Piše: Refik BULIĆ

U ovome se radu daje iscrpan pregled dijalektoloških istraživanja govora Tuzle i okolice od Brabecovih istraživanja s polovice dvadesetog stoljeća do savremenog stanja. U radu se kritički preispituju neki stavovi poznati u literaturi o govorima tuzlanskoga kraja i navode svi podaci o objavljenim radovima u kojima su opisani tuzlanski govori ili neke pojave u njima.

Pod govorima Tuzle i okolice u ovome se radu podrazumijevaju oni mjesni govori koji se nalaze na prostoru koji je istraživao Ivan Brabec u svome radu Govor Tuzle i okolice i koji je označio kao „oblast, koja se stere od Drine do Bosne i od Save do Krivaje“ (Brabec 1955: 1). Kao što se vidi iz Brabecova određenja Tuzle i okolice, to je nešto više nego prostor koji zahvata sjeveroistočni poddijalekt istočnobosanskog (ijekavskošćakavskog) dijalekta kako ga je odredio Brozović[1] pa ćemo se u ovom pregledu zadržati na onom „Brabecovu prostoru“ koji spada u sjeverni poddijalekt ijekavskošćakavskog dijalekta, ali ćemo u okviru toga prostora podrazumijevati i oaze istočnohercegovačkog dijalekta koje su „otoci“ unutar ijekavskošćakavskog prostora. 

Cilj je ovoga rada dati iscrpan pregled dijalektoloških istraživanja govora ovako definiranog prostora Tuzle i okolice od Brabecovih istraživanja do savremenog stanja te ga dopuniti novim saznanjima do kojih je došla savremena dijalektologija u istraživanju govora navedenog prostora i kritički preispitati neke stavove autora iznesene u radovima o govoru Tuzle i okolice.   

O govoru tuzlanskoga kraja prije Brabeca nije pisao niko, „ako izuzmemo nekoliko napomena u Rešetara i Ivšića“ (Brabec 1955: 3).[2] Brabec, međutim, sudeći prema navedenoj literaturi, nije imao Ružičićeve radove Jedan nezapažen bosanski govor (Prilozi za književnost, jezik, istoriju i folklor, 16, Beograd, 1936, 236–254) i Izveštaj o ispitivanju govora katolika i muslimana na levoj obali Bosne, između Bosanskog Broda i Lašve, Godišnjak Zadužbine Sare i Vase Stojanovića, III, Beograd, 1936, 35–37, u kojima se govori (i) o ekavsko-jekavskim govorima Tešnja i Maglaja, koji su, također, barem onaj dio koji pripada Maglaju, obuhvaćeni Brabecovim istraživanjima govora Tuzle i okolice. Ovdje treba navesti i podatak da Brabec (1955: 3) spominje Ristu Jeremića i njegov rad O poreklu stanovništva tuzlanske oblasti (Glasnik Geografskog društva, sv. 7 i 8, Beograd, 1922, 141–157), kao rijetki izuzetak, koji je pisao o „tuzlanskoj oblasti“, a ne navodi podatak o tome da Jeremić ima napomenu o govoru maglajskoga kraja, koji je s područja Brabecova istraživanja: „Veliki dio muslimanskog stanovništva u varoši Maglaju služi se ekavskim izgovorom i pokazuje još neka zanošenja u govoru, npr. holi m. hoćeš li, boje m. bolje, poje m. polje i.t.d.“ (Jeremić 1922: 154).[3]

To što Brabec ne navodi do tada sve poznate podatke o govoru Tuzle i okolice sasvim je razumljivo jer je njegov rad nastajao neposredno nakon Drugog svjetskog rata[4], u uvjetima kada je dijalektologija kao nauka tek ulazila u svoju treću fazu razvoja[5] i nije imala potpune bibliografije[6] niti su biblioteke bile opremljene kao u kasnijem periodu.

Govor Tuzle i okolice sadrži opis glasova, vrsta riječi, akcenta, kratku napomenu o tvorbi riječi i upotrebi padeža, primjere govora, kratke dijelove o odnosima među vjerskim grupama,  vezama tuzlanskoga govora sa susjednima, informacije o migracijama, popis riječi i karte. Veoma je značajno što Brabec u svome radu u „primjerima jezika“ donosi    poslovice i fraze te priče i pripovijedanja iz tuzlanskoga kraja.

