Piše: Refik BULIĆ
U ovakvim oblicima infinitiv se piše bez samoglasnika i: čitat ću, postat će, pjevat će itd.
U govoru, međutim, i u pisanju, dakako, javljaju se i puni infinitivi u ovakvim oblicima: čitati ću, pjevati ću i sl.
Književnojezička norma ne prihvata ovakve oblike, osim ako se ne radi o odstupanju iz ritmičkih razloga, dakle, samo u poeziji.
Možda je najbolji primjer ovakve upotrebe punog infinitiva u stihovima iz Kolajne Tina Ujevića:
Nisam li pjesnik, ja sam barem patnik
i katkad su mi drage moje rane.
Jer svaki jecaj postati će zlatnik,
a moje suze dati će đerdane.
Svaki stih u ovoj strofi ima po jedanaest slogova, a izostavljanje samoglasnika i smanjilo bi treći i četvrti stih za po jedan slog i time bi bio narušen ritmički sklad pjesme. To je razlog što i norma u ovakvim slučajevima “progleda kroz prste”.
Pročitajte i tekstove: Opština ili općina, Mogu li Pale biti općina, Zamjenički oblik “tko” u bosanskom jeziku, Pravopis i “Republika srpska”, “Hlopta” je rugalica bosanskom jeziku, Bajrami – pisanje i čestitanja, Pisanje Allahovih imena u bosanskom jeziku, Česma – ćesma i džamija – đamija, Pišemo li kako govorimo, Jedemo li kruh ili hljeb i Može li se žensko oženiti i kako se pišu dvostruka prezimena, Grejna sezona ili grijna sezona, Mislite li da se djevojke žȅnē?, Pred kraj školske godine: Prošao s odličnim uspjehom ili prošao odličnim uspjehom, Izgovarate li pogrešno svoje i druga prezimena u bosanskom jeziku, Hvala lijepo i hvala lijepa, Injekcija i konjugacija, Midhat i Subhija.
Refik Bulić redovni je profesor u penziji. Autor je preko sto pedeset naučnih i stručnih radova te sedamnaest knjiga, među kojima su Bosanski pravopis, Bosanski pravopisni priručnik i Rječnik standardnoga bosanskog jezika.
Zapratite “Bosnistiku” i dijelite tekstove svojim prijateljima: Facebook, Instagram i LinkedIn.
