Piše: Refik BULIĆ
Imena sazviježđa, zvijezda, planeta i njihovih satelita, kometa i područja na nebeskim tijelima pišu se tako što se samo prva (ili jedina) riječ u imenu piše velikim početnim slovom, a ostale riječi pišu se malim slovom ukoliko nisu vlastite imenice:
Bielina kometa / Bielin komet, Danica, Enckeova kometa / Enckeov komet, Jupiter, Kopernikov krater (na Mjesecu), Kumova slama, Mali medvjed, Mars, Merkur, Mjesec, More kiša (na Mjesecu), More tišine (na Mjesecu), Neptun, Pluton, Polarna zvijezda, Saturn, Sjevernjača, Sunce, Uran, Velika kola, Veliki medvjed, Venera, Zemlja, Zornjača.
Velikim početnim slovom pišu se prisvojni pridjevi izvedeni od vlastitih imenica Zemlja, Sunce i Mjesec (kad imenuju nebeska tijela):
Mjesečevi krateri, Mjesečeva orbita, Mjesečeva površina, Sunčev sistem, Sunčev vjetar, Sunčeve pjege, Zemljin omotač, Zemljin satelit, Zemljina atmosfera, Zemljino jezgro.
Malim početnim slovom pišu se imenice sunce i mjesec kad imenuju vrstu nebeskih tijela (sunce = zvijezda; mjesec = satelit):
(1) Jedan Jupiterov mjesec zove se Evropa. – (2) Otkrivena je planeta koja kruži oko
dva sunca.
Kad imenice zemlja, mjesec i sunce ne znače nebeska tijela, već se javljaju s drugim značenjima (zemlja = površina planete na kojoj se živi, zemljište, tlo, država; mjesec = mjesečina, satelit planete, period od 30 dana; sunce = svjetlost i izvor svjetlosti i toplote), pišu se malim početnim slovom:
(1) Ova zemlja je plodna. – (2) Naša je zemlja prošla kroz tešku krizu. – (3) Život na zemlji nije uvijek lahak. – (4) Mujo kuje konja po mjesecu. – (5) Do sada je otkriveno oko sedamdeset Jupiterovih mjeseci ili satelita. – (6) Prošao je mjesec maj. – (7) Jutarnje sunce sija nad planinom. – (8) Jutro je započelo bez sunca. – (9) Svi su čekali zalazak sunca. – (10) Nigdje sunca da me ogrije. – (11) Oblaci su prekrili sunce. – (12) Gledali smo izlazak sunca. – (13) Zrake sunca razlijevale su se po sobi. – (14) Ne voli boraviti na suncu. – (15) Dok smo čekali, sunce je bilo na sredini neba. – (16) Danas me baš ogrijalo sunce.
Malim početnim slovom pišu se prisvojni pridjevi izvedeni od imenica zemlja, mjesec i sunce kad ne imenuju nebeska tijela, već se javljaju s drugim značenjima (zemlja = površina planete na kojoj se živi, zemljište, tlo, država; mjesec = mjesečina, satelit planete, period od 30 dana; sunce = svjetlost i izvor svjetlosti i toplote):
mjesečev sjaj, mjesečeva svjetlost, sunčev sjaj, sunčeva svjetlost, sunčeve zrake, zemljin rod, zemljini plodovi – ali:
Danas se zna kakav je Sunčev hemijski sastav i kakva je Sunčeva energija te kolika je debljina Zemljine kore i kakva je Mjesečeva atmosfera.
Nazivi mjesečevih mijena pišu se malim početnim slovom, kao i imenica mjesec u takvim nazivima, jer se ne mijenja Mjesec (Zemljin satelit), već naše viđenje „njegove svjetlosti“:
mlađak, mladi mjesec, polumjesec, posljednja četvrt, prva četvrt, pun mjesec, uštap.
Malim početnim slovom pišu se imenice mjesec i sunce u sintagmama: pomračenje mjeseca i pomračenje sunca jer se tim sintagmama ne imenuju pojave koje se odnose na nebeska tijela (Sunce nikad nije mračno; Mjesec je uvijek „sjajan“ s one strane koja je okrenuta Suncu), već na odsustvo svjetlosti, koju ne vidimo kad je pomračenje.
Malim početnim slovom pišu se imenice sunce i mjesec u figurativnom izražavanju:
sunce moje, on je njeno sunce, kao sunce da me ogrije kad je vidim, ti si mi i sunce i mjesec, sunašce moje i sl.
Malim slovom pišu se i deminutivi imenica zemlja, sunce i mjesec i kad se odnose na
nebeska tijela: zemljica, sunašce, mjesečić.■
Izvor: Bosanski pravopis