Brabecov rad o govoru Tuzle i okolice značajan je za bosanskohercegovačku dijalektologiju, ali i za cjelokupnu dijalektologiju na južnoslavenskim prostorima. Taj je rad, uz Brozovićev Govor u dolini rijeke Fojnice (1956), donio vrlo značajne podatke.[7] Na osnovu podataka iz tih radova Ivić je nagovijestio izdvajanje ovih govora u zaseban dijalekt: ”Izgleda, međutim, da će buduća dijalektološka ispitivanja omogućiti da se fojničko – tuzlanski govori definišu kao posebna dijalekatska jedinica sa prilično prostranim zemljištem i nizom karakterističnih obeležja,”[8] ali ni on nije mogao izvoditi potpunije zaključke, s obzirom na to da spomenuta govorna područja nisu u dovoljnoj mjeri bila dijalektološki istražena. To će kasnije učiniti Dalibor Brozović u svome radu O problemu ijekavskošćakavskog (istočnobosanskog) dijalekta (Brozović 1966). Time je na prostoru koji je ranije pripisivan istočnohercegovačkom dijalektu izdvojen novi dijalekt: ijekavskošćakavski (istočnobosanski). Tome je svakako doprinijelo Brabecovo istraživanje govora tuzlanskoga kraja opisano u disertaciji Govor Tuzle i okolice iz 1955. godine.[9]

Nakon Brabecova rada na istraživanju govora Tuzle i okolice tuzlanski je kraj dugo bio izvan zanimanja dijalektologa. Tek će sedamdesetih i početkom osamdesetih godina proteklog stoljeća Slobodan Remetić objaviti nekoliko radova o govoru kladanjskoga kraja, koji se prvenstveno odnose na jezičke osobine Srba, čiji je govor oaza istočnohercegovačkog dijalekta unutar kladanjske ijekavskošćakavske teritorije.[10] Remetić je 1981. godine objavio i jedan vrlo značajan rad o govoru kladanjskih Muslimana. To je rad O još jednom nezapaženom ekavsko-jekavskom bosanskom govoru (Naučni sastanak slavista u Vukove dane, Beograd, 11, 1981, 181–186), koji će unijeti neke značajne novine u opise ijekavskošćakavskog dijalekta. Ovdje prvenstveno mislim na brojne primjere metatonijskog akuta, koje je autor zabilježio u selu Plahovići u kladanjskom predgrađu, ali i na pojavu tzv. miješanog refleksa jata, jer se pokazalo da opisani govor ima ekavsko-jekavsku zamjenu jata – u dugim slogovima e, a u kratkim je, kao što je tešanjsko-maglajski ekavsko-jekavski govor, iako se, kako je pokazano u radu Odnos ekavsko-jekavskih govora tešanjsko-maglajskoga kraja prema drugim bosanskim ekavsko-jekavskim govorima, prema „nekim (se) osobinama ovi govori u znatnoj mjeri razlukuju“(Bulić 2008: 152; Bulić 2009a: 163). Navedeni Remetićev rad značajan je i po tome što će autor nakon više od dvadeset godina promijeniti svoje mišljenje o akcenatskom sistemu plahovićkoga govora. On će, naime, u radu O šestočlanom prozodijskom sistemu u govoru Kladnja i okoline, koji je 2004. godine objavljen u zborniku koji je posvećen Pavlu Iviću, konstatirati da “u govoru Kladnja i Plahovića još nije istrvena opozicija između dvaju starih kratkih akcenata” (Remetić 2004: 651). To znači da se u tome govoru čuva šestočlani prozodijski sistem, a što je različito od njegove tvrdne iz 1981. da je u plahovićkom govoru zastupljen petočlani prozodijski sistem. Iako moja dosadašnja saznanja o plahovićkom govoru ne potvrđuju navedenu tvrdnju, ovakva je situacija neobična i navedeni rad zahtijeva detaljniju analizu i provjeru. 

Brabecovi straživački punktovi bili su i Srebrenica i Zvornik pa ovdje treba spomenuti i rad Milorada Simića Govor sela Obadi u bosanskom Podrinju (Srpski dijalektološki zbornik, knj. XXIV, Beograd, 1978, 3–124) jer se nalazi na području općine Srebrenica te rad Petra Đukanovića Govor sela Gornje Caparde (kod Zvornika) (Srpski dijalektološki zbornik, XXIX, Beograd, 1983, 191–294).

Osamdesetih godina proteklog stoljeća nastala je još jedna monografija o govorima tuzlanskoga kraja – magistarski rad Senahida Halilovića Govor Muslimana Tuholja (okolina Kladnja), koji će u skraćenom obliku biti objavljen u šestoj knjizi Bosanskohercegovačkog dijalektološkog zbornika (Institut za jezik i književnost – Institut za jezik, Sarajevo, 1990, 249–357). U monografiji je dat opis fonetike, akcenata, morfologije i najznačajnih sintaksičkih osobina tuholjskih mjesnih govora a u dodatku je predstavljena mikrotoponimija i hidronimija, antroponimija, toponimi, etnici i ktetici te tekstovi s primjerima govora i karte područja. 

