Piše: Refik BULIĆ
Možda ste i sami uočili kako je nekome ime Midhat, a nekome Mithat. A ima i Subhija i Suphija. Naizgled, ništa neobično. Ipak, da li su Midhat i Mithat, Subhija i Suphija ista imena? Ako jesu, otkuda razlike u oblicima i koji je oblik ispravan?
To su bošnjačka imena orijentalnog porijekla. Ona u svome izvornom fonetskom liku imaju dvočlani suglasnički skup dh (u Midhat) i bh (u Subhija). U našem jeziku u ovakvim i sličnim riječima dolazi do glasovne promjene koja se obično naziva jednačenjem suglasnika po zvučnosti.
Do ove promjene dolazi onda kada se u jednoj riječi jedan do drugoga nađu dva suglasnika različita po zvučnosti (zvučni + bezvučni ili bezvučni + zvučni). U takvim slučajevima dolazi do jednačenja suglasnika po zvučnosti, koje se vrši tako što se uvijek prvi suglasnik u takvu položaju prilagođava drugome i prelazi u svoj parnjak po zvučnosti.
Ti parovi suglasnika po zvučnosti u našem jeziku su:
b, d, g, đ, ž, z, dž, -, -, –
p, t, k, ć, š, s, č, f, h, c.
Ostali suglasnici, tj. sonanti, ne jednače se po zvučnosti i ne dovode do ove promjene.
Ova glasovna promjena razlog je što smo od Midhata i Subhije dobili Mithata i Suphiju, a takvih imena ima još u našem jeziku.
Ranija pravopisna norma različito se odnosila prema pitanju “ispravnosti” jednoga ili drugog fonetskog lika imena. Pravopis iz 1960. godine preporučivao je da se u ovakvim imenima vrši jednačenje suglasnika po zvučnosti, te da bude Mithat, Suphija i slično, a Pravopisni priručnik autorā Markovića, Ajanovića i Diklića preporučivao je izvorne likove, dakle: Midhat, Subhija i sl.
Taj priručnik se u tome opredjeljenju pozivao na činjenicu da praksa nije prihvatila oblike ovih imena sa izvršenim jednačenjem, kakve je preporučivao Novosadski pravopis.
I Pravopis bosanskoga jezika preporučuje pisanje ovakvih imena u izvornom obliku, znači: Midhat, Subhija i sl.
Ima, međutim, nešto što svi moramo poštovati kada su u pitanju imena ljudi: Imena se pišu onako kako ih pišu njihovi nosioci, onako kako je zapisano u njihovoj matičnoj knjizi rođenih. Ime će ostati takvo sve dok ga njegov “vlasnik” ne promijeni. A jedno slovo nije tako “jak” razlog da bi neko prošao svu tu administrativno-pravnu proceduru i mijenjao svoje ime.
Isto to odnosi se i na prezimena kao što su: Grabčanović, Zubčević, Dervišbegović,u kojima, opet zbog tradicije, ne dolazi do jednačenja suglasnika u pisanju.
Mi ćemo poštovati nosioce imena i prezimena i pisat ćemo njihova imena i prezimena onako kako se oni zaista zovu: Midhat ili Mithat, Subhija ili Suphija, Edhem ili Ethem, Grabčanović ili Grapčanović, Zubčević ili Zupčević i sl. ■
Izvor: Refik Bulić, Bosanski jezik: Jezičko-pravopisni priručnik za učenike osnovnih i srednjih škola, Bosanska riječ, Tuzla, 2001.
Pročitajte i tekstove: Opština ili općina, Mogu li Pale biti općina, Zamjenički oblik “tko” u bosanskom jeziku, Pravopis i “Republika srpska”, “Hlopta” je rugalica bosanskom jeziku, Bajrami – pisanje i čestitanja, Pisanje Allahovih imena u bosanskom jeziku, Česma – ćesma i džamija – đamija, Pišemo li kako govorimo, Jedemo li kruh ili hljeb i Može li se žensko oženiti i kako se pišu dvostruka prezimena, Grejna sezona ili grijna sezona, Mislite li da se djevojke žȅnē, Hvala lijepo ili hvala lijepa, Injekcija i konjugacija.
Refik Bulić redovni je profesor u penziji. Autor je preko sto pedeset naučnih i stručnih radova te sedamnaest knjiga, među kojima su Bosanski pravopis, Bosanski pravopisni priručnik i Rječnik standardnoga bosanskog jezika.
Zapratite “Bosnistiku” i dijelite tekstove svojim prijateljima: Facebook, Instagram i LinkedIn.
