Pišr: Refik BULIĆ
Izvor: Preporod
Imenica šehid ranije se u bosanskom jeziku upotrebljavala najčešće u tzv. sakralnom stilu, ali se poslije Agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu počela upotrebljavati znatno češće i postala je sasvim uobičajena u svim stilovima bosanskog jezika. U savremenome bosanskom jeziku može biti zanimljiva iz dvaju razloga – jedan je njezin oblik (šehid ili šehit) a drugi njezino značenje.
Šehid je riječ koja je u bosanski jezik došla posredstvom turskog (arapski: šähīd > turski: şehit). U literaturi se mogu naći dva fonetska oblika: šehid i šehit.
Zanimljivo je da je riječ šèhīt potvrđena i u Pravopisu srpskohrvatskoga književnog jezika iz 1960. (Matica srpska i Matica hrvatska), ali i u Rječniku srpskohrvatskoga književnog jezika (Matica srpska, 1976), što pokazuje da je već tada bila poznata na srednjojužnoslavenskom prostoru.
Abdulah Škaljić u svome Rječniku turcizama u srpskohrvatskom jeziku (Svjetlost, Sarajevo, 1966) ima šehit, dok Alija Isaković u Rječniku karakteristične leksike u bosanskome jeziku ima šehid i šehit. U Pravopisu bosanskoga jezika prof. Senahida Halilovića (1996. i 2017) samo je šehid. U Rječniku bosanskog jezika (Čedić i dr., Institut za jezik u Sarajevu, 2007) navedena su kao ravnopravna oba oblika: šèhīd/šèhīt. Oblik šèhīd je i u Rječniku pravopisnih, obličkih i akcenatskih nedoumica u standardnome bosanskom jeziku (Bulić, Bosanska riječ, Tuzla, 2009), a tako je i u Rječniku bosanskoga jezika (Halilović–Palić–Šehović, Filozofski fakultet u Sarajevu, 2010). Bosanski pravopis (Bulić, Institut za bosanski jezik i književnost, Tuzla, 2023) i Rječnik standardnoga bosanskog jezika (Bulić, Institut za bosanski jezik i književnost, Tuzla, 2025) bilježe samo oblik šèhīd.
Kao što navedeni primjeri pokazuju, oblik šehid ustalio se u savremenome bosanskom jeziku i takav se danas preporučuje, iako je oblik šehit stariji, o čemu svjedoči i riječ šehitluci (i Šehitluci u Banjoj Luci), koja je izvedena od oblika šehit. Do prevladavanja oblika šehid došlo je vjerovatno zbog preuzimanja toga oblika preko arapskog jezika i njegove relativno česte upotrebe u islamskom diskursu.
Značenje riječi šehid zanimljivo je i s obzirom na to da joj se u prošlosti pripisivalo samo „vjersko“ značenje. Tako je u već spominjanome Pravopisu srpskohrvatskoga jezika iz 1960. godine uz riječ šèhīt navedeno značenje: ’onaj koji je poginuo u boju za islam’, a u Rječniku srpskohrvatskoga književnog jezika značenje ’musliman koji pogine kao mučenik za svoju veru’.
Takvo značenje imenice šehid obilno se koristilo u nedavnoj prošlosti, a koristi se i danas, kako bi se odbrana od Agresije na Bosnu i Hercegovinu prikazala kao „vjerski rat muslimana“ i kako bi se negirala Agresija. Značenje imenice šehid, međutim, ne može se svesti samo na značenja data u dvama prethodnim „srpskohrvatskim“ izvorima. Ni značenja data u Škaljićevu Rječniku turcizama (’musliman koji junačkom smrću pogine u borbi za vjeru; nevino pogubljeni; mučenik’) ne mogu se danas smatrati potpunim.
U prvom Škaljićevu značenju sintagma junačkom smrću opis je „povijesnog“ značenja riječi šehid, kakvo je u bosanski jezik dolazilo interpretacijom događaja iz islamske povijesti. Ista je sintagma upotrijebljena u opisu riječi šehid u ovdje spominjanome Institutovu Rječniku bosanskog jezika (Čedić i dr.). Takvo se značenje ne može uvijek „preslikati“ u značenje riječi šehid u savremenome bosanskom jeziku. Ni dio opisa riječi šehid u Škaljićevu Rječniku (’u borbi za vjeru’) ne mora uvijek biti dio značenja riječi šehid u savremenome bosanskom jeziku jer su društvene okolnosti nametnule i novo značenje riječi. Naša nedavna prošlost pokazuje da su ljudi ginuli i za druge vrijednosti pa je opis riječi šehid u Rječniku bosanskoga jezika (Halilović–Palić–Šehović) danas u potpunosti prihvatljiv u savremenome bosanskom jeziku: „1. onaj koji je poginuo u odbrani vjere, domovine, porodice i dr. visokih vrijednosti 2. onaj koji je pogubljen za nešto što nije skrivio; mučenik“.
Navedeni opis riječi šehid ne udaljava se od onoga značenja kakvo se u nas podrazumijeva u odnosu na period Agresije na Bosnu i Hercegovinu, ali ni onoga uobičajenog u islamskom diskursu („onaj koji položi život na Allahovu putu“), jer ono što se imenuje sintagmom „Allahov put“ podrazumijeva i sve visoke vrijednosti date u prethodnom opisu iz Rječnika bosanskoga jezika.
Zanimljivo je da su se prije dvadesetak godina vodile i žučne skupštinske polemike oko sadržaja Zakona o pravima branilaca i članova njihovih porodica u vezi s upotrebom riječi šehid. Postignuto je rješenje da se „pojam šehid ili pojam poginuli branilac“ iz toga Zakona upotrebljavaju „po slobodnom izboru korisnika prava“. A branilac je svakako bio i borac.
Pročitajte i tekstove: Opština ili općina, Mogu li Pale biti općina, Zamjenički oblik “tko” u bosanskom jeziku, Pravopis i “Republika srpska”, “Hlopta” je rugalica bosanskom jeziku, Bajrami – pisanje i čestitanja, Pisanje Allahovih imena u bosanskom jeziku, Česma – ćesma i džamija – đamija, Pišemo li kako govorimo, Jedemo li kruh ili hljeb i Može li se žensko oženiti i kako se pišu dvostruka prezimena, Grejna sezona ili grijna sezona, Mislite li da se djevojke žȅnē?, Pred kraj školske godine: Prošao s odličnim uspjehom ili prošao odličnim uspjehom, Izgovarate li pogrešno svoje i druga prezimena u bosanskom jeziku, Hvala lijepo i hvala lijepa, Injekcija i konjugacija, Midhat i Subhija, Šta se dešava s Dejtonskim sporazumom?, Kako se pišu nazivi knjiga, novina, časopisa i drugih djela, Evo ko je kriv što u Ustavu Republike srpske nema bosanskog jezika, Treba li pisati nulu u datumu?, Pisanje pridjeva na -ski, -čki, -ški, -ćki.
Refik Bulić redovni je profesor u penziji. Autor je preko sto pedeset naučnih i stručnih radova te sedamnaest knjiga, među kojima su Bosanski pravopis, Bosanski pravopisni priručnik i Rječnik standardnoga bosanskog jezika.
Zapratite “Bosnistiku” i dijelite tekstove svojim prijateljima: Facebook, Instagram i LinkedIn.
