je, me\u0111utim, o jednoj notornoj podvali. U Bosnu dlaka sti\u017ee u vrijeme ustanka u Krajini i Hercegovini 1876. godine; poslao ju je u maloj fla\u0161ici glavom i jo\u0161 va\u017enije bradom sam sultan Abdul-Aziz kao posebnu \u010dast, emanet i atrakciju pobunjenoj pokrajini. Stigla je u Begovu, razumije se, uz najvi\u0161e dr\u017eavni\u010dke po\u010dasti, oficire i trube, a do\u010deka\u0161e je i pa\u0161a i ulema. Ali izgleda da su u ta nemirna vremena dlake slate na razne strane; Mehmed Hand\u017ei\u0107 ih pronalazi \u010dak po vjetrovitoj sjevernoj Africi. Vidi se da je sultan bio ne samo prodoran geostrateg (dobro je pa nas njegov nasljednik na Berlinskom kongresu nije poklonio du\u0161manskoj carskoj Rusiji), ve\u0107 i filantrop koji je dlake slao i relativno nepoznatim pojedincima \u0161irom fragilnog hilafeta. Odakle ih je \u010dupao nije otkriveno jer je haman izvr\u0161io samoubistvo. Nije to s dlakom on radio iz \u010distog hira, samo je slijedio politi\u010dku tradiciju odvla\u010denja pa\u017enje od konkretnih problema. U ta pobo\u017ena vremena sirotinji je bila dovoljna dlaka, a sirotinja nikad dlaku u jajetu nije tra\u017eila.<\/em><\/p>\n\n\n\n

Kako je, kojim putem stigla nesretna fla\u0161ica s dlakom u d\u017eamiju crnogorskog primorskog gradi\u0107a ima, me\u0111utim, vi\u0161e mi\u0161ljenja i izdangubili bismo da to sad sve potanko istra\u017eujemo. Uglavnom, kad je Rasim-efendija hiljadu devetsto osamdeset i neke stigao na slu\u017ebu u ovu d\u017eamiju, zatekao je dlaku i ceremoniju cjelivanja i milodara. Dolazili su i tur\u010deni i netur\u010deni, neobrazovani a jo\u0161 vi\u0161e obrazovani, ljubili fla\u0161icu, \u0161aputali joj ljubavne, poslovne, zdravstvene probleme i ostavljali novac u kutiju za priloge. Bila je mladom Rasim-efendiji poznata pri\u010da o dlaci (\u010ditao je u medresi Mehmeda Hand\u017ei\u0107a), ali nije imao hrabrosti, kao \u0161to rijetko ko na svijetu i ima, otvoreno se suprotstaviti etabliranoj ekonomiji spasa. Svako ima pravo na svoj \u0161irk, racionalizirao je sam sebi cijepaju\u0107i dlaku na \u010detvero; problem je \u0161to je \u201ci sam indirektno bio dio opasne rabote\u201d. Narod se zapleo u praznovjerje, ali mladi Rasim-efendija nije \u017eelio nikome i\u0107i niz dlaku. Nije ostao nezapa\u017een promet u d\u017eamiji, pa je jednog sabaha had\u017eija Rifat, omaleni mujezin \u0161to je otklju\u010davao d\u017eamiju, zatekao provaljena ulazna vrata. Odmah je nazvao Rasim-efendiju.<\/em><\/p>\n\n\n\n

\u201cEfendija, oplja\u010dka\u0161e nam d\u017eamiju\u201d, zadihano mu je uletio u san.<\/em><\/p>\n\n\n\n

\u201cOdli\u010dno!\u201d, viknu razbu\u0111eno efendija s druge s strane linije.<\/em><\/p>\n\n\n\n

\u201c\u0160ta je odli\u010dno?\u201d, bio je zbunjen had\u017eija.<\/em><\/p>\n\n\n\n

