Autor: P. B.
Na godišnjem sastanku Američkog geofizičkog saveza održanom u San Franciscu u decembru 2012. godine geolog Matt Konfirst iznio je teoriju da je sumerski jezik, koji je bio jezik komunikacije veoma napredne sumerske civilizacije, vjerovatno izumro zbog posljedica klimatskih promjena, tačnije suše koja je potrajala između dvjesto i tristo godina. Zaključci se oslanjaju na posredne tragove, jer zapisa o takvoj uzročno-posljedičnoj vezi nema. Savremenici možda ni sami nisu bili svjesni do kakvih će posljedica dovesti suša koja ih je snašla. Međutim, i neki arheološki i geološki dokazi pokazuju da je postepeni pad sumerske civilizacije koincidirao s dugotrajnom sušom.
Sumerska kultura uzdigla se oko 3.500 godina prije nove ere u drevnoj Mezopotamiji (prostor današnjeg Iraka). Poznata je po izumu klinastog pisma i kao ishodište Epa o Gilgamešu, a Sumercima se pripisuju i zasluge za konstrukciju točka i lûka.
Naravno, ne tvrdi se da na spomenutom prostoru nije pala ni kap kiše, već da se količina padavina u određenom periodu značajno smanjila. Suša je mogla početi prije oko 4.200 godina, a već prije 4.000 godina sumerska kultura bila je nestala. Sumerski je jezik uskoro prestao biti razgovorni jezik, ali se još 2.000 godina koristio kao pisani jezik i jezik kulture.
Geološki dokazi pokazuju da su u spomenutom periodu Crveno i Mrtvo more imala pojačano isparavanje, smanjilo se jezero Van u Turskoj, a i jezgre morskih sedimenata iz tog razdoblja ukazuju na povećanu količinu prašine u okolišu.
Arheološki dokazi pokazuju da su tri četvrtine naselja bila raseljena, a prostor naseljen ljudima smanjio se za 93 %. Osim tog raseljavanja, desila su se i dva vala pljačkaških pohoda, tokom kojih je opljačkan glavni grad Ur.
Konfirst pretpostavlja da podudarnost društvenih promjena, depopulacije na tom području i geoloških zapisa o suši sugerira da su klimatske promjene mogle imati ulogu u nestanku sumerskog jezika. Time je stvoren prostor za dominaciju semitskih jezika, koja danas karakterizira Bliski istok, što pokazuje da čak i osnovni gradivni elementi ljudskog društva mogu biti pogođeni klimatskim promjenama.
Navedene pretpostavke ukazuju da bi i današnje civilizacije mogle biti osjetljive na klimatske promjene. ■





