Čuvari bosanske baštine: Sto godina od rođenja Hifzije ef. Suljkića

Piše: Refik BULIĆ

Ove godine navršilo se 100 godina od rođenja Hifzije ef. Suljkića, uvaženog alima, pisca i jednog od najistaknutijih čuvara islamske i bosanske baštine

Hifzija Suljkić rođen je 1925. godine u selu Gvozdevićima, današnji Džebari, mjestu koje se nalazi na području Općine Živinice, poznatom po čuvenoj Džebarskoj džamiji, za koju se vjeruje da je izgrađena 1463. godine za vrijeme sultana Mehmeda II (El-Fatiha – Osvajača).

Mektepsku pouku pohađao je kod Rasima ef. Selimovića u Gornjoj Lukavici, koja je od njegova rodnog mjesta udaljena oko deset kilometara. Nakon toga je završio Behram-begovu medresu u Tuzli i Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu. Arapski i turski jezik i književnost završio je na Filozofskom fakultetu u Prištini. Bio je posljednji imam Namazđah džamije (srušena 1978. godine) u Zvorniku, u kome je i živio do Agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu, odakle je uspio prijeći u Tuzlu. U Tuzli je živio do svoje smrti, a umro je 2002. godine. Ukopan je u rodnome mjestu, u haremu Džebarske džamije.

Hifzija ef. Suljkić autor je brojnih naučnih i stručnih radova iz oblasti islamske i kulturne baštine te više prijevoda, a za života je objavio i nekoliko knjiga. Posthumno je nagrađen Poveljom Hasan Kaimija te su mu objavljena i sabrana djela. Za života je bio hapšen i osuđivan od komunističke vlasti zbog svojih stavova i tekstova (1949. i 1977), zbog čega je vrlo često svoje tekstove morao potpisivati raznim pseudonimima jer mu ih pod njegovim imenom (neki) urednici ne bi smjeli objavljivati.

Slijeva nadesno: Mujo Suljkić, Hasan Suljkić, Hifzija Suljkić, Muhamed Tulumović – Tuzla, 20. decembar 1946. god. (izvor fotografije: porodična arhiva)

Ljubav prema knjizi i pisanoj riječi učinila je to da je Hifzija ef. Suljkić imao veoma bogatu ličnu biblioteku sa oko 7.000 različitih publikacija, od tematski raznolikih orijentalnih rukopisa do različitih periodičnih publikacija. Nažalost, njegova je biblioteka u toku Agresije “nestala” i o njoj se zasad ne zna ništa.

Hifzija ef. Suljkić objavio je za života sljedeće knjige:

• Islam u bošnjačkoj narodnoj poeziji, Bemust, Sarajevo, 1977. (kasnije imala i drugih izdanja);
• Poslovice, Zvornik, 1971 i Tuzla, 1996;
• Imam Busiri, Kasidei-Burda, Sarajevo, Zvornik, 1973, preveo sa arapskog, uvod s napomenama i komentarima napisao Hifzija Suljkić;
  • (Iako su brojni prijevodi toga djela, ovaj se prijevod, prema nekim mišljenjima, može ocijeniti kao najbolji i najdosljedniji prijevod na bosanski jezik. Knjiga je posvećena prof. Abdurrahmanu Adil-efendiji Čokiću.)
• Božije jedinstvo u Kur’anu, izdavač Adem Hodžić, Kula-Grad, Zvornik, 1974;
• Prijevod: Vaz libijskog muftije, Sarajevo, 1973.
  • (Knjiga je prijevod s arapskog jezika predavanja koje je libijski muftija šejh Tahir ez-Zȃvi održao 1972. godine na otvaranju novoizgrađene džamije u selu Gračanici kod Živinica, udaljenom desetak kilometara od Suljkićevih rodnih Džebara.)

Nakon smrti Hifzije ef. Suljkića objavljene su 2007. godine tri knjige njegovih sabranih tekstova u izdanju Bosanske medijske grupe iz Tuzle:

Knj. 1: Islamske teme i narodne poslovice;

Knj. 2: Islamska baština u Bosni i Hercegovini i njenoj okolini;

Knj. 3: Islam u bošnjačkoj narodnoj poeziji.

