Piše: Mirsad KUNIĆ
I tako naši studenti dolaze, polahko preuzimaju stvari u svoje ruke. Oslobađaju nas straha da nisu svjesni svoje misije. Ne mogu sakriti ponos Ilhanom i radost zbog pronađene građe. Samo da usporedimo – da sam ja kojim slučajem, poslije završenog studija književnosti u Beogradu, naišao na kofer s imenom Đenane Buturović, prošao bih pored njega kao pored lanjskog snijega i zaboravio ga već uz naslov neke druge izložene knjige. Htjeli mi to priznati ili ne, stvari se itekako mijenjaju.
Neka ovo bude prilika da se prisjetimo čime nas je to zadužila ova izuzetna istraživačica i naučnica.
Zajedno s Hatidžom Dizdarević i Munibom Maglajlićem, Đenana Buturović krčila je putove i utirala staze nauci o bošnjačkoj usmenoj književnosti. Bila je od onih pregalaca koji su radili na buđenju svijesti o bošnjačkoj usmenoj tradiciji, koja je stoljećima poricana, nepriznavana, prisvajana, zatirana, ali i neprepoznavana od nas samih.
Sa Studijom o Hörmannovoj zbirci (1966) Buturović relativno rano ulazi u naučnu javnost demonstrirajući svu ozbiljnost i visok stepen naučne odgovornosti. Studija zapravo predstavlja neku vrstu istraživačko-naučne i metodološke dopune same zbirke, s obzirom na činjenicu da se Kosta Hörmann nije bavio pjevačima i područjima iz kojih su dolazili pjevači i njihove pjesme. Kao rezultat bavljenja Hörmannovom zbirkom pojavila se i knjiga s pjesmama koje nisu bile uvrštene u zbirku, ovaj put sa svim potrebnim podacima o samim pjesmama.
Paralelno sa brojnim studijskim putovanjima i učešćima na kongresima diljem Jugoslavije i Evrope trajao je dugi istraživački rad na rasvjetljavanju kulturno-historijske pozadine Balade o Morićima, što će rezultirati knjigom Morići – od stvarnosti do usmene predaje (1983). Samo odgovorni naučnici, oni koji su svjesni šta znači vrijeme u nauci, usuđuju se i odlučuju na obnovljena izdanja svojih prethodno objavljenih djela, tako da će 26 godina poslije prvog izdanja izaći dopunjeno izdanje s novim naslovom: Morići – smisao sjećanja i pamćenja (2009).
Knjiga Bosanskomuslimanska usmena epika (1992) važna je prvenstveno zbog toga što se u domaćoj naučnoj i akademskoj zajednici istovremeno etabliraju dva pojma – bosanska i muslimanska – vezana za epiku koja je, kao uostalom i pisana književnost, bila svrstavana u srpsku ili hrvatsku. U ovoj, sigurno najcjelovitijoj studiji o bošnjačkoj epici, autorica donosi iscrpan pregled pisanih spomenika o postojanju bošnjačke epske tradicije u prošlosti, svih manje ili više značajnih zbirki, donosi pregled stručnih radova o bošnjačkoj epici. Središnji dio knjige posvećen je fenomenu multipojavnosti bošnjačke epike, odnosno epskim pjesmama, temama i junacima. Polazeći od Braunove i Schmausove tematske klasifikacije autorica insistira na postojanju više tipova bošnjačke epike, oponirajuću Schmausovom svođenju cjelokupne epike na krajišku. Posebno poglavlje posvećeno je junaku Aliji Đerzelezu, donoseći, na temelju novih dokumenata, potpuniju predstavu o historijskoj utemeljenosti lika, a time i potpuniju sliku o ovom znamenitom junaku. Da je i ovu knjigu željela osavremeniti i dopuniti, saznat ću iz čestih telefonskih razgovora koje smo vodili u godini pred smrt. Međutim, nije je uspjela dovršiti.
Ništa manje važnim ne može se smatrati uređivački rad Đenane Buturović. Pored spomenutih djela uredila je brojne monografije, hrestomatije i antologije, među kojima posebno valja istaknuti: Epska narodna tradicija muslimana BiH od početka 16. vijeka do pojave zbirke Koste Hörmanna (1972–73), Bosanskohercegovačka književna hrestomatija (u koautorstvu sa Hatidžom Krnjević i Ljubomirom Zukovićem, 1972), Usmena epika Bošnjaka (1995), Od Đerzelez Alije do Tala Ličanina (1996), Antologiju bošnjačke usmene epike (1997), Djevojka ptica zlatna perja (antologija usmene priče u BiH, sa Ladom Buturović, 1997), Bošnjačka književnost u književnoj kritici, usmena književnost, knjiga II (koautor Munib Maglajlić, 1998), Antologiju bošnjačkih lirskonarativnih pjesama – balade i romanse (koautor Lada Buturović, 2000), Narodne pjesme Bošnjaka, izbor iz zbirki Koste Hörmanna (2001).
U već spomenutim telefonskim razgovorima kazala je, između ostalog, da se odavno sprema prirediti zbirku epskih pjesama Omera Zagorca s Romanije, kojega je lično upoznala i bilježila u godinama pred Agresiju na Bosnu i Hercegovinu. Isticala je da se radi o vrijednoj građi koja svjedoči najviši stepen epskog izvođenja, potvrđujući time i saznanja do kojih je, nekako u isto vrijeme, došao Zlatan Čolaković sa svojim guslarom Muratom Kurtagićem. U građi koju je na lukavačkoj pijaci našao Ilhan Mulalić nema pjesama Omera Zagorca. Nadamo se da su završile u sigurnim rukama.
Đenana Buturović ostavila je iza sebe brojna djela koja su postala dio nematerijalnog kulturnog naslijeđa Bošnjaka i Bosne, ali postavlja se pitanje kako je nešto što je trebalo biti dio porodičnog naslijeđa dospjelo na pijacu.
Stoga pozivamo pravne nasljednike ove ostavštine da se jave i preuzmu ovaj dio koji je dospio do Ilhana i mene (mirsad.kunic@untz.ba). ■
Više podataka o ostavštini koja se spominje u ovom tekstu možete pronaći u tekstu Ilhana Mulalića Sačuvana vrijedna ostavština profesorice Đenane Buturović.
