Fragmenti
Pokretan, čudan, svoj
Idem svukuda, prikupljam divlje i tuđe
Suvo, pogrbljeno drveće mi se smeši
Sklapam fragmente svoje, nežno režim iz koščatih badema
Detlići brižljivo šapuću, a vrane grabe poslednji nakit i odlaze
Počinje novo godišnje doba
Ni nemam s čime da te uporedim
Ti si ja koje je uspelo bez mene
.
Prvi komšija Bretonov
Misli kao bujica nose koru zemlje i njenu nedovoljno pričvršćenu kosu
Kajak pleše, noseći vlasnika u nepoznate krajeve
Ispunjena njegovim prisustvom, deca trče da stignu
On kiha od dodira hladnih struja
Vlasnik je već boja druge slike, drži četkicu, crvenom prelazi
Preko sebe
Zora je, otvaraju se vrata, nesta sav taj svet, čuje se zvuk testere
Hteo bih da mislim, ali sam umoran i stvaran
.
Drugi komšija Bretonov
Na crvenom, u crnom, držeći belo, mlaz slanog putnika
poče da se kori
Stare bore mladića behu prepreke, što se nižu, nigde kraja
putu, nigde ostanak toku
Ala je teško, ala je surovo u doba suše biti mlaz
Ala je teško uspavati se pred sastavak, pred susret sa kreacijom
svog pravog toka
Kako zagrliti drugog da postaneš, a onda kad to uradiš kako
se oprostiti
San – java pobedila nije
Prekratak je
Nek su grube reči onih koji ne grle, sve dok tvoje jesu,
dok greju ovo nazeblo srce
Ne čujem ih, o ne čujem
.
Izudin Ašćerić rođen je 1995. godine u Novom Pazaru. Završio je studij geografije na Prirodno-matematičkom fakultetu u Kosovskoj Mitrovici. Danas predaje u Gimnaziji i Osnovnoj školi “Aleksa Šantić” u Tutinu. Poezija mu je prevedena na španski, francuski, engleski, turski, slovenski i mađarski jezik. Prvu knjigu poezije Sirovo perje objavio je 2023. godine.





