Piše: Luka BOŠKOVIĆ
William Morris (1834–1896) bio je dizajner, pjesnik i društveni aktivist. Tokom života u viktorijanskoj Engleskoj bio je poznat kao pjesnik i prevodilac islandskih saga. No, uz književni rad imao je firmu kojom je popularizirao dizajn enterijera i poslije smrti je ostao upamćen po dizajnu tapeta, tekstila, namještaja i sl., kojima je nastojao pobijediti duh masovne proizvodnje i povratiti lijepo u korisnom. Za ovaj tekst Morris je bitan kao pisac romana – socijalističke utopije News from Nowhere, prvi put objavljen serijalno 1890. godine. U njoj, nakon rasprave u Socijalističkoj ligi, lik koji se predstavlja kao William Guest zaspi i budi se u budućnosti u kojoj je ostvarena socijalistička utopija. Roman je okvir u kojem se raspravljaju aktuelna pitanja socijalističkih ideja toga vremena.
Naime, nas zanima samo jedan primjerak te knjige, i to primjerak beogradskog izdanja iz 1911. godine Vesti ni od kuda. Socijalistička knjižara objavila je prijevod Dušana M. Bogosavljevića. Jednu od tih knjiga čitali su Gavrilo Princip (1894–1918) i Nedeljko Čabrinović (1895–1916), uspješni i neuspješni atentator Franza Ferdinanda. To znamo jer je Jovan Kršić (1898–1941) u sarajevskom Pregledu 1935. godine objavio članak Lektira sarajevskih atentatora, u kojem navodi kako drži primjerak te knjige s potpisima Principa i Čabrinovića. Oni su, čitajući tu knjigu, podvlačili rečenice i pisali bilješke iz kojih se zaključuje da su je čitali u julu 1912. godine. Ne navodeći da li je on kupio knjigu ili ne, spominje da ju je bivši austrijski agent prodao nekoj sarajevskoj antikvarnici. Nakon hapšenja atentatora, konfiskovane su knjige iz njihovih stanova. Vjerovatno je među njima bila i ova knjiga koja je poslije suđenja završila u antikvarnici. Da li ju je u antikvarnici pronašao sarajevski književni historičar i kritičar pa je on sam kupio? Ili je to on saznao od nekoga ko mu je donio knjigu? Gdje je završio primjerak te knjige, iz čijih komentara na marginama i podvučenim rečenicama možemo rekonstruirati dio ideoloških misli i intelektualne znatiželje sarajevskih atentatora?
Posljednji pronađeni pisani trag tog primjerka je Kršićev članak. Vladimir Dedijer 1966. godine objavljuje obimno djelo Sarajevo 1914, u kojem dubinski istražuje sve što je prethodilo Sarajevskom atentatu. Na osnovu Kršićeva članka navodi da je tada postojao primjerak i da se čuvao. Drugim riječima, on prenosi taj trag i ne potvrđuje njegovo postojanje u vrijeme svog istraživanja. S obzirom na obimnost Dedijerova istraživanja, ne možemo zamjeriti što se nije upustio u njegovo traženje i potvrdu njegova stanja za vrijeme poslije Drugog svjetskog rata. Nije ni poznato da li je Čabrinovićeva knjiga Vesti ni od kuda, koju je posudio Principu, bila u vlasništvu Jovana Kršića za vrijeme pisanja članka 1935. godine ili je on knjigu pregledao u nekoj biblioteci, arhivi, muzeju ili tuđoj privatnoj biblioteci. On te detalje nije navodio u svom članku. Mnogo toga bitnog za buduće generacije izgubi se u podrazumijevanju. Sačuva se samo ono izričito napisano. Osim ako ne bude spaljeno ili uništeno.
Jovana Kršića ustaše su uhapsile 23. juna 1941. godine, ubrzo nakon okupacije, i ubijen je na putu ka logoru. Još nije poznato gdje je njegov grob. Njegova arhiva rukopisa preživjela je Nezavisnu Državu Hrvatsku. Nju je Smiljana Kršić, njegova udovica, ponudila Narodnoj biblioteci (današnja Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine) 1952. godine ponudila za otkup. Arhiva je tu i smještena, no ni tada, u povoljnijim uslovima rada, njen potpun popis nije završen. Nepoznato je da li je spomenuti primjerak lektire sarajevskih atentatora uopće bio u Kršićevu posjedu, ni da li je, gdje god da je bio, preživio oba rata poslije članka iz 1935. godine. Ako je završio u njegovoj zbirci u Specijalnim zbirkama NUBBiH, površinskim pregledom nije pronađen.
Zanimljivo je da je i hrvatskom i jugoslavenskom političaru Stjepanu Radiću (1871–1928) zapala za oko. U svojoj knjizi iz 1905. godine Savremena Evropa navodi je kao roman “iz kojega se ne možeš naučiti ničemu o unutrašnjem uredjenju socijalističkog družtva”. Pozorni čitatelj može primijetiti da je Radić svoju knjigu objavio prije beogradskog izdanja, ali iz njegove se fusnote može zaključiti da je on čitao francuski prijevod iz 1902. godine. ■
Luka Bošković (Sarajevo, 1997) bakaleurat je komparativne književnosti i informacijskih nauka. Trenutno je student drugog ciklusa na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu i studentski volonter u Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti BiH. Piše i objavljuje poeziju, prozu i eseje.
Zapratite “Bosnistiku” i dijelite tekstove svojim prijateljima: Facebook, Instagram i LinkedIn.