\u201cUzmi brzo onu dlakurinu i baci u more.\u201d<\/em><\/p>\n\n\n\n

\u201cAli\u2026\u201d<\/em><\/p>\n\n\n\n

\u201cNi\u0161ta ali, nosi i bacaj.\u201d<\/em><\/p>\n\n\n\n

Had\u017eija Rifat je bio dobar mujezin i vjerno slu\u0161ao svog efendiju. Do\u0161la je policija i napravila izvje\u0161taj: novac, toliko i toliko, te relikt: \u201csve\u010deva dlaka\u201d. Kra\u0111a se brzo pro\u010dula. Rasim-efendija je sazvao to ne\u0161to malo d\u017eemata i saop\u0107io im tragi\u010dnu vijest. Sve im se dlake na tijelu od u\u017easa nakostrije\u0161i\u0161e. Tada je ustao jedan mladi\u0107 (o\u010devici tvrde da je bio romske nacionalnosti, ali ih ne\u0107emo uzeti doslovno zbog poznate nepouzdanosti o\u010devidaca) i bez dlake na jeziku, kao da je nekakav dugogodi\u0161nji mo\u0107nik, izjavio: \u201cNije ukradena Poslanikova dlaka.\u201d<\/em><\/p>\n\n\n\n

\u201c\u0160ta to pri\u010da\u0161?\u201d, na\u0161ao se zate\u010den Rasim-efendija (visila mu je reputacija o dlaci), a mladi\u0107 mu je ponosno odgovorio: \u201cUkrao sam novac, ali da Poslanikovu dlaku uzmem \u2013 tolika bitanga nisam.\u201d<\/em><\/p>\n\n\n\n

Ne smijemo potvrditi da je sve u dlaku ba\u0161 ovako bilo. \u0160ta je s lopovom bilo ne znamo, ali bitanga \u2013 sad ga je ve\u0107 probila kozija dlaka \u2013 kazuje kako mu je \u017eao \u0161to onda onako s onom dlakom u\u010dini. Dobro bi mu do\u0161la u ova siroma\u0161na vremena, no nema vi\u0161e mujezina Rifata da je iz mora donese.<\/em><\/p>\n\n\n\n

Za\u010das \u0107e pro\u0107i jesen. Stabla \u0107e uskoro ostati gola kao palidrvcad. Mladenci sa svog alipa\u0161inskog balkona, gdje nakon ru\u010dka redovno piju kahvu, sretno prate kro\u0161njaste oblake. Grade me\u0111u njima svoje malo gnijezdo, puno ne samo ljubavi, nego i vjere, jer nijednom se ne pitaju ko \u0107e pti\u010dad hraniti kada se izlegu. Supru\u017enici su samo sredstvo kojim \u017eivot stvara \u017eivot, a \u017eivot o \u017eivotu zna brinuti. Ska\u010du u novembarsko plavetnilo da iz njega sebi donesu jednog malog, malog vrap\u010di\u0107a. \u25a0<\/p>\n\n\n\n

<\/div>\n\n\n\n

Samedin Kadi\u0107 je docent na Fakultetu islamskih nauka Univerziteta u Sarajevu i knji\u017eevnik. Autor je romana Penelopin vez: O medresi i \u010dar\u0161iji<\/em>, Pau\u010dina<\/em> i Radio Piton<\/em>.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Pi\u0161e: Samedin KADI\u0106 (Nakon \u0161to ste imali priliku pro\u010ditati odlomak o \u017eenidbi Emira \u017dare, slijedi nastavak.) Nakon prve bra\u010dne no\u0107i, tako tu\u017ene i rastresene, ujutro su krenuli na bra\u010dno putovanje \u201cu Dubrovnik\u201d. Ali prvo su svratili do \u017darine majke, mlado\u017eenja mora da je vidi. \u0160ta li Ambera o tome misli? Zatekli su je kako im […]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":669,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"jnews-multi-image_gallery":[],"jnews_single_post":{"format":"standard"},"jnews_primary_category":[],"jnews_social_meta":[],"jnews_override_counter":[],"footnotes":""},"categories":[2,3],"tags":[],"class_list":["post-968","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-knjizevnost","category-proza"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/968","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=968"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/968\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":971,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/968\/revisions\/971"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/669"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=968"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=968"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnistika.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=968"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}