Autor: P. B.
(Alen Kalajdžija, Na lahkom i mehkom jeziku bosanskom: Suglasnik h u bosanskom jeziku, Bošnjaci zajedno! – Nacionalna koordinacija Bošnjaka u Hrvatskoj, Zagreb, 214 str.)
Bosnističku zajednicu obradovala je vijest da su prije nekoliko dana objavljene dvije knjige dr. Alena Kalajdžije, naučnog savjetnika na Institutu za jezik Univerziteta u Sarajevu. Riječ je o knjigama Na lahkom i mehkom jeziku bosanskom: Suglasnik h u bosanskom jeziku (Bošnjaci zajedno! – Nacionalna koordinacija Bošnjaka u Hrvatskoj, Zagreb, 214 str.) i Posijani na putu do obećane zemlje Turćije: Bošnjaci u Sjevernoj Makedoniji (Dobra knjiga, Sarajevo, 128 str.). U ovom tekstu pročitajte autorov predgovor knjizi Na lahkom i mehkom jeziku bosanskom i jedan odlomak teksta, na osnovu kojih ćete moći steći uvid u sadržaj i kontekst nastanka knjige. Uskoro ćete imati priliku pročitati više informacija i o drugoj knjizi.
Na lahkom i mehkom jeziku bosanskom: Suglasnik h u bosanskom jeziku
Predgovor
Knjiga koja je pred vama nastajala je u rasponu od nekoliko godina, budući da su problemi u vezi sa suglasnikom h u bosanskom jeziku tretirani kao pojedinačna pitanja o njegovoj upotrebnoj praksi, kulturalno-identitarnoj prepoznatljivosti, normativnom statusu, etimološkom porijeklu i svojevrsnoj pravilnosti korištenja. Shodno tome, upotreba suglasnika h posmatrana je u kontekstu pojedinačnih slučajeva na nivou fonetsko-fonoloških, tvorbenih, leksičkih i semantičkih kriterija. Primjeri su sakupljani iz svakodnevnog jezičkog općenja širokog dijapazona: od napisanih tekstova raznih registara – književna djela, publicistika, zakoni i administracija, deklaracije proizvoda, natpisi različite namjene, naslovi emisija, do govornih tekstova – razgovorni jezik, narodni govor, žargon, muzički žanrovi, tv-gostovanja, obraćanja i dijaloške forme video-materijala raznorodnih izvora, za koje se u nekim slučajevima nije mogao dati precizan izvor, budući da je mogao biti npr. registriran na nekom konkretnom javnom događaju ili u neformalnoj komunikaciji otvorenog ili zatvorenog tipa. Sve to sabralo se u broj od 130 pojedinačnih leksičkih pojava i formi analiziranih u skladu s uspostavljenim načelima relevantnim za tumačenje pojava, što je uključilo kriterije: a) pravilnosti ili nepravilnosti, b) etimološkog porijekla, c) analoškog prilagođavanja, d) normativnog statusa u pripadajućoj jezičkoj tradiciji, e) prisutnosti ili odsutnosti u različitim izvorima, f) potvrđenosti ili nepotvrđenosti u književnojezičkoj praksi, g) zabilježenosti ili nezabilježenosti u odnosu na simboličku upotrebu, h) onomastičke građe, i) razlikovnosti u odnosu na bliske književnojezičke sisteme i normativno registrirane forme, kao i druge moguće vrste analize raznovrsnih leksičkih jedinica. Svi ti kriteriji neminovno su doprinijeli posmatranju širokog dijapazona upotrebe koji su polučili veoma zanimljive podatke o statusu i upotrebi suglasnika h u bosanskom jeziku savremenog doba.
Odlomak
“Površnim i ne previše detaljnim pregledom dviju početnica za nastavu jezika u Bosni i Hercegovini s početka 20. stoljeća mogu se utvrditi sociolingvistički uvjeti u kojima zbog ideološko-političkih okolnosti nastaju određeni preferirani jezički obrasci. Primjer toga pokazuje kako se u suštini dva ista udžbenika – od kojih je jedan štampan u austrougarsko doba (1918), a drugi u doba Kraljevine SHS (1927) – jezički različito tretiraju u nekim aspektima upotrebe. Jedan detalj o tome govori, onaj koji možda nije toliko očit, ali to ipak pokazuje. Riječ je o imenici hora, koja je upotrijebljena u udžbeniku Prva Čitanka (1918: 48) austrougarske provenijencije, i imenici ora, koja se javlja u SHS-udžbeniku pod naslovom Bukvar (1927: 46), i zanimljivo, u istom tekstu jedne kraće pjesme, da ne kažemo pjesmice, i u osnovi istom udžbeniku, koji je samo štampan u dvama državnim okvirima, s gotovo identičnim sadržajem nastavnih jedinica. “Austrougarski tekst” čuva etimološko h u datoj riječi: “Učite, djeco, / Sad vam je hora! / Ko učit neće, / Kajat se mora”, dok “srpsko-hrvatsko-slovenski” to h izbacuje: “Učite, djeco, / Sad vam je ora! / Ko učit neće, / Kajat se mora.” I ma kako izgledalo da je riječ o perifernoj i pojedinačnoj pojavi, ona ipak govori o ideološkim prepozicijama tadašnjeg društva na jezik u Bosni i Hercegovini. Riječ hora grčkog je porijekla i znači vrijeme (Skok) i u značenjskoj je vezi s engleskom imenicom houre, romanskom posuđenicom ura, njemačkom uhr, pri čemu je navedeni oblik prisutan u jeziku izvorniku kao hora. (…)”. (str. 96–97) ■
