Piše: Halid BULIĆ
Oksfordski zarez popularni je naziv za zarez koji se u praksi pisanja nekih korisnika engleskog jezika piše između pretposljednjeg i posljednjeg elementa u nabrajanju, čak i u slučaju kad je između tih elemenata upotrijebljen sastavni veznik, kao u konstruiranom primjeru:
Kupila sam igračke, šah, i telefon.
Uz naziv oksfordski zarez koriste se i nazivi harvardski zarez, serijski zarez te neki manje poznati nazivi. U tradiciji pisanja na engleskom jeziku neki upotrebljavaju oksfordski zarez, neki ne, neki ga preporučuju, a neki ne. Pritom svi imaju argumente koje smatraju opravdanim. Najčešće se pozivaju na mogućnosti dvostruke interpretacije iskaza ako se oksfordski zarez upotrijebi ili izostavi.
Tako bi u primjeru Kupila sam igračke, šah i telefon – ako se napiše bez zareza iza riječi šah, postojala teorijska mogućnost da se tumači da su spomenuti šah i telefon ustvari igračke koje su kupljene. A postojala bi mogućnost i da se tumači da su šah i telefon posebni predmeti koji su kupljeni te da se ne ubrajaju u spomenute igračke. Ako se, pak, upotrijebi serijski zarez: Kupila sam igračke, šah, i telefon – onda nema razloga da se u tumačenju rečenice ikad pomisli da su šah i telefon dotične igračke, već je jasno da je kupljeno jedno, drugo i treće.
S druge strane, ako se napiše serijski zarez u rečenici: Srela sam Almira, hodžu, i mujezina – opet postoji mogućnost dvostruke interpretacije: 1. Almir je hodža, obje se riječi odnose na istu osobu – ‘srela sam dvije osobe’ i 2. Almir i hodža su različite osobe pa znači ‘srela sam tri osobe’. Takve dileme ne bi bilo ako bi se rečenica napisala bez serijskog zareza: Srela sam Almira, hodžu i mujezina. Ali tada bi, naravno, iskrsnula nova dvosmislenost: da li su u pitanju tri osobe (Almir, hodža i mujezin) ili je u pitanju jedna osoba (Almir, koji je i hodža i mujezin). Dvosmislenosti u jeziku postoje i često proizvodimo dvosmislene iskaze i u govoru i u pisanju. Kontekst obično daje dovoljno informacija za ispravnu interpretaciju, ali, u principu, dvosmislene iskaze treba izbjegavati.
Što se tiče bosanskog jezika, njegovi relevantni normativni izvori nikad ne preporučuju upotrebu serijskog zareza zbog značenjskih razloga. Zarez može biti presudan za tumačenje iskaza, kao u primjerima iz Bosanskog pravopisa (Refik Bulić, Institut za bosanski jezik i književnost, Tuzla, 2022):
1. Molim te lijepo, uradi svoj posao.
2. Molim te, lijepo uradi svoj posao.
Ali kada je riječ o zarezima u nabrajanju, kao važan činilac za preporuku upotrebe oksfordskog zareza ne navodi se značenje, nego isticanje značenja.
Tako se u Bosanskom pravopisu navode primjeri u kojima se zarez pojavljuje između jedinica u nabrajanju, ali ne i između pretposljednje i posljednje kada je među njima veznik:
Vjerovatno će kupiti jaja, jogurt, sir i kajmak.
Navode se i primjeri asindetskog nabrajanja, u kojima između svih jedinica u nabrajanju stoji zarez, a ne koristi se veznik:
Bio je umoran, nenaspavan, mrzovoljan.
Također se navode i slučajevi u kojima su pretposljednji i posljednji element nabrajanja razdvojeni i zarezom i veznikom, ali se to preporučuje onda kada se posljednji element nabrajanja ističe:
Sve je bilo zapušteno, prljavo, i ružno.