Kada se govori o dijalektologiji tuzlanskih govora treba spomenuti i pojavu knjige Jezik i folklor (Univerzal, Tuzla, 1990) Ahmeta Kasumovića, u kojoj su objavljena četiri rada o tuzlanskim govorima: Predakcenatske dužine u govoru sela Dubrave (21–23), O vokalu A u govoru sela Prokosovići (53–55), O govoru Tuzle i okoline (59–63)[11], O govoru naselja Mosnik (63–69).  

Izučavanje govora tuzlanskoga kraja, na prostoru kako ga je ograničio Ivan Brabec, bit će intenzivnije nastavljeno nakon agresije na Bosnu i Hercegovinu nizom radova Refika Bulića o govorima tuzlanskoga i tešanjsko-maglajskoga kraja[12] te Srebrenice. To su radovi:

• (2003), Ikavizmi u govorima tuzlanskoga kraja, Zbornik radova Filozofskog fakulteta u Tuzli, 4, Tuzla, 95–105.
• (2003), Pitanje ikavizama u ranim pisanim spomenicima s tuzlanskog područja, Hercegovina, 15–16, Arhiv Hercegovine, Mostar, 159–176.
• (2003), Pitanje ikavskog supstrata u govorima tuzlanskoga kraja, Književni jezik, Institut za jezik u Sarajevu, Sarajevo, 40–52.
• (2004), Zamjena dugog jata u govoru Bošnjaka Novog Šehera kod Maglaja, Književni jezik, 22/1–2, Institut za jezik, Sarajevo, 60–63.
• (2004), Ekavska zamjena dugog jata u govorima Tešnja i Maglaja prema popunjenim kvestionarima «Pitanja o govoru prostoga naroda» iz 1897. godine, Pismo, Bosansko filološko društvo, Sarajevo, 32–39.
• (2006), Jedna narodna hipoteza o porijeklu ekavizama u govorima tešanjsko-maglajskoga kraja, Zbornik radova Filozofskog fakulteta u Tuzli, 7, 138–147.
• (2007), Predakcenatske dužine u arhaičnijim govorima živiničkoga kraja uz gornji tok Spreče, Zbornik radova Filozofskog fakulteta u Tuzli, 8, sv. 2, Tuzla, 89–92.
• (2007), Zamjena dugog jata u govoru Bošnjaka Srebrenice, Književni jezik, 23/1, Institut za jezik, Sarajevo, 65–70.
• (2008), Odnos ekavsko-jekavskih govora tešanjsko-maglajskoga kraja prema drugim bosanskim ekavsko-jekavskim govorima, Zbornik radova Filozofskog fakulteta u Tuzli, 9, Tuzla, 149–153.
• (2009), Iz bosanske dijalektologije, Printcom, Tuzla, 196.
•  (2009), Supstitucija vokala a vokalom e u ekavsko-jekavskim govorima tešanjsko-maglajskoga kraja, Zbornik radova Filozofskog fakulteta u Tuzli, 8, sv. 1, Tuzla, 2008, 89–92.
•  (2009), Neke osobenosti leksike u ekavsko-jekavskim govorima tešanjsko-maglajskoga kraja, Bosanski jezik, 6, Filozofski fakultet Univerziteta u Tuzli, Tuzla, 37–45.
• (2010), Iz sintakse padeža ekavsko-jekavskih govora tešanjsko-maglajskoga kraja, Bosanski jezik, 7, Filozofski fakultet, Tuzla, 57–68.
• (2010), Zamjena dugog jata u govoru naselja Repnik kod Banovića, Zavod za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Tuzlanskog kantona i Općina Banovići, Tuzla – Banovići, 117-120.
• (2010), Zamjena dugog jata u ekavsko-jekavskim govorima tešanjsko-maglajskoga kraja, Pismo, VIII/1, Bosansko filološko društvo, Sarajevo, 11–31.
• (2011),  Iseljavanje bošnjačkog stanovništva iz Slavonije krajem sedamnaestog stoljeća kao mogući izvor ekavizama u ekavsko-jekavskim govorima tešanjsko-maglajskoga kraja, Zbornik radova, Međunarodni naučni simpozij “Bosna i Hercegovina od dolaska Osmanlija do danas”, Tuzla, 695–708.
• (2012), Ekavsko-jekavski govori u Bosni i Hercegovini, Bosanskohercegovački slavistički kongres I, Zbornik radova, knj. 1, Slavistički komitet Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 153–164.
• (2011), Porijeklo ekavizama u govorima tešanjsko-maglajskoga kraja, Bosanski jezik, 8, Filozofski fakultet, Tuzla, 91–136.
• (2012), Distribucija prozodema u ekavsko-jekavskim govorima tešanjsko-maglajskoga kraja, Bosanski jezik, 9, Filozofski fakultet Univerziteta u Tuzli, Tuzla, 111–128.
• (2013), Pitanje ekavsko-jekavske zamjene jata u govoru Bošnjaka Srebrenice, Monumenta Srebrenica, Tuzla – Srebrenica, 77–86.
• (2013), Ekavsko-jekavski govori tešanjsko maglajskoga kraja, Centar za kulturu i obrazovanje, Tešanj, 383.
• Govor Bošnjaka Srebrenice, Zbornik radova, Sarajevski filološki susreti, svezak 2, Bosansko filološko društvo, Sarajevo, 9–20.
• (2014), Arhaičniji govori u gornjem toku Spreče: živinički kraj, Institut za bosanski jezik i književnost u Tuzli, 212.
• (2015) Popunjeni tuzlanski upitnici „Pitanja o govoru prostoga naroda“ iz 1897. godine, 113-138).

