(Osobna iskaznica, BUKS, Novi Pazar, 2025)
***
U osamnaestoj godini,
u snu,
ukazao mi se džennet.
U tridesetoj –
ukazao mi se od stakla dvor.
U pedesetoj –
kuća u mom snu prokišnjava.
***
Vladar izjutra izlazi na balkon
i nad praznim prostorom
vježba govor.
Uveče,
pod dvorskim svjetlima
kupe se podanici.
Vladar izađe na balkon,
podigne ruku
i sve ih sjenkom pomiluje.
Jedne večeri amidža ne ode pod sjenku
i mrak ga proguta.
***
Kuća nam na visini –
vidi se iz daleka.
Po noći
svjetla ne gasimo
da putnike iz oluja
i smetova spasimo.
Kad dođu zla vremena
i dobro postane hudo –
molimo da se
oblaci
spuste na naše brdo.
***
Ostala nam polovina sela
i polovina groblja
pod vodom.
Kad se voda na brani pusti,
prenosimo naše mrtve
na suho.
Deca
međusobno zbore:
Sad naši mrtvi mogu da dišu.
Zehnija Bulić rođen je 1970. u Paljevu kod Tutina. Diplomirao je na Odsjeku za srpskohrvatski jezik i jugoslovensku književnost na Filološkom fakultetu u Prištini. Objavio je pet zbirki poezije: Dah vremena, Splavari ponornice, To pola ni do pola, Očeva koža i Uzimanje vatre. Autor je pet romana: Intimna groteska, Udica, Parta od papira, Čekajući Turke i Odron. Objavio je i zbirku priča Tamo i ovamo. Živi u Novom Pazaru.
