Izvor: Bosna.hr
U izdanju Nacionalne koordinacije Bošnjaka u Republici Hrvatskoj izašao je reprezentativni izbor proze književnika Hasana Kikića, povodom 120 godina od njegovog rođenja. Izbor iz djela “Sinovi prostrane domovine” priredio je prof. dr. Nehrudin Rebihić u ediciji “Biser” (Zagreb, 2025).
Središte izdanja čine antiratne i socijalno osjetljive proze koje su Hasana Kikića (1905–1942) postavile u vrh međuratne pripovjedne književnosti: “Carska noć”, naslovna novela “Sinovi prostrane domovine”, “Izvještaj o bakru”, “Zgode o nasušnom hljebu”, “Abdest”, “Dedija”, “Dova pod carskim trešnjama”, “Za tarabama” i druge. Knjiga sadrži i uvodnu studiju priređivača “Novele o socijalno obespravljenim ljudima”, rječnik manje poznatih riječi, bilješku o piscu i bibliografiju pa je čitateljima, nastavnicima i djeci u rukama pouzdana i zaokružena lektira.
Kikićeva je proza panoramski zahvatila “Provinciju u pozadini”, svijet malih ljudi i njihovih nepravdi, a u nizu ključnih novela lucidno razotkriva prazni patos militarizma i klasnu pozadinu “patriotskog žara”, ono zbog čega je i ostao neizostavan u antiratnom kanonu. U noveli “Sinovi prostrane domovine” njegovi junaci, seljaci i nadničari, odbijaju da budu gorivo ratne mašine, pa i samoozljeđivanjem izbjegavaju mobilizaciju: humanistički vrhunac jedne etike otpora.
Kritički okvir ove knjige namjerno je dvostruko “usidren”. Na jednoj je strani podsjećanje na ocjenu da Kikićeve novele “u cjelini zbirke” tvore panoramu bosansko‑posavske ratne provincije, usporedivu s Krležinim “Hrvatskim bogom Marsom”, kojim se Kikić pozicionira u sam središnji tok bošnjačke modernističke proze.
Kikićev književni, ali i kulturno‑organizacijski rad neraskidivo je povezan sa Zagrebom jer je nakon službovanja u Pisarovini bio u najužem kontaktu s hrvatskim piscima, a 1937. u Zagrebu sa Skenderom Kulenovićem i Safetom Krupićem pokrenuo je časopis “Putokaz”, s mjestom i za Ziju Dizdarevića i druge. Časopis je, unatoč cenzuri i oskudici, izlazio do 1939. godine, što je Kikićev posljednji veći projekt prije rata.
Uz to, tri ključna Kikićeva naslova prvi su put objavljena upravo u Zagrebu: “Provincija u pozadini” (1935), “Ho‑ruk” (1936) i “Bukve” (1938).
Izbor je namijenjen prvenstveno kao lektira za bošnjačku djecu koja u hrvatskim školama pohađaju nastavu po modelu C, kao sadržajno i jezično primjerena zbirka za učenje i prepoznavanje vlastitog kulturnog naslijeđa u interkulturnom okruženju. Glavni urednik izdavaštva je Filip Mursel Begović, a izvršni urednik Mahir Sokolija.
Uz nastavnike bosanskog jezika i kulture, knjiga je podjednako korisna studentima kroatistike, bosnistike i komparativne književnosti te široj čitateljskoj publici.
Projekt je finansiran sredstvima Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Republike Hrvatske. ■