To je primjer preporučene upotrebe serijskog zareza u bosanskom jeziku. U vezi s pisanjem zareza u nabrajanju potrebno je spomenuti još slučajeve kada se ispred svih elemenata u nabrajanju piše veznik ili njemu homoformna čestica, a između cjelina koje se nabrajaju još i zarez:
Zahvalno sam primao sve što su mogli da mi pruže, i grdnju, i porugu, i obavještenje.
Svi navedeni primjeri nisu problematični, jer se svode na formulu ili su, kao što je slučaj s primjerima serijskog zareza (Sve je bilo zapušteno, prljavo, i ružno) veoma rijetki i zavisi od volje onog ko piše hoće li nešto smatrati istaknutim ili neće. Nema opasnosti da će nastati neka velika šteta za značenje poruke.
U tekstovima savremenih korisnika bosanskog jezika, osim navedenih primjera pojavljuju se dvije vrste pogrešaka u pisanju zareza, tačnije u pretjerivanju u pisanju zareza. Oba tipa grešaka mogu se smatrati neopravdanom upotrebom serijskog, odnosno oksfordskog zareza.
Prvi slučaj koji želim spomenuti jeste nabrajanje koje se završava skraćenicama itd., i sl., i dr. i stavljanje zareza ispred tih skraćenica. To je u principu pogrešno, jer navedene skraćenice imaju u sebi sadržan veznik i, a njihov ostatak (… tako dalje, … slično, … drugo) ne može nikako biti nešto što se ističe. Naprimjer:
Narativni izvještaj mora sadržavati reference za različite vrste dodataka kojima se potvrđuje da su se aktivnosti održale (isječke iz novina, program događanja, publikacije, putne karte, fotografije, spiskove učesnika, itd.)
Te aktivnosti će se u narednom periodu nastaviti kroz različite projekte, publikacije, povezivanje sa drugim naučno-istraživačkim institucijama u zemlji i inostranstvu, razmjene nastavnika i saradnika sa drugim univerzitetima, i sl.
Instrukcije i uputstva turističkog vodiča, turističkog pratioca ili predstavnika organizatora (posebno u vezi sa vremenom polazaka, prevozom, smještajem, zakonskim i drugim propisima, i dr.) obavezuju putnika…
Takve pogreške dešavaju se zbog loše navike, nemara ili ugledanja na običaje pisanja u engleskom jeziku. Šta god bio razlog, nije opravdan – ni gramatički, ni logički. A ni tradicijom.
Drugi slučaj koji treba komentirati u vezi s pretjeranom upotrebom zareza jeste pisanje zareza ispred posljednjeg člana nabrajanja koji se od ostatka niza odvaja sastavnim veznikom te:
Torbu su policajci pronašli kod Ž. H., a u njoj su se nalazili mobilni telefon, novčanik sa ličnim dokumentima i bankovnim karticama, te oko 60 KM gotovog novca.
Mnogi korisnici jezika pišu taj zarez ispred veznika te u svojoj pisanoj preksi bez izuzetka. Često ga pišu i kad veznik te stoji između jedina dva člana nabrajanja:
Učenici su predstavili svoj volonterski rad na portfoliju, te prezentirali svoje aktivnosti, a najbolji volonterski angažmani nagrađeni su simboličnim poklonima sponzora projekta.
Takva upotreba zareza ispred sastavnog veznika u standardnom bosanskom jeziku opravdana je jedino ako se posljednji član nabrajanja ističe. Možda korisnici bosanskog jezika osjećaju da se svakom upotrebom veznika te zaista vrši isticanje posljednjeg elementa u nabrajanju. Možda uvijek žele istaknuti posljednji element. Ali, da li je tako? Ako nije, onda pri pisanju standardnim jezikom treba da budemo škrtiji u upotrebi zareza, ne budemo nemarni i ne povodimo se za stranim pravopisima ili lošim uzorima. ■
Halid Bulić je redovni profesor na Odsjeku za bosanski, hrvatski i srpski jezik Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu.
