Piše: Refik BULIĆ
Krajem 1992. godine oružane snage Bosne i Hercegovine prolazile su kroz fazu ukrupnjavanja jedinica pa je 21. decembra 1992. godine u Živinice stigla naredba načelnika Štaba Vrhovne komande Armije Republike Bosne i Hercegovine o imenovanju Nesiba Malkića za komandanta 210. motorizovane brigade. Time je dotadašnji načelnik Štaba Teritorijalne odbrane Živinice postao komandant brigade koju je tek trebalo ustrojiti.
Ta naredba nije promijenila ritam rada i izvršavanje obaveza načelnika Štaba Nesiba Malkića i on je istim tempom i s istim žarom nastavio izvršavati sve obaveze kao i do tada, samo što je uporedo s tim obavezama bila i nova – briga o formiranju brigade i njenom ustroju po svim vojnim propisima koji su se mogli ispoštovati u vremenu Agresije na Bosnu i Hercegovinu, koja je već bila dostigla svoj vrhunac i došla do faze kada je trebalo oslobađati okupirane teritorije, a što se nije moglo bez ukrupnjavanja jedinica i stvaranja uvjeta za njihovu pokretljivost. Sve je to znao Nesib Malkić i o svemu tome razmišljao, nastojeći iznaći najbolja kadrovska rješenja za komandu buduće brigade. Ali, usto su ga pratili i drugi poslovi koji nisu mogli stati.
Za svoga prvog saradnika, načelnika buduće brigade, Nesib je izabrao Senada Pašića, vrsnog profesionalca, i s njim je počeo raditi na ustroju brigade. Oni su znali kako funkcioniraju vojne jedinice i šta je sve potrebno da bi jedna jedinica uspješno funkcionirala ne samo u borbenim djelovanjima već i u svim drugim segmentima “života” vojničkoga kolektiva.
Njih dvojica su me tih kasnih decembarskih dana, nedugo nakon dolaska naređenja o postavljanju komandanta, pitali bih li iz Štaba Teritorijalne odbrane išao s njima u brigadu i ja sam pristao bez razmišljanja. Nakon moga pristanka, a pošto je znao da sam, između ostalog, i pjesnik, Nesib me pitao da li bih mogao napisati pjesmu o brigadi i da se snimi s muzičkom grupom koja je bila dio Umjetničke čete u sastavu Štaba Teritorijalne odbrane Živinice. Bila je to muzička grupa “Bosna expres” iz Živinica s mojim kolegom i prijateljem Rudolfom Lenertom i pjevačem Ramizom Karićem.
Komandant je želio da pjesma bude gotova za prvo postrojavanje brigade i ja sam mu to obećao. Bio je to veoma ozbiljan zadatak i ja sam ga prihvatio bez razmišljanja i pristupio mu s velikom željom da ispunim svoju prvu obavezu u vezi s brigadom.
Tih dana sam stalno mislio na to i polahko su nastajali stihovi danas prepoznatljive pjesme. Kad je pjesma bila gotova, muzičarima sam dao tekst pjesme i pokazao kakvu melodiju pjesma treba imati. Poslije toga smo boravili u prostorijama Osnovne škole “Vladimir Nazor” u Živinicama (današnja “Prva osnovna škola”), gdje su oni uvježbavali izvođenje pjesme.
Ubrzo smo svi bili zadovoljni izvođenjem pjesme i ona je snimljena za Televiziju Živinice. Tog trenutka sam odahnuo i bio sretan što sam izvršio ono što mi je komandant povjerio.
Tako je pjesma o 210. brigadi nastala i prije stvarnog formiranja brigade. Ništa u pjesmi nije “izmišljeno” bez stvarnog pokrića, jer sam ja znao koje će jedinice ući u sastav 210. brigade, a te su jedinice sačinjavali uistinu prekaljeni borci, koji su svoju hrabrost iskazali do tada mnogo puta i na različitim borbenim zadacima širom zone odgovornosti Drugoga korpusa, ali i izvan te zone na različitim ratištima.
Znao sam da će pjesma ostati da živi i da će nadživjeti i nas koji smo sudjelovali u tome. I danas kad čujem pjesmu, sav se naježim od osjećaja koji me preplave. Vjerujem da slično osjećanje imaju i borci 210. brigade, ali i mnogi “neutralni” slušaoci.
Dvjesto deseta brigada
Majko Bosno, zemljo moja,
dušmani ti djecu biju,
sad su puna groblja tvoja,
mezarovi tužno sniju,
sad su puna groblja tvoja
mezarovi tužno sniju
Dvjesto deseta herojska brigada
ratuje Bosnom i slavu nosi,
njeni su borci bedem pred nama
kad život teče i smrt kad kosi,
njeni su borci bedem pred nama
kad život teče i smrt kad kosi
Sad krvariš, zemljo rodna,
i tvoje nas rane bole,
ljiljani se za te bore,
oni što te srcem vole,
ljiljani se za te bore,
oni što te srcem vole
Dvjesto deseta junačka brigada
ratuje Bosnom i slavu nosi,
njeni su borci bedem pred nama
kad život teče i smrt kad kosi,
njeni su borci bedem pred nama
kad život teče i smrt kad kosi
Narod Bosne neka pamti
borce slavne brigade ove
jer svoj život oni daju
da odbrane Bosni snove,
jer svoj život oni daju
da odbrane Bosni snove
Dvjesto deseta herojska brigada
ratuje Bosnom i slavu nosi,
njeni su borci bedem pred nama
kad život teče i smrt kad kosi,
njeni su borci bedem pred nama
kad život teče i smrt kad kosi
Tekst: Refik Bulić
Muzika: Lenert Rudolf i grupa “Bosna expres”
Izvođač: Ramiz Karić
Kasnije su stihovi “Dvjesto deseta herojska brigada” i “Dvjesto deseta junačka brigada” zamijenjeni sa “Dvjesto deseta viteška brigada” jer je Brigada postala viteška Odlukom Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine od 8. decembra 1994. godine.
Poslije snimanja na Televiziji Živinice, pjesma je snimljena i u muzičkoj produkciji “Kemix” iz Živinica. ■
