Autor: P. B.
Dodjeli Nobelove nagrade za književnost u Švedskoj se posvećuje mnogo pažnje, što nije neočekivano, jer nagrada se dodjeljuje u Stokholmu, laureata određuje Švedska akademija, a nagradu na svečanosti, napokon, uručuje švedski monarh. Osim toga, i sam Alfred Nobel bio je Šveđanin.
Obilježavanju dodjele Nobelove nagrade za književnost tradicionalno se pridružuje i Univerzitet u Stockholmu, koji u saradnji s Nobelovom bibliotekom organizira niz događaja pod nazivom Nobel Calling. Jedan od tih događaja je panel-diskusija, koja se organizira u biblioteci i u kojoj panelisti i publika imaju priliku da razmjenjuju ideje u vezi s književnošću i Nobelovom nagradom, očekivanjima i vlastitim kriterijima vrednovanja. Ove je godine, kao i prošle, moderator panela bio dr. Adnan Mahmutović, profesor književnosti na Univerzitetu u Stockholmu.
Njegovi gosti bili su Maria Trejling, istraživačica književnosti, i Bo G. Ekelund, profesor književnosti, oboje zaposleni na Univerzitetu u Stockholmu.
Mahmutović, Ekelund i Trejling (izvor fotografije: A. Mahmutović)
Jedno od početnih pitanja koja je Mahmutović uputio publici bilo je kome ili kojoj kategoriji ne bi dali Nobela. Istaknuti odgovori bili su: Marukami i “dosta više Francuske”.
Za otvaranje diskusije s panelistima nametnula su se pitanja koja je vrijednost Nobelove nagrade za književnost u našem historijskom trenutku te je li dodjela nagrade pitanje umjetničke vrijednosti ili nešto drugo.
Trejling i Ekelund složili su se da sama Nobelova nagrada ima veoma mali neposredni utjecaj na istraživanja književnosti – osim što književnost kao takvu dovodi u središte pažnje.
– Volio bih da me odluka Nobelova komiteta zaista iznenadi – kada bi se odmakli od uskog puta “ozbiljne” književnosti, kao što su to učinili kada su nagradu dodijelili Bobu Dylanu. Zamislite samo da nagradu dobije autor naučne fantastike, poput N. K. Jemisin ili Nnedi Okorafor! To bi bilo senzacionalno i proširilo bi horizonte same nagrade. U okviru realnijeg scenarija, bio bih sretan kada bi laureatkinja bila Anne Carson iz Kanade. Još jedna Kanađanka Margaret Atwood u svom bogatom opusu ima i nekoliko djela iz oblasti naučne fantastike. A uskoro će biti i posljednja prilika da Akademija oda priznanje velikoj postmodernoj generaciji američkih pisaca, među kojima Thomas Pynchon ostaje kao preostali spomenik – rekao je Ekelund na panelu.
Marija Trejling između ostalog je kazala:
– Voljela bih da nagradu dodijele piscu koji se bavi materijalnošću jezika, što je obično slučaj u formalistički svjesnijoj književnosti od one koja se inače nagrađuje. Francusko-alžirska autorica Hélène Cixous dobar je primjer, i kad bi bilo po mom, vjerovatno bih izabrala nju. Ona s velikom pažnjom osluškuje zvučne aspekte jezika na način koji stvara nove mogućnosti značenja i time širi naše razumijevanje svijeta. Od imena koja se obično spominju u vezi s Nobelovom nagradom, nadala bih se da bi to mogli biti Ali Smith ili Mircea Cărtărescu.
Mahmutović, Ekelund i Trejling (izvor fotografije: A. Mahmutović)
Jedno od Mahmutovićevih pitanja na panelu bilo je i ovo:
– Pošto vjerujem da svaka umjetnost ima veliku vrijednost, moje pitanje glasi: kakvu stvarnu ulogu književne nagrade i drugi oblici društvenog kapitala dodijeljeni pojedincima imaju u vremenu obilježenom dubokim društvenim podjelama, kršenjima ljudskih prava, izazovima za poredak zasnovan na pravilima – pa čak i genocidom?
Ovo pitanje ostaje kao tema za razmišljanje svima.
Laureat je objavljen u 13 sati, a panelisti i njihova publika imali su priliku svečanost proglašenja gledati u izravnom prijenosu. Nagradu je dobio mađarski književnik László Krasznahorkai. ■