Navedeni su radovi upotpunili dijalekatsku sliku jednog većeg prostora koji je Brabec nazivao Tuzlom i okolicom i doprinijeli boljem razumijevanju dijalekatskih pojava i procesa na tuzlanskom području, upotpunili saznanja o ekavsko-jekavskim govorima u Bosni i Hercegovini, ispravili neke uvriježene pogreške u vezi nekim dijalekatskim pojavama i njihovim izoglosama i areama, kakva je, naprimjer, ustaljena greška po dijalektološkoj i gramatičkoj literaturi da je govor Srebrenice ekavski, uspostavili granicu rasprostiranja distinktivnih izoglosa ijekavskošćakavskog i oaza istočnohercegovačkog dijalekta na granici živiničkih i birčanskih govora, uveli u komparativnu analizu govora i jednu dijahronijsku sliku stanja govora s kraja devetnaestog stoljeća datu u popunjenim kvestionarima „Pitanja o govoru prostoga naroda“, pokazali da je tuzlanski kraj ijekavski i da nema pouzdanih podataka o ikavskom supstratu u govorima tuzlanskoga kraja, kako se nekad vjerovalo itd.

U radove o govoru tuzlanskoga kraja spada i rad Alena Matoševića Hrvatski govor u slivu rijeke Soline (Gradovrh, Matica hrvatska, Tuzla, 2006, 104–132), te radovi Adele Jašarević Zamjena jata u tuzlanskom govoru prema popunjenim kvestionarima “Pitanja o govoru prostoga naroda”iz 1897. godine, Bosanski jezik, 13, 55–63) i Fonetsko-fonološke osobine govora Tuzle na kraju devetnaestog stoljeća (Bosanski jezik, 14, Tuzla, 2017, 19–42).

Govorne osobine s područja Brabecova istraživanja spominju se i u radu Edne Klimentić Dijalekatske osobine i dijalekatska baza narodnih pjesama iz zbirke Saliha Mešića (Književni jezik, Institut za jezik, Sarajevo, 2015, 27–48).

Ovdje spominjani popunjeni kvestionari „Pitanja o govoru prostoga naroda“ iz 1897. godine, uz sve mahane koje imaju, ipak mogu biti dobar izvor podataka o govornim osobinama, pa tako mogu služiti za različite usporedbe i analize prilikom opisa savremenih govora. Na užem prostoru Tuzle popunjeno je osam upitnika (Bulić 2015: 113-114).[13]

Kao izvor podataka za izučavanje osobina govora tuzlanskoga kraja mogu poslužiti i popunjeni „Upitnici za ispitivanje bosansko-hercegovačkih govora“. Za područje koje bliže Tuzli upitnici su popunjeni u Špionici, Potpeći (Srebrenik), Brezi i Doknju (Tuzla), Križevićima, Miljanovcima, D. Lokanju (Kalesija), Tarevu (Kladanj), Kladnju (čaršija), Repniku (Banovići), Kakmužu, Devetaku (Lukavac), Teočaku, ali i u još nekim punktovima sa područja Brabecova istraživanja.[14]

Literatura

Brabec, Ivan (1954), Rad na ispitivanju govora tuzlanske oblasti u 1951. god., Ljetopis JAZU, 59, Zagreb, 173–174.

