Obalom Kulina bana
Tvoja ratna kruna od bodljikave žice
Služila mi je kao radio antena,
Poklopac klavira bješe zamka za ptice
I prosvirane “noći od bijelog satena”;
A to što je ostalo od onog Sarajeva
Mapa je izgubljenih roditeljskih rajeva.
Tamo gdje sam vidio Velikog medvjeda
Sad su razdrndana zaprežna Kola,
Herino mlijeko od Heraklovog ujeda
Kumova je slama u štali kraj vola.
A to što ostade od Kulina i Zmajeva
Slijepa je mapa izgubljenih rajeva.
Sjenka sam onog negdašnjeg mladića
Koga sada vidim s novog sprata čistilišta,
Miljacka drobi uštap u bezbroj komadića
Dok gore se sami ko kumir sred svetilišta.
A to što me tišti, dok mislim na Berđajeva,
Mapa je iznajmljenih pradjedovskih rajeva.
Zubarskim kliještima sam čupao iz sebe
Zloćudni gen Samaela neandartalca,
Sad ga puštam da kandžama iznutra grebe,
Bez njega bih bio kao pčela bez žalca.
A to što me grebe, na kraju krajeva,
Greben je sa mape praotačkih rajeva.
Orfička čišćenja
Još klošarim po trgovima Jejtsopolisa
Da se oglušim na zov i Kirke i Kalipse,
Još zadubljujem se u svitke apokalipse
Kao da ih apostol lično meni otpisa.
Ti trenuci kad prošlosti postaju pošlosti:
S izohipsama godova pod korom drveta
Listaju i cvjetaju i sva minula ljeta;
Krečnjak iz stijena tad je krečnjak mojih kosti.
Mogao sam biti zvijer il zvijezda Danica,
Puteva kojim ne krenuh vas svijet je stanica;
Mogao sam biti Mjesec što je opustio
Svijet svitka svim onim što sam propustio;
Što me odijeva, hrani, grije, obasjava
Da uz strune lire čujem i hor hadskih glava.
Adamov pupak
Izdubih rupu Adamovog pupka
Ko duplju oka, uha il dušnika,
Da sja s-Ja kalem galaktičkog klupka –
Zvjezdane mreže mojih doušnika.
Iz svih edena privremenih virim
Onaj Dan uskrsnuća i lomače,
Jade žudnjama opsihirenih i Rim –
Idolatriju rodne ilovače.
Uviru ko u slivnik sudopere
Mrve glodanih žrtvi pokajnica;
Čašu smrska sopran iz opere
Horoskopskih krsnih obratnica.
Pojam pojma po jami toj zajmi
Onaj što je u meni poput Suca:
Ko robu roba na probu mi najmi –
Jer sve što želim želim iz želuca.
Tom igračkom iz doba Pilata
Služi se još mnogi Gibelin i Gvelf;
Došaptava im sablazan krilata
njen naziv: “Crucify Jesus by yourself.”
Vijećnica
Ti si bečka grofica u hidžabu.
Pepeo vijeća spaljenom kitabu.
Sa tvog sam prozora proučavao, iz prikrajka,
kolektivni mozak gradskog mravinjaka.
Prije nego te ugledam iz daljine
tvoja slika mi prođe kroz čeoni režanj
gdje je odložen mojih sjećanja svežanj,
pa ne znam da li to preturaš moje uspomene
il moje uspomene vajaju ti sjene.
Tako i ja uvezujem tvoje knjige raskupusane
il puštam da one ukoriče mene.
Tvoj kamen priziva Jozefe i Ferdinande
sad kad više ne mogu nikom da naude,
kao što i vrletne litice Bjelašnice
oblikom čuvaju obljupce i udarce
vjetrova, kiša, lednika i zemnih kora,
kosture s dna davno iscurelih mora,
il staze ohlađene magme, poput bora…
U prahu tvojih ribozomskih polica
čitam mapu novih sarajevskih ulica,
Gazi Husrev-begovu ispovijest nenapisanu,
kako se Meša priključuje Kulinu banu,
pa Kulin opet zaokreće u Bašeskiju,
te obojica s Titom podruku uz Ferhadiju.
Drže te sjećanja okamenjena
ili si samo sjećanje kamena.
Ni ognjem krštena ne predjenu imena.
Asmir Kujović rođen je 1973. godine u Novom Pazaru. Završio je studij književnosti na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Objavio je zbirke pjesama Vojni sanovnik, Zagrobni život, Vidikovac i Nestorov pehar te roman Ko je zgazio gospođu Mjesec.