Osim navedenih knjiga i brojnih radova s islamskom tematikom štampanih u raznim publikacijama, Hifzija Suljkić objavio je i niz veoma zapaženih radova o kulturnoj baštini,  značajnim Bošnjacima, bošnjačkoj tradiciji i kulturi te ostavio obilje podataka koji mogu poslužiti mlađim generacijama za bolje razumijevanje bosanskohercegovačke prošlosti, ali i sadašnjosti, te biti pomoć drugim istraživačima u rasvjetljavanju brojnih historijskih nepoznanica.

Izdvajamo samo njegove radove objavljene časopisu “Islamska misao”, od kojih su neki potpisani pseudonimima Mustafa Sulejmanović i Ibn Hasen:

• Islamski spomenici u Malom Zvorniku. IV/1982, 46, 49-51.
• Islamski spomenici u Kozluku. V/1983, 54, 45-48. 740.
• Džamija na Kušlatu. VI/1984, 61, 42-46. 741.
• Islamski spomenici u Zvorniku. VI/1984, 62, 38-43.
• Muslimanski ženidbeni običaji u Zvorniku i okolini. VI/1984, 64, 36-41.
• Islamski spomenici u Zvorniku. VI/1984, 69, 44-46. 743.
• Džamije u Puračiću, Lukavcu i Banovićima. VII/1985, 730, 29-31. 744.
• Dova na Toplici. VII/1985, 74, 32-33. 745.
• Iz prošlosti Loznice i njene okoline. VII/1985, 77, 32-35. 746.
• Tri Zvorničke džamije. VII/1985, 78-79, 28-30. 747.
• Četiri Zvorničke džamije: Zamlaz džamija, hadži Durgutova, Bajr i Begsuja džamija. VII/1985, 81, 33-35.
• Namazđah i Skela džamija u Zvorniku. VII/1985, 82, 32-34.
• Islamski spomenici u Koraju. VII/1985, 84, 29-32.
• Muslimanska ženska nošnja u Zvorniku krajem XIX i početkom XX stoljeća. VIII/1986, 87, 25-28.
• Ramazan u Muslimanskim narodnim pjesmama. VIII/1986, 88-89, 27-28. 752.
• O “Hikjmetu” nakon 50 godina. VIII/1986, 93, 23-24.
• Podrinjska medresa u Zvorniku. IX/1987, 103, 31-35. 754.
• Kratka povijest početnog islamskog obrazovanja u Zvorniku. XI/1989, 122,41-44. 755.
• Spomenici Islamske kulture u Srebrenici. XI/1989, 123, 42- 47. 756.
• Objekti islamske kulture u Vlasenici. XI/1989, 124, 37-39. 757.
• Objekti Islamske kulture u Tupkoviću. XI/1989, 129, 52-54. 758.
• Zakletva u muslimanskim narodnim pjesmama. XII/ 1990, 133, 34-36. 759.
• Turbeta (Mauzoleji) i tekije u Zvorniku. XII/ 1990, 134, 38- 40. 760.
• Objekti islamske kulture u Kladnju. XII/ 1990, 135, 37-43. 761.
• Zvornički kadiluk. XII/ 1990, 137, 44-45. 762.
• Sumnjiva ulema u Muslimanskim narodnim pjesmama. XII/ 1990, 138,51-53. 763.
• Iz prošlosti Smedereva. XII/ 1990, 141, 53-55. 764.
• Sultan Fatih u Bosni. XII/ 1990, 144, 67-71. 765.
• Ramazanski top, svirači i bubnjari. XIII/ 1991, 147-148, 74- 76. 766.
• Muslimanske čitaonice (kiraethane) u Bosni i Hercegovini. XIII/ 1992, 159, 32-39.

Mezar Hifzije ef. Suljkića u Džebarima (izvor fotografije: R. Bulić)

Na završetku ovoga spomena uz stogodišnjicu rođenja Hifzije ef. Suljkića želim kazati i nešto lično: drago mi je što sam poznavao takvoga čovjeka i bio mu na dženazi. ■

Refik Bulić redovni je profesor u penziji. Autor je petnaestak knjiga, među kojima su Bosanski pravopis i Bosanski pravopisni priručnik.