Brabec, Ivan (1955), Govor Tuzle i okolice, doktorska u rukopisu, Sveučilišna knjižnica u Zagrebu, Zagreb, 223 + dvije dijal.karte.

Brabec, Ivan (1957–58), Glavnije fonetske osobine govora u tuzlanskom kraju (upoređene sa osobinama u drugim štokavskim govorima), Pitanja književnosti i jezika, knj. IV/V, sv. B, Sarajevo, 43–68.

Brabec, Ivan (1959), Istraživanje govora stanovništva na lijevoj obali Bosne, Ljetopis Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, 63, Zagreb, 421–422.

Brabec, Ivan (1960), Istraživanje govora u srednjoj Bosni, Ljetopis Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, Zagreb, 343–346.

Brozović, Dalibor (1966), O problemu ijekavskošćakavskog (istočnobosanskog) dijalekta, Hrvatski dijalektološki zbornik, II, Zagreb, 1966, 119–208.

Brozović, Dalibor (2012), Govor u dolini rijeke Fojnice, Bosanskohercegovački dijalektološki zbornik, knj. X, Institut za jezik u Sarajevu, Sarajevo, 243–425.

Bulić, Refik (1999), Razvoj dijalektologije u Bosni i Hercegovini i njezini zadaci u narednom periodu, Bosanski jezik, Prava riječ, Tuzla, 57–78

Bulić, Refik (2003), Ikavizmi u govorima tuzlanskoga kraja, Zbornik radova Filozofskog fakulteta u Tuzli, 4, Tuzla, 95–105.

Bulić, Refik (2003), Pitanje ikavizama u ranim pisanim spomenicima s tuzlanskog područja, Hercegovina, 15–16, Arhiv Hercegovine, Mostar, 159–176.

Bulić, Refik (2003), Pitanje ikavskog supstrata u govorima tuzlanskoga kraja, Književni jezik, Institut za jezik u Sarajevu, Sarajevo, 40–52.

Bulić, Refik (2004), Ekavska zamjena dugog jata u govorima Tešnja i Maglaja prema popunjenim kvestionarima «Pitanja o govoru prostoga naroda» iz 1897. godine, Pismo, Bosansko filološko društvo, Sarajevo, 32–39.

Bulić, Refik (2004), Zamjena dugog jata u govoru Bošnjaka Novog Šehera kod Maglaja, Književni jezik, 22/1–2, Institut za jezik, Sarajevo, 60–63.

Bulić, Refik (2006), Jedna narodna hipoteza o porijeklu ekavizama u govorima tešanjsko-maglajskoga kraja, Zbornik radova Filozofskog fakulteta u Tuzli, 7, 138–147.

Bulić, Refik (2007), Predakcenatske dužine u arhaičnijim govorima živiničkoga kraja uz gornji tok Spreče, Zbornik radova Filozofskog fakulteta u Tuzli, 8, sv. 2, Tuzla, 89–92.

Bulić, Refik (2007), Zamjena dugog jata u govoru Bošnjaka Srebrenice, Književni jezik, 23/1, Institut za jezik, Sarajevo, 65–70.

Bulić, Refik (2008), Odnos ekavsko-jekavskih govora tešanjsko-maglajskoga kraja prema drugim bosanskim ekavsko-jekavskim govorima, Zbornik radova Filozofskog fakulteta u Tuzli, 9, Tuzla, 149–153.

Bulić, Refik (2009a), Iz bosanske dijalektologije, Printcom, Tuzla, 196.

Bulić, Refik (2009), Neke osobenosti leksike u ekavsko-jekavskim govorima tešanjsko-maglajskoga kraja, Bosanski jezik, 6, Filozofski fakultet Univerziteta u Tuzli, Tuzla, 37–45.

Bulić, Refik (2009), Supstitucija vokala a vokalom e u ekavsko-jekavskim govorima tešanjsko-maglajskoga kraja, Zbornik radova Filozofskog fakulteta u Tuzli, 8, sv. 1, Tuzla, 2008, 89–92.

Bulić, Refik (2010), Iz sintakse padeža ekavsko-jekavskih govora tešanjsko-maglajskoga kraja, Bosanski jezik, 7, Filozofski fakultet, Tuzla, 57–68.

Bulić, Refik (2010), Zamjena dugog jata u ekavsko-jekavskim govorima tešanjsko-maglajskoga kraja, Pismo, VIII/1, Bosansko filološko društvo, Sarajevo, 11–31.

Bulić, Refik (2010), Zamjena dugog jata u govoru naselja Repnik kod Banovića, Zavod za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Tuzlanskog kantona i Općina Banovići, Tuzla – Banovići, 117-120.

