Ko je otac bosanskog jezika?!

Piše: Halid BULIĆ

Ovo je prisjećanje na vrijeme kada je 16. 9. 2016. godine u Dobrnji kod Tuzle u jeku predizborne kampanje za lokalne izbore otkrivena spomen-ploča Muhamedu Hevaiju Uskufiju. O učesnicima i detaljima koji se tiču tog događaja čitaoci se, ako ih zanima, mogu obavijestiti na više bosanskohercegovačkih internetskih portala pa o tome neću govoriti. Ono o čemu želim govoriti jeste sama spomen-ploča i tekst na njoj.

Opravdanost postavljanja spomen-ploče Uskufiju u naselju Dobrnja kod Tuzle nije sporna. Smatra se da je tu rođen, a kao pjesnik i leksikograf dovoljno je značajan da mu se u Dobrnji podigne veleljepni spomenik, a kamoli spomen-ploča. Postavljanjem spomen-ploče Dobrnja je postala mjesto koje može biti odredište svojevrsnog “lingvističkog i poetskog turizma”, atrakcija koju treba obići, “hodočastiti”, možda jezgro oko koga će nekad nastati muzej. Također, podizanje ploče i odjek tog događaja u medijima privukli su pažnju javnosti na pitanja jezika, što je svakako poželjno.

Sama Tuzla uvijek je držala do Uskufija. Pri značajnim godišnjicama organizirani su događaji posvećeni njegovu djelu. Još 1990. godine u Tuzli je objavljena knjiga Muhamed Hevai Uskufi, koju su priredili Muhamed Huković, Ahmet Kasumović i Ismet Smailović.

Zatim su 2001. godine Općina Tuzla, Behram-begova biblioteka i Narodna i univerzitetska biblioteka u Tuzli objavile jedan od poznatih prijepisa Uskufijeva rječnika Maqbul-i ‘Arif (Potur Šahidija). To je bio prijepis koji je načinio Hasib b. Ibrahim i koji se nalazi u Gazi Husrev-begovoj biblioteci pod brojem R-2865. U knjizi je objavljena transkripcija rječnika na latinicu i faksimili svih stranica rukopisa. Od popratnih tekstova sadrži samo Uvodnu riječ, koju potpisuje Fehim Nametak i koja je napisana više u popularnom nego naučnom tonu.

Bosanski jezik u Kairu

Deset godina kasnije Općina Tuzla s Ministarstvom za nauku i obrazovanje Federacije Bosne i Hercegovine izdala je knjigu Bosansko-turski rječnik, u kojoj se prvi put predstavlja prijepis Uskufijeva rječnika koji se čuva u Uppsali u Švedskoj. Rječnik je u Uppsalu dospio iz Kaira 1924. godine, odakle ga je, navodno, donio neki vojnik. Knjiga je izuzetno dragocjena, prije svega jer donosi materijal koji do tada nije bio dostupan naučnoj i široj javnosti. Sadržaj rukopisa iz Uppsale time je dobio priliku da postane predmet detaljnih analiza i da veoma lahko dođe do biblioteka i domova. Rječnik su uredili Ahmet Kasumović i Svein Mønnesland. Knjiga sadrži uvodne tekstove obojice urednika, latiničnu transkripciju rukopisa, abecedni popis riječi, izvrstan pogovor Adnana Kadrića te na kraju i sam prijepis iz Uppsale. Knjiga je dobro tehnički opremljena i lijepa. Ipak, postoje dva teksta koji kvare ukupni dojam. To su Riječ izdavača i Riječ suizdavača s početka knjige. Predstavnici izdavača i suizdavača imali su sigurno svoj doprinos u izdavanju knjige, makar finansijski ako nikakav drugi, ali prisustvo njihovih “Riječi”, čija je vrijednost privremena (kao i mandati) i koje su dovoljno dobre da budu govor na promociji, ali ne i “predgovori”, jednostavno kvari cjelinu knjige, čija je vrijednost trajna.

Ima li bosanski jezik oca?

Napokon spomen-ploča. Na fotografijama koje su prenijeli mediji prikazuje se i izgled ploče, na kojoj stoji sljedeći tekst:

MUHAMED HEVAI
USKUFI
1601.-1651.

OTAC BOSANSKOG JEZIKA.
AUTOR BOSANSKO-
TURSKOG RJEČNIKA,
NAJSTARIJEG
JUŽNOSLAVENSKOG
RJEČNIKA ŠTOKAVSKOG
NARJEČJA U
EVROPI.

Ploča, kako rekoh, nije loša stvar. Ovdje neću analizirati pravopis i stil teksta s ploče, iako su s mahanama, što je česta pojava i na drugim spomen-pločama, spomen-česmama i spomenicima širom Bosne i Hercegovine. Međutim, ako u tekstu na ploči ima suvišnih i nepotrebnih riječi, to nije nimalo dobro i može odaslati pogrešne poruke.

Riječi koje su suvišne i nepoželjne na Uskufijevoj spomen-ploči jesu: OTAC BOSANSKOG JEZIKA. Potrebno je ispitati to očinstvo jezika kao i sam koncept oca jezika. Najvjerovatnije je da se riječ otac na spomen-ploči koristi u značenju utemeljitelj, začetnik, osnivač. S tim se značenjem riječ otac često koristi u medijima i popularnim knjigama. Tako se može pročitati da je J. Dobrovsky “otac slavistike”. Ferdinand de Saussure smatra se “ocem moderne lingvistike”. Površniji novinari i pristrasni lingvisti skloni su često ulogu “oca moderne lingvistike” pripisati Noamu Chomskom. U historiji se mogu pronaći mnoge ličnosti koje su imale titulu oca nacije, a čuveni su i američki oci osnivači.

I šta onda nije dobro s natpisom na ploči? Nije dobro to što Muhamed Hevai Uskufi nije otac bosanskog jezika. Zašto? Bosanski jezik postojao je mnogo prije Uskufija i nastavio je postojati i nakon njegove smrti, a Uskufi nije značajno djelovao ni na jedan proces koji se desio u bosanskom jeziku. Uskufi jeste autor bosansko-turskog rječnika i to bi mu moglo priskrbiti ulogu “oca bosanske leksikografije” u simboličkom smislu, nikako “oca bosanskog jezika”. Rječnik jeste velika zasluga i za nju bi trebalo da budemo zahvalni – podizanje ploče je uredu, ali bez nanošenja štete bosanskom jeziku. A štetnost figure “oca jezika” još je veća zbog njenog romantičnog prizvuka i sklonosti medija da je citiraju. Ona bi se možda mogla podnijeti u usmenom govoru, čak i u medijskim napisima (s nekim podebljanim navodnicima), jer su to prigodni tekstovi koji su značajni u jednom kratkom vremenu, ali na samoj ploči, koja je trajna, izraz “otac bosanskog jezika” predstavlja trajnu zabludu. Budući da će običan posmatrač, naročito učenik, logično pretpostaviti da se na spomenike upisuju samo provjereni podaci, lahko će ih i usvojiti kao tačne. Pogrešan podatak uklesan na tako autoritativnom mjestu može nanijeti štetu generacijama. Zato je potrebno što prije izmijeniti natpis na ovoj spomen-ploči: izostaviti sporne riječi, ispraviti pravopisne greške i stilski preurediti tekst. Na kraju možemo samo izraziti želju da će se ta promjena desiti uskoro te da će uz spomen-ploču u Dobrnji kod Tuzle Uskufi dobiti spomenik i muzej.

Je li se do danas šta promijenilo? ■