Piše: Refik BULIĆ
Prije trideset i dvije godine, 25. oktobra 1993. godine, na Crnoriječkoj visoravni, na području općine Ilijaš, poginuo je heroj oslobodilačkog rata Nesib Malkić, komandant 210. viteške oslobodilačke brigade iz Živinica, koja će nakon toga nositi njegovo ime. S njim su poginuli i članovi Komande 210. brigade: načelnik Sead Paravlić, Nermin Fočaković, Nevres Šišić i Fikret Andelić.
Heroj oslobodilačkog rata Nesib Malkić
Tužno i bolno odjekivala je vijest leteći od usta do usta, od srca do srca, od grada do grada, usađujući se u duše onih koji su ih znali. A znali su ih svi na ratištima 2. korpusa, jer su oni stizali svugdje: od Zvornika do Doboja, od Brčkog do Olova, od Gradačca do Zavidovića. Ondje gdje su stizali, donosili su sigurnost i vjeru u pobjedu.
Ukaz o proglašenju heroja
Tim je povodom u prepunoj sali Bosanskoga kulturnog centra u Živinicama u petak 24. oktobra 2025. godine održan veličanstveni skup, na kome su evocirana sjećanja na pogibiju heroja oslobodilačkog rata Nesiba Malkića i dijela komande 210. viteške oslobodilačke brigade. Pet stotina stolica u sali nije bilo dovoljno pa su mnogi prisutni stajali. Neki bi to “modernim rječnikom” kazali da je prisustvovalo mnogo poštovalaca “kulture sjećanja”, a ja samo želim da im se zahvalim u ime jedne druge kulture – “kulture posjećivanja”.
Skup u Bosanskom kulturnom centru u Živinicama
Zato, hvala onima koji su danas bili u Bosanskom kulturnom centru u Živinicama i onima koji će (malo) sutra doći na Crnoriječku visoravan, na mjesto pogibije heroja oslobodilačkog rata.
Hvala članovima Predsjedništva BiH na “kulturi posjećivanja”, jer Bosna i Hercegovina ima samo devet heroja.
Orden heroja oslobodilačkog rata
Hvala i generalima što su heroju brigadiru došli na godišnjicu pogibije.
Hvala BHRT-u, jer su se heroj i njegovi saborci borili za cjelovitu Bosnu i Hercegovinu.
Hvala Federalnoj televiziji, za koju se heroj nije borio, ali jesu neki drugi.
Hvala i svim budžetskim televizijama, posebno onima iz Tuzlanskoga kantona.
Hvala premijerima i ministrima zemlje, vode i zraka, a posebno hvala Žarku Vujoviću, predsjedavajućem Skupštine Tuzlanskoga kantona, njemu posebno i od srca.
Hvala svima koji su doprinijeli da ovakav skup ne bude (samo) bošnjački, jer su se heroj i njegovi saborci borili za to da Bosna i Hercegovina bude slobodna domovina svih njenih građana.
Hvala Općini Ilijaš na čuvanju autentičnosti mjesta pogibije heroja.
Hvala ljubiteljima ambrozije u okolici šupe, koja je “slučajno” napravljena umjesto visokog spomenika koji bi se vidio i s dijela magistralnog puta M18, koji prolazi preko Nišićke visoravni.
Mjesto pogibije heroja Malkića i Komande 210. brigade
Zaista hvala i živiničkoj “Horizontali”, koja upravlja živiničkim parkinzima, što nam nije slikala tablice ispred BKC-a Živinice, a i da jeste, halal joj bilo.
Na kraju, hvala i portalu “Bosnistika” što je objavio ovaj tekst i svim drugim portalima koji su ga prenijeli, kao i pratiocima koji su ga pročitali.
Neka mi oproste oni koje nisam spomenuo, a koji su zaslužni, možda i više od nabrojanih.
Neki će se čitaoci možda pitati otkuda meni pravo da zahvaljujem. Neću više, vjerujte mi. A možda neću ni manje. ■