Bulić, Refik (2011),  Iseljavanje bošnjačkog stanovništva iz Slavonije krajem sedamnaestog stoljeća kao mogući izvor ekavizama u ekavsko-jekavskim govorima tešanjsko-maglajskoga kraja, Zbornik radova, Međunarodni naučni simpozij “Bosna i Hercegovina od dolaska Osmanlija do danas”, Tuzla, 695–708.

Bulić, Refik (2011), Porijeklo ekavizama u govorima tešanjsko-maglajskoga kraja, Bosanski jezik, 8, Filozofski fakultet, Tuzla, 91–136.

Bulić, Refik (2012), Bibliografija bosanskohercegovačke dijalektologije do 2012. godine, „Bosanski jezik, 9, Filozofski fakultet Univerziteta u Tuzli, Odsjek za bosanski jezik i književnost, Tuzla, 173–189.

Bulić, Refik (2012), Distribucija prozodema u ekavsko-jekavskim govorima tešanjsko-maglajskoga kraja, Bosanski jezik, 9, Filozofski fakultet Univerziteta u Tuzli, Tuzla, 111–128.

Bulić, Refik (2012), Ekavsko-jekavski govori u Bosni i Hercegovini, Bosanskohercegovački slavistički kongres I, Zbornik radova, knj. 1, Slavistički komitet Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 153–164.

Bulić, Refik (2013), Ekavsko-jekavski govori tešanjsko maglajskoga kraja, Centar za kulturu i obrazovanje, Tešanj, 383.

Bulić, Refik (2013), Pitanje ekavsko-jekavske zamjene jata u govoru Bošnjaka Srebrenice, Monumenta Srebrenica, Tuzla – Srebrenica, 77–86.

Bulić, Refik (2014), Arhaičniji govori u gornjem toku Spreče: živinički kraj, Institut za bosanski jezik i književnost u Tuzli, 212.

Bulić, Refik (2014), Govor Bošnjaka Srebrenice, Zbornik radova, Sarajevski filološki susreti, svezak 2, Bosansko filološko društvo, Sarajevo, 9–20.

Bulić, Refik (2015) Popunjeni tuzlanski upitnici „Pitanja o govoru prostoga naroda“ iz 1897. godine, 113-138).

Đukanović,Petar (1983), Govor sela Gornje Caparde (kod Zvornika), Srpski dijalektološki zbornik, XXIX, Beograd, 191–294.

Halilović, Senahid (1990), Govor Muslimana Tuholja (okolina Kladnja), Bosanskohercegovački dijalektološki zbornik, VI, Institut za jezik i književnost – Institut za jezik, Sarajevo, 249–357.

Halilović, Senahid, Ilijas Tanović, Amela Šehović (2009), Govor grada Sarajeva i razgovorni bosanski jezik, Slavistički komitet, Sarajevo, 330. 

Ivić, Pavle (²1985), Dijalektologija srpskohrvatskog jezika: Uvod i štokavsko narečje, drugo izdanje, Matica srpska, Novi Sad.

Jašarević, Adela (2016), Zamjena jata u tuzlanskom govoru prema popunjenim kvestionarima “Pitanja o govoru prostoga naroda” iz 1897. godine, Bosanski jezik, Tuzla, 13, 55–63.

Jašarević, Adela (2017), Fonetsko-fonološke osobine govora Tuzle na kraju devetnaestog stoljeća, Bosanski jezik, 14, Tuzla, 19–42.

Jeremić, Risto (1922), O poreklu stanovništva tuzlanske oblasti, Glasnik Geografskog društva, sv. 7 i 8, Beograd.

Kasumović, Ahmet (1990), O govoru naselja Mosnik, Jezik i folklor, Univerzal, Tuzla, 63–69.

Kasumović, Ahmet (1990), O govoru Tuzle i okoline, Jezik i folklor, Univerzal, Tuzla, 59–63.

Kasumović, Ahmet (1990), O vokalu A u govoru sela Prokosovići, Jezik i folklor, Univerzal, Tuzla, 53–55.

Kasumović, Ahmet (1990), Predakcenatske dužine u govoru sela Dubrave, Jezik i folklor, Univerzal, Tuzla, 21–23.

Klimentić,      Edna (2015), Dijalekatske osobine i dijalekatska baza narodnih pjesama iz zbirke Saliha Mešića, Književni jezik, Institut za jezik, Sarajevo, 27–48.

Matošević, Alen (2006), Hrvatski govor u slivu rijeke Soline, Gradovrh, Matica hrvatska, Tuzla, 104–132.

Okuka, Miloš (1973), Dijalektološki tekstovi iz donjeg toka Usore, Zbornik za filologiju i lingvistiku, XVI/2, Novi Sad, 207–213.

