Autor: Refik BULIĆ
U tri posljednja desetljeća u Bosni i Hercegovini i susjednim državama uz priče o reformi školstva pojavila se i jedna nova riječ preuzeta iz engleskog jezika: kurikulum (od engleskog curriculum). “Uvezli” su je pedagozi preko engleske stručne literature i fonološki adaptirali izgovoru na “srednjojužnoslavenskim jezicima” pa se tako počela i pisati: kurikulum. Ponekad se tumači kao nastavni plan i program, ali se obično naglašava da uz sadržaj podrazumijeva ciljeve i metode kojima će se ti ciljevi ostvariti te evaluaciju takvoga procesa.
Bosanska jezička praksa prihvatila je riječ kurikulum i moja internetska pretraga za riječi kurikul nije dala rezultat, uz izuzetak nekih tekstova koji su na hrvatskom jeziku. U meni dostupnim štampanim knjigama i radovima s tematikom obrazovnih reformi i kurikuluma u bosanskom jeziku zastupljena je samo riječ kurikulum. Tako je i u brojnim službenim dokumentima i projektima različitih nivoa vlasti.
U srpskom jeziku samo je kurikulum. Tako je i u crnogorskom.
U hrvatskom jeziku desilo se nešto zanimljivo u vezi s riječju kurikulum. Ona se u tome obliku pojavila u pedagoškoj literaturi, na različitim skupovima posvećenim obrazovanju te u brojnim službenim dokumentima i različitim projektima posvećenim obrazovanju. Onda se desilo to da su protiv riječi kurikulum ustali neki jezički stručnjaci i institucije tražeći da bude zamijenjena novotvorenicom uputnik ili oblikom kurikul. Takva nastojanja počinju davati rezultat i riječ kurikulum postepeno se zamjenjuje oblikom kurikul.
Dakle, riječ kurikulum je postala “problematična” (jadna riječ – ni kriva ni dužna) iz pravopisnih razloga. Iako je preuzeta iz engleskog jezika, iz kojega takvo preuzimanje ne bi nikome smetalo, njezina je “nesreća” u tome što je s istim fonetskim likom ona zapravo porijeklom iz latinskog (curriculum), iz kojega se takve riječi, prema pravopisnoj tradiciji “srednjojužnoslavenskih jezika”, prenose bez udvojenog suglasnika i bez završetka um.
U tački 1073. “Bosanskoga pravopisa” u vezi s pisanjem ovakvih riječi stoji:
Riječi koje se u grčkom jeziku završavaju na -os, -on, -es i u latinskom na -us, -um, -es najčešće se u bosanski jezik prenose bez tih završetaka:
ablativ, advent / Advent, agronom, akademik, Aristotel, balzam, beneficija, cenzus, dekan, delikt, dijalekt, dijalog, Diogen, doktorat, Edip, ekspres, epilog, Ezop, gen, genitiv, maj, papir, plan, sekret, sekund, separat, virtuoz.
“Protivnici” kurikuluma ovakvo pravilo, a ono ima dugu tradiciju u našemu “pravopisanju”, uzimaju kao opravdanje protivljenju riječi kurikulum. Pri tome obično ne govore o izuzecima od ovoga pravila, a oni, svakako, postoje i, zanimljivo, ne smetaju nikome.
U nastavku tačke 1073. “Bosanskoga pravopisa” navodi se:
“Neke su takve riječi sačuvale svoje završetke:
abortus, cenzus, egzodus, fikus, fundus, genus (rod), habitus, haos, Kolos (kip boga Helija), odeon (okrugla zgrada u staroj Atini za muzička i poetska takmičenja), papirus, pleksus, plenum, Venus (boginja ljupkosti i ljubavi), verbum, vulnus (rana).”
Istina je da su odstupanja uglavnom kod imenica koje bi gubljenjem navedenih završetaka postale jednosložne, ali ima i primjera čuvanja završetka –um i kod prilagođenih višesložnih latinskih ili novolatinskih riječi, koje su danas u takvim fonetskim likovima uobičajene u svim standardnim “srednjojužnoslavenskim jezicima”. Takve su, naprimjer, ultimatum, memorandum, praktikum, referendum, a njih svakako ima još. I one nikome ne smetaju.
Ako bismo sada gledali šta je češće u pravopisnoj praksi – preuzimanje ovakvih riječi sa –um ili bez –um, svakako bismo zapazili da su brojnije riječi preuzete bez –um. To bi, po tom kriteriju, obliku kurikul dalo neku prednost u pravopisnim preporukama, ali ne bi trebalo “ubiti” kurikulum, jer već uveliko žive ultimatum, memorandum, praktikum, referendum i neke druge slične riječi.
Onima kojima smeta imenica kurikulum smetaju i pridjevi kurikulumski i kurikularni. U bosanskoj jezičkoj praksi, prema mojim pretragama, dominantan je pridjev kurikularni, a može se sresti i pridjev kurikulumski. Tako je i u srpskoj i crnogorskoj jezičkoj praksi.
Ako se u hrvatskoj jezičkoj praksi upotrijebi imenica kurikulum, onda se upotrebljavaju i pridjevi kurikulumski i kurikularni, a ako se upotrebljava imenica kurikul, onda se upotrebljava pridjev kurikulski.
Pretpostavljam da će poslije jezikoslovne “ofanzive” na kurikulum u hrvatskom jeziku prevladati kurikul i kurikulski, te da će u srpskom i crnogorskom ostati sadašnje stanje u vezi s tim. Šta će biti u bosanskom, vidjet ćemo. Jer u bosanskoj učionici nekad imamo tri “konstitutivna jezika”. Sreća je samo što učenicima, barem zasad, ne treba ni riječ kurikul niti riječ kurikulum. A ko zna, možda će i oni sutra postati nastavnici.
Još samo da kažemo da je i izraz koji se koristi za biografiju, ono poznato nam latinsko curriculum vitae (čita se: kurìkulum vîte), što u prijevodu znači životopis, istoga fonetskog lika u latinskom, kao i onaj “pedagoški” curriculum. ■
Refik Bulić redovni je profesor u penziji. Autor je petnaestak knjiga, među kojima su Bosanski pravopis i Bosanski pravopisni priručnik.
