Piše: Refik BULIĆ
Vjerovatno je da većina ljudi kao i ja ponekad lista svoja sjećanja na proteklo vrijeme i prisjeća se lijepih trenutaka i dragih ljudi.
Takvi su ljudi bili moji profesori sa studija jezika i književnosti na Pedagoškoj akademiji u Tuzli potkraj sedamdesetih godina proteklog stoljeća: profesorica Vojislava Vasiljević i profesori: Mirko Skakić, Smail Karačević, Mićo Delić i Milisav Simić. Dragi su bili i ostali profesori, ali sam s ovim provodio najviše vremena na nastavi i njih najbolje pamtim. Svako je od njih ostavio nekoga pozitivnog traga u mome kasnijem poslu, ali o pojedinostima neću govoriti jer bih onda morao govoriti i o sebi. Neke od profesora viđao sam i nakon studija, neke, nažalost, nisam – profesor Karačević je preselio 1980. godine, dok sam ja bio u vojsci. S profesorom Mirkom Skakićem bio sam u kontaktu i povremeno smo se čuli telefonom.
Nedavno sam prevrćući po neredu svojih knjiga u potrazi za jednom naišao na knjigu profesora Mirka Skakića, koju mi je poklonio s posvetom.

Profesor Skakić je magistrirao na književnom djelu Meše Selimovića i doktorirao na književnom djelu Novaka Simića. Osamdesetih godina prošlog stoljeća s Pedagoške akademije u Tuli prešao je za profesora na Pedagoški fakultet u Osijeku, a odatle opet na Pedagošku akademiju u Banju Luku, gdje je sudjelovao u transformaciji Akedemije u Filozofski fakultet.
Nažalost, i tu su zaboravili njegov nastavnički doprinos u školovanju profesora književnosti i srpskog jezika pa danas jedva da se može naći neki članak u kojemu ga neko spominje. A sigurno je zaslužio mnogo više sjećanja kod mnogih.
Izgleda, međutim, da nekima nije odgovarao pa nije primljen ni u tamošnju Akademiju nauka, iako mu je izvještaj za to bio napisan. O tome svjedoči pismo koje mi je napisao 21. juna 2010. godine.

Profesorova knjiga me natjerala na traganje po sjećanjima i u svojoj sam fotoarhivi našao dvije fotografije generacije studenata srpskohrvatskog / hrvatskosrpskog jezika i jugoslavenskih književnosti s Pedagoške akademije u Tuzli (generacija 1977–1979. godine).

Na fotografiji: Profesor Milisav Simić (prvi slijeva u trećem redu), profesori Smail Karačević i Mirko Skakić (u sredini trećeg reda), profesor Mićo Delić (desno na kraju trećeg reda) i profesorica Vojislava Vasiljević (u drugom redu – malo lijevo ispred profesora Karačevića)
Na fotografiji su i moje drage kolegice: Enisa Salihbegović, Zijada Livadić, Džida Sulejmanović, Fikreta Burgić, Zada Pazalja, Gordana Pavljašević, Nada Akmadža, Murisa Trepanić…

Na fotografiji: (drugi red slijeva nadesno) – profesori Milisav Simić i Mirko Skakić, Mile Radovanović, Nikola Brakić, Ivica Oršolić; (prvi red slijeva nadesno) – Nedžad Ibrahimović, Đoko Mihajlović, Borislav Puzić, Refik Bulić, Savo Stjepić i Srećko Višnjić.
Sad vidim da na fotografiji nema moga prijatelja Jakuba Subašića, i ne znam zbog čega jer je uvijek bio redovan na nastavi.
Volio bih da svi koji su živi vide fotografije, da se prepoznaju i makar na trenutak uživaju u mladosti i lijepom društvu svojih prijatelja iz mladosti. ■

Mirko Skakić, Vojislava Vasiljević i Marija Mujezinović – osamdesete godine prošlog stoljeća – izvor fotografije: internet
Refik Bulić redovni je profesor u penziji. Autor je preko sto pedeset naučnih i stručnih radova te sedamnaest knjiga, među kojima su Bosanski pravopis, Bosanski pravopisni priručnik i Rječnik standardnoga bosanskog jezika.
Zapratite “Bosnistiku” i dijelite tekstove svojim prijateljima: Facebook, Instagram i LinkedIn.