Okuka, Miloš (1973), Neke osobenosti vokalizma današnjeg govora donjeg toka Usore, Radovi Filozofskog fakulteta u Sarajevu, knjiga VII, Sarajevo, 83–100.

Okuka, Miloš (1973), O fonetskim osobenostima današnjeg govora donjeg toka Usore, magistarski rad, rukopis, Filozofski fakultet u Sarajevu, Sarajevo, 118.

Remetić, Slobodan (1970), Fonetske i morfološke karakteristike govora Srba u Kladnju i okolini, Prilozi proučavanja jezika, VI, Novi Sad, 105–133.

Remetić, Slobodan (1977), Sudbina glagolskog priloga prošlog u  centralnim dijalektima srpskohrvatskog jezika (s osvrtom na situaciju u jednom istočnobosanskom govoru), Naučni sastanak slavista u Vukove dane, br. 7, Beograd, 71–78.

Remetić, Slobodan (1981), Konstrukcije tipa “Šta čine s one đece” u govorima istočne Bosne, Južnoslavenski filolog, XXXVII, Beograd, 265–272.

Remetić, Slobodan (1981), O još jednom nezapaženom ekavsko-jekavskom bosanskom govoru,Naučni sastanak slavista u Vukove dane, Beograd, 11, 181–186.

Remetić, Slobodan (2004), O šestočlanom prozodijskom sistemu u govoru Kladnja i okoline, Zbornik radova sa međunarodnog naučnog skupa Život i delo akademika Pavla Ivića (Beograd – Novi Sad – Subotica, 17–19. septembra 2001), Subotica – Novi Sad – Beograd), 651–660.

Ružičić, Gojko (1936), Jedan nezapažen bosanski govor, Prilozi za književnost, jezik, istoriju i folklor, 16, Beograd, 236–254.

Ružičić, Gojko (1936), Izveštaj o ispitivanju govora katolika i muslimana na levoj obali Bosne, između Bosanskog Broda i Lašve, Godišnjak Zadužbine Sare i Vase Stojanovića, III, Beograd, 35–37,.Simić, Milorad (1978), Govor sela Obadi u bosanskom Podrinju, Srpski dijalektološki zbornik, knj. XXIV, Beograd, 3–124.

Ključne riječi: dijalektologija, govor, dijalekt, Tuzla, ijekavski govor, ekavsko-jekavski govor, akcent

Izvor: Časopis „Bosanski jezik“, br. 15, 2018, str. 127–137 ■

---

[1] V. Brozović 1966: 163–169.

[2] U popisu literature Brabec navodi dva Rešetarov rada Die serbokroatisce Betonung sϋdwestlicher Mundarten, aschriften der Balkancommission, Ling. Abteilung I (Wien 1900 (1–320) i Der schtokavische Dialekt, Wien, 1907, 320. Treba istaći da je i Brabec izvještaj o svojim istraživanjima govora tuzlanskoga kraja objavio u tekstu Rad na ispitivanju govora tuzlanske oblasti u 1951. god., Ljetopis JAZU, 59, Zagreb, 1954, 173–174.

[3] V. i Refik Bulić: Ekavsko-jekavski govori tešanjsko-maglajskoga kraja (Bulić 2013: 58).

[4] Brabec je terensko istraživanje tuzlanskoga govora započeo 1949. godine (Brabec 1955: 4).

[5] O fazama u razvoju dijalektologije u Bosni i Hercegovini v. Razvoj dijalektologije u Bosni i Hercegovini i njezini zadaci u narednom periodu, Bosanski jezik, Prava riječ, Tuzla, 1999, 57–78 te u knjizi Iz bosanske dijalektologije, PrintCom, Tuzla, 2009, 196.

[6] V. Bibliografiju bosanskohercegovačke dijalektologije do 2012. godine v. u: „Bosanski jezik, br. 9, Filozofski fakultet Univerziteta u Tuzli, Odsjek za bosanski jezik i književnost, Tuzla, 2012, 173–189.

[7] Brabec je dio svoga rada Govor Tuzle i okolice, koji je njegova doktorska disertacija, objavio pod naslovom Glavnije fonetske osobine govora u tuzlanskom kraju (upoređene sa osobinama u drugim štokavskim govorima), Pitanja književnosti i jezika, knj. IV/V, sv. B, Sarajevo, 1957–58, 43–68.

[8]  Pavle Ivić, Dijalektologija srpskohrvatskog jezika: Uvod i štokavsko narečje, drugo izdanje, Matica srpska, Novi Sad, ²1985, 142. Isto u: Bulić 1999: 62–63; Bulić 2009a: 18–19.

[9] Osim spominjanih radova Ivana Brabeca i Brozovićeve studije o ijekavskoščakavskom dijalektu (Brozović 1966), u kojoj se donose i neke osobine govora tuzlanskoga kraja, treba spomenuti i rad Miloša Okuke, koji je početkom sedamdesetih godina proteklog stoljeća istraživao govor oko donjeg toka Usore, što je na lijevoj strani Bosne uz rubne govore Brabecova istraživanog područja. V. o tome Okukine radove: O fonetskim osobenostima današnjeg govora donjeg toka Usore, magistarski rad, rukopis, Filozofski fakultet u Sarajevu, Sarajevo, 1973; Neke osobenosti vokalizma današnjeg govora donjeg toka Usore, Radovi Filozofskog fakulteta u Sarajevu, knjiga VII, Sarajevo, 1973, 83–100; Dijalektološki tekstovi iz donjeg toka Usore, Zbornik za filologiju i lingvistiku, XVI/2, Novi Sad, 1973, 207–213; 118.

[10] Fonetske i morfološke karakteristike govora Srba u Kladnju i okolini, Prilozi proučavanja jezika, VI, Novi Sad, 1970, 105–133; Sudbina glagolskog priloga prošlog u  centralnim dijalektima srpskohrvatskog jezika (s osvrtom na situaciju u jednom istočnobosanskom govoru), Naučni sastanak slavista u Vukove dane, br. 7, Beograd, 1977, 71–78; Konstrukcije tipa “Šta čine s one đece” u govorima istočne Bosne, Južnoslavenski filolog, XXXVII, Beograd, 1981, 265–272.

[11] Ovdje se pod Tuzlom i okolicom smatra područje u granicama: Istok: Tojšići – Požarnica – vrh Majevice; zapad:  Obodnica – Srebrenik – Lukavac; sjever: vrh Majevice – Breške – Potpeć; jug: Poljice – Jeginov Lug – Međaš (Kasumović 1990: 59).

[12] Tešanjsko-maglajski govori pripadaju istom govornom tipu, pa ih ovdje uzimamo kao cjelinu, iako je Brabec za svoje istraživanje govora tuzlanske oblasti imao samo Maglaj kao punkt.  Zna se i da je u svojim istraživanjima govora srednje Bosne i lijeve obale Bosne Brabec posjetio Novi Šeher i Tešanj (v. Brabec 1959 i 1960).

[13] Popis mjesta s brojem popunjenih upitnika za ostalo područje v. u Halilović, Tanović, Šehović: Govor grada Sarajeva i razgovorni bosanski jezik, Slavistički komitet, Sarajevo, str. 25.

[14] Spisak punktova v. u Bosanskohercegovački dijalektološki zbornik II, Institut za jezik, Sarajevo, 1979, str. 365–370.

Pročitajte i tekstove: Opština ili općina, Mogu li Pale biti općina, Zamjenički oblik “tko” u bosanskom jeziku, Pravopis i “Republika srpska”, “Hlopta” je rugalica bosanskom jeziku, Bajrami – pisanje i čestitanja, Pisanje Allahovih imena u bosanskom jeziku, Česma – ćesma i džamija – đamija, Pišemo li kako govorimo, Jedemo li kruh ili hljeb i Može li se žensko oženiti i kako se pišu dvostruka prezimena, Grejna sezona ili grijna sezona, Mislite li da se djevojke žȅnē?, Pred kraj školske godine: Prošao s odličnim uspjehom ili prošao odličnim uspjehom, Izgovarate li pogrešno svoje i druga prezimena u bosanskom jeziku, Hvala lijepo i hvala lijepa, Injekcija i konjugacija, Midhat i Subhija, Šta se dešava s Dejtonskim sporazumom?, Kako se pišu nazivi knjiga, novina, časopisa i drugih djela, Evo ko je kriv što u Ustavu Republike srpske nema bosanskog jezika, Treba li pisati nulu u datumu?, Pisanje pridjeva na -ski, -čki, -ški, -ćki, Bošnjaci i ekavica, Ekavsko-jekavski govori tešanjsko-maglajskoga kraja, Ekavica u Sarajevu.

Refik Bulić redovni je profesor u penziji. Autor je preko sto pedeset naučnih i stručnih radova te sedamnaest  knjiga, među kojima su Bosanski pravopis, Bosanski pravopisni priručnik i  Rječnik standardnoga bosanskog jezika.

Zapratite “Bosnistiku” i dijelite tekstove svojim prijateljima: Facebook, Instagram i LinkedIn